L'Express je francuski politički tjednik koji redovito izlazi od 16. svibnja 1953., kada je izdan njegov prvi broj. McGraw-Hill Education , nepotpisano: Povijesni razvoj tiskovina u Francuskoj, 24. veljače 2015. (pristupljeno 9. studenog 2016.) Sjedište tjednika nalazi se u Parizu. Prema uređivačkoj politici orijentiran je prema lijevom političkom centru, iako su ga osnovali krajnji ljevičari. Eurotopics.net, nepotpisano: Rezultati retraživanja: L'Express, francuski tjednik (pristupljeno 9. studenog 2016.)
Povijest
Osnovali su ga Jean-Jacques Servan-Schreiber Christopher H. Sterling, Enciklopedija novinarstva, 25. rujna 2009., dostupno na Google knjige, SAGE Publications, str. 1009, . (pristpljeno 4. ožujka 2015.) njegov idejni začetnik, kasnije i predsjednik Radikalne stranke, Richard Aplin; Joseph Montchamp, Rječnik suvremene Francuske, 14. studenog 2014., dostupno na Google knjige, Routledge, str. 202. . (pristupljeno 22. studenog 2014.) i Françoise Giroud, centristički orijentirana književnica, kasnije i francuska ministrica kulture. Michael Mould, Routledgeov rječnik kulturnih izvora u suvremenoj Fracunskoj, 27. travnja 2012., dostupno na Google knjige, Taylor & Francis, str. 513. (pristupljeno 31. prosinca 2014.)
U vrijeme Prvog indokineskog rata, odigrao je važnu propagandnu ulogu kao američki Time za Drugog svjetskog ili Vijetnamskog rata, dok je nakon rata uživao naslov utjecajnih nacionalnih novina poput njemačkog Der Spiegela.
U svojim prvim godinama bio je predan uglavnom politički temama te je snažno podupirao predsjednika vlade Pierra Mendèsa Francea i njegovu politiku pomirenja i napuštanja kolonija. The Guardian (mrežno izdanje), Douglas Johnson: Jean-Jacques Servan-Schreiber, 9. studenog 2006. (pristupljeno 9. studenog 2016.) Tako se protvio i Alžirskom ratu za neovisnost i francuskom imperijalizmu prema zemljama Sjeverne Afrike.
Početkom 1964. iz uredništva tjednika odlaze istaknuti novinari André Gorz i Jean Daniel i osnivaju Le Nouvelle Observateur.<ref> Philip Thody, [https://books.google.hr/books?id=W56vAwAAQBAJ&pg=PA290&redir_esc=y#v=onepage&q&f=false Le Franglais: Zaboravljeni engleski, zaboravljeni američki: studija o zakonu, pravu, politici i jeziku u suvremenoj Francuskoj], 1. prosinca 2000., dostupno na Google knjige, A&C Black, str. 290, , pristupljeno 20. travnja 2015.</ref> Do raskola je došlo zbog neslaganja u uređivačkoj politici i općenito preizraženoj krajnje lijevoj političkoj orijentaciji i egzistencijalizmu. Zbog toga Servan-Schreiber smanjuje opseg političkih tema što je uzrokovalo utrostručenje naklade sa 150 na 500 tisuća primjeraka u naredne tri godine.
1971. godine, kao posljedica političke aktivnosti glavnog urednika Servana-Schreibera, koji je postao predsjednikom Radikalne stranke, još devet utjecajnih novinara je napustilo tjednik i osnovali Le Point, glasilo francuskih intelektualaca i konzervativaca. Alexandra Hughes; Keith A Reader, Enciklopedija suvremene francuske kulture, 11. ožujka 2002., Routledge, str. 432, (pristupljeno 22. studenog 2014.)
Britanski tajkun i bankar James Goldsmith kupio je tjednik 1977. Godinu kasnije, glavnim urednikom postaje Jean-François Revel. akademik Fancuske akademije, koji je na toj funkciji ostao do 1981. kada ga zamjenjuje Yves Cuau. Te godine tjednik je imao nakladu od 507.000 primjeraka tjedno. Raymond Kuhn, Mediji u Francuskoj, 7. travnja 2006., dostupno na Google knjige, Routledge, str. 68, (pistupljeno 15. studeno 2016.) Šest godina kasnije, 1986., naklada je dosegla rekordnih 555.000 primjeraka, a godinu kasnije zadržala se na 554.000
Tijekom 1990-ih dužnost glavnog urednika obnašali su televizijska voditeljica Christine Ockrent (do 1994.) i Denis Jeambar, prijašnji dopisnik Le Pointa''.
2002. tjednik kupuje Socpresse, tadašnji vlasnik više utjecajnih francuskih političkih tjednika i dnevnih novina. Tada naklada pada na 424.000 primjeraka Magaine.org , nepotpisano: 50 najvećihsvjetskih političkih/financijskih tjednika i novina, godišnji izvještaj za 2001. i 2002. godinu (pristupljeno 13. prosinca 2014.) mini|desno|250px|Službeni logotip tjednika do lipnja 2013. Belgijska Roularta Media Group kupuje sve dionice tjednika i postaje jedini vlasnik lista 2006. Unatoč oglašavanju naklada nastaje padati i 2010-ih, a 2016. pala je najniže u povijesti lista - na 379.717 primjeraka. L'Express (mrežno izdanje), nepotpisano: Kretanje naklade L'Expressa 2012.-2016. (pristupljeno 9. studenog 2016.)
Izvori
Vanjske poveznice Mrežno izdanje
Kategorija:Tjedne novine Kategorija:Francuski tiskani mediji