Prava LGBT osoba u Hrvatskoj odnose se na zakonska prava koja uživaju osobe koje se izjašnjavaju kao pripadnici LGBT zajednice u Hrvatskoj.
Seksualna aktivnost između osoba istog spola u Hrvatskoj legalna je od 1977. godine. Istospolne veze prvi put su zakonski uređene 2003. godine stupanjem na snagu Zakona o neregistriranom suživotu. Slijedom referenduma o ustavnoj definiciji braka 2013. Ustav Republike Hrvatske definira brak kao zajednicu muškarca i žene tj. zakonski zabranjuje istospolne brakove.Jutarnji List Hina, Kristina Turčin: "25% GRAĐANA PRESUDILO ŠTO JE BRAK Istra i Rijeka jedine u Hrvatskoj glasovale PROTIV", 1. prosinca 2013. (pristupljeno 30. listopada 2016.) Unatoč tome, Zakon o životnom partnerstvu iz 2014. godine daje istospolnim parovima gotovo jednaka prava koja imaju heteroseksualni parovi. 2020. godine priznato je pravo istospolnog para na udomljavanje djece uz objašnjenje da bi suprotna odluka bila diskriminatorna i protivna Zakonu o životnom partnerstvu osoba istoga spola i Ustavu Republike Hrvatske.dnevnik.hr U Hrvatskoj su Zakonom o suzbijanju diskriminacije zabranjeni svi oblici diskriminacije temeljene na seksualnoj orijentaciji i rodnom identitetu.Zakon.hr: "Zakon o suzbijanju diskriminacije, NN 85/08, 112/12" (pristupljeno 30. listopada 2016.) Godine 2022. pravomoćnom sudskom presudom omogućeno je zajedničko posvajanje istospolnim parovima.tportal.hr
Prema organizaciji ILGA, Hrvatska se prema pravima LGBT osoba u 2015. nalazila na petom mjestu među ukupno 49 država, što je napredak u odnosu na 12. mjesto u 2014. godini.Index.hr: "Dugina karta Europe: Hrvatska peta najbolja u Europi u prihvaćanju homoseksualaca", 11. svibnja 2015 (pristupljeno 30. listopada 2016.) Godine 2016. Hrvatska je na istoj ljestvici pala za 4 mjesta te se nalazila na 9. mjestu.CroL: "Dugina mapa Europe 2016.: Hrvatska pala za četiri mjesta", 11. svibnja 2016. (pristupljeno 30. listopada 2016.)
Hrvatska je jedna od 11 članica tzv. LGBT Core Grupe Ujedinjenih Naroda za suzbijanje nasilja i diskriminacije (eng. LGBT Core Group at U.N. on Ending Violence and Discrimination).IIP Digital : "LGBT Core Group at U.N. on Ending Violence and Discrimination", 26. rujna 2013. (pristupljeno 30. listopada 2016.)
Povijest Do 20. stoljeća Ne postoje podatci o odnosu prema homoseksualnosti u Hrvatskom Kraljevstvu. Kaznenim zakonom Kraljevine Hrvatske pod vlašću Habsburgovaca, donesenim 27. svibnja 1852., nije se kažnjavala homoseksualnost.Google Books Josip Silović: "Kazneni zakon o zločinstvih, prestupcih i prekršajih od 27. svibnja 1852, sa zakoni od 17. svibnja 1875", 25. srpnja 2012. (pristupljeno 30. listopada 2016.) Prema predlošku kaznenog zakona za Kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju iz 1879. homoseksualnost je trebala biti kažnjiva zatvorskom kaznom u trajanju do 5 godina, ali taj zakon nikad nije stupio na snagu.Google Books Marijan Derenčin, Željko Matić: "Osnova novoga kaznenoga zakona o zločinstvih i prestupcih za kraljevine Hrvatsku i Slavoniju 1879", 11. svibnja 2007. (pristupljeno 30. listopada 2016.) mini|200px|Presuda Josipu Mardešiću iz 1944. godine na kojoj je osuđen na smrt zbog svoje homoseksualnosti.
Drugi svjetski rat Unatoč tome što su tijekom Drugoga svjetskog rata, u sklopu holokausta, homoseksualci tipično bili proganjani na teritoriju Sila osovine, u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj nisu postojali zakoni koji bi kriminalizirali homoseksualnost te nema dokaza o organiziranom progonu homoseksualaca. Unutar Jugoslavenskog partizanskog pokreta, kapetan Josip Mardešić osuđen je na smrt nakon što je uhvaćen u aferi s nekoliko podređenih muškaraca, što je jedino poznato smaknuće homoseksualca u sklopu Partizana, a povjesničar Franko Dota vjeruje da je Mardešić dobio toliko ozbiljnu kaznu samo radi ponašanja koje nije u skladu s njegovim visokim položajem.Jutarnji List Andri Paravić: "Smrt fašizmu i gayevima: Partizanski kapetan Mardešić '44. strijeljan je zbog homoseksualizma", 6. lipnja 2012. (pristupljeno 30. listopada 2016.)Franko Dota. 2019. Punishing homosexuals in the Yugoslav Anti-fascist Resistance Army. str. 136–138. "The sentence of Josip Mardešić is the only ruling for male homosexuality pronounced by a Yugoslav Partisan court martial I have thus far been able to find. Without at least a few more similar sentences, it is impossible to determine how consistent the Partisans were in punishing homosexuality... The most important fact to stress is that Mardešić was punished so drastically because of his position and rank. As the commander of the whole Croatian Partisan army communication network, he had knowledge of all, including the most sensitive, information..."
Doba komunizma Tijekom SFR Jugoslavije homoseksualne aktivnosti muškaraca bile su ilegalne i kažnjive zatvorom do dvije godine prema kaznenom zakonu iz 1951. godine.Internet Archive - Overa: "Krivični zakonik (1951)", arhivirano 5. studenog 2013. (pristupljeno 30. listopada 2016.) Homoseksualce su komunisti proglasili "neprijateljima sustava" te nisu mogli biti članovi Saveza komunista Jugoslavije.
Promjene su se dogodile nakon što je Hrvatskoj i ostalim jugoslavenskim republikama omogućena veća kontrola nad vlastitim zakonodavstvom. Ustavne reforme iz 1974. rezultirale su poništenjem federalnog kaznenog zakona, čime je svaka jugoslavenska republika mogla usvojiti vlastiti zakon. Godine 1977. SR Hrvatska donijela je vlastiti kazneni zakon kojim je homoseksualnost dekriminalizirana. Hrvatska zdravstvena komora uklonila je homoseksualnost s popisa mentalnih poremećaja 1973. godine, odnosno četiri godine prije donošenja novog kaznenog zakona i 17 godina prije Svjetske zdravstvene organizacije.Internet Archive - LGBT-prava.ba Lejla: "POVIJEST LGBTIQ AKTIVIZMA U HRVATSKOJ", 17. veljače 2013. (pristupljeno 30. listopada 2016.)
Godine 1985. Toni Marošević postao je prva javna osoba koja je obznanila svoju homoseksualnost. Marošević je kratko vodio i radijsku emisiju koja se bavila socio-političkim pitanjima. Prva lezbijska udruga u Hrvatskoj, Inicijativa Lila, osnovana je 1989., a prestala je s radom godinu dana kasnije.
Neovisna Hrvatska Stjecanjem hrvatske neovisnosti, službeno je 1992. godine osnovana prva LGBT udruga, pod nazivom LIGMA. Udruga je postojala do 1997. godine. Najvažniji događaj 1990.-ih godina bilo je izjednačavanje dobi mogućnosti davanja pristanka na seksualne odnose za heteroseksualne i homoseksualne osobe.
Nakon 2000. pojavile su se nove LGBT udruge (od kojih su među prvima bile LORI, osnovana 2000. i Iskorak, osnovana 2002.), zakonski je uređen tzv. neregistriran suživot te je kriminalizirana diskriminacija na temelju spolne orijentacije i rodnog identiteta. Ujedno je održan prvi Zagreb Pride.
Najstarija LGBTI+ organizacija u Varaždinskoj županiji je Udruga mladih V. U. K. (Varaždinski underground klub), osnovana 2005. godine. Dana 25. kolovoza 2008. u Dubrovniku je osnovano Društveno reedukacijsko volontersko okupljalište BONSAI, prva LGBTI+ organizacija u Dubrovačko-neretvanskoj županiji.
Godine 2009. na mrežnoj stranici udruge Zagreb Pride objavljena je karta Zagreba na kojoj je 45 lokacija označeno kao potencijalno najopasnije za LGBTQ osobe. U književnom klubu Booksa organizatori Zagrebačke povorke ponosa predstavili su 10. lipnja 2009. kartu Zagreba na kojoj su ubilježeni fizički napadi na LGBTQ osobe koji su se dogodili u posljednih deset godina.
U maloj nakladi tiskan je 2009. vodič po Zagrebu s jedanaest gay-friendly lokacija. Godine 2010. objavljen je prvi pravi gay-vodič po Zagrebu. Tvorac vodiča je Kruno Pekas. Namijenjen je prvenstveno turistima, pa je tiskan samo na engleskom jeziku. Obuhvatio je 37 lokacija. Distribuiran je u pet tisuća primjeraka u uredu turističkog infocentra, pojedinim zagrebačkim hotelima i uredima Hrvatske turističke zajednice u Europi. U realizaciji su sudjelovali udruga Queer Zagreb i Turistička zajednica grada Zagreba. Vodič je predstavljen u gay-klubu u Savskoj.
Dana 8. travnja 2010. dubrovačka udruga Bonsai osnovala je Volonterski centar Dubrovnik.
U 2013. udruga "U ime obitelji" zatražila je da se u Ustav uvede odredba prema kojoj je brak zajednica muškarca i žene. Taj zahtjev poduprla je i Katolička Crkva u Hrvatskoj. Zagrebački kardinal Josip Bozanić objavio je pismo u kojem je izrazio stavove katoličke Crkve o tome da je brak zajednica muškarca i žene. Na ustavnom referendumu na koji je izašlo 38% birača, njih 66% odlučilo je podržati inicijativu udruge "U ime obitelji" te je u Ustav uvedena odredba prema kojoj je brak zajednica muškarca i žene.Državno izborno povjerenstvo : "Referendum 1. prosinca 2013.", 1. prosinca 2013. (pristupljeno 30. listopada 2016.) Tadašnji predsjednik Vlade Zoran Milanović iskazao je svoje nezadovoljstvo rezultatom referenduma i činjenicom da je organizacija referenduma koštala 50 milijuna kuna.tportal.hr: "Milanović: Za referendum o braku kriv je pokojni Kennedy", 2. prosinca 2013. (pristupljeno 30. listopada 2016.)
Godine 2014. Vlada Republike Hrvatske donijela je Zakon o životnom partnerstvu, kojim su prava istospolnih parova gotovo izjednačena onima heteroseksualnih parova. Istospolni parovi nemaju mogućnost zajedničkog posvajanja djece i pristup proceduri in-vitro oplodnje (IVF).The New York Times Dan Bilefsky: "Croatian Government to Pursue Law Allowing Civil Unions for Gay Couples", 2. prosinca 2013. (pristupljeno 30. listopada 2016.) Organizacija civilnog društva iz Pule pod nazivom Proces organizirala je 2018. za Valentinovo glazbeno-zabavnu večer usmjerenu na LGBTIQ+ osobe i njihove heteroseksualne saveznike. Organizacija Proces nastavila je raditi kao građanska inicijativa i do 2021. organizirala je brojna događanja kao što su umjetničke izložbe, koncerti, kvizovi, predstavljanja književnika i njihovih djela, projekcije filmova i drugo. Nakon više od tri godine rada kao neformalna inicijativa skupine entuzijasta udruga Proces službeno je registrirana 10. svibnja 2021. godine. Proces tjedno emitira na Radio Rojcu emisiju Proces, koja je značajna za rad udruge.
Godine 2022. pravomoćnom sudskom presudom omogućeno je zajedničko posvajanje istospolnim parovima.https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/donesena-presuda-istospolni-partneri-mogu-ravnopravno-pristupiti-postupku-posvajanja-djece-20220526
Prva povorka ponosa u Puli održana je 23. lipnja 2024. u organizaciji udruge Proces.
Zaštita od diskriminacije Zakon o suzbijanju diskriminacije iz 2008. godine, uz ostalo, zabranjuje i diskriminaciju na temelju seksualne orijentacije, rodnog identiteta i rodnog izraza.
Zabrana diskriminacije na temelju roda, seksualne orijentacije, rodnog identiteta i/ili rodnog izraza uključena je i u druge zakone: Kazneni zakon (uključuje zakone o zločinima iz mržnje, te rasne i druge diskriminacije; npr. članak 125.), Zakon o ravnopravnosti spolova (npr. članak 6.), Zakon o kaznenom postupku (npr. članak 6.), Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (npr. članak 77.), Zakon o medijima (npr. članak 3.), Zakon o elektroničkim medijima (npr. članak 15.), Zakon o životnom partnerstvu osoba istog spola (npr. članak 69.), Zakon o radu (npr. članak 142.), Zakon o sportu (npr. članak 1.), Zakon o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (npr. članak 15.), Zakon o volonterstvu (npr. članak 9.)
Svakodnevni život