Christine Ockrent (Bruxelles, 24. travnja 1944.) belgijska je novinarka, producentica i televizijska voditeljica na francuskoj televiziji.
Dobitnica je Legije časti, najviše francuske državne nagrade, za doprinos francuskom novinarstvu i promicanju francuskog jezika.
Životopis Rođena je u belgijskom glavnom gradu Bruxellesu kao kći diplomata Rogera Ockrenta, voditelja belgijskog odijeljenja za provođenje Marshallovog plana i veleposlanika Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj., i majke Grete Basteine. Tko je tko u Francuskoj: Biografski rječnik poznatih Francuza u domovini i inozemstvu i stranih ličnosti u Francuskoj, 40. izdanje (za 2008.godinu), 2009.,
Njezina sestra Isabella je ravnateljica Odjela za komunikacije pariškog javnog prijevoznika RATP-a od svibnja 2008. Christine je udana za Bernarda Kouchnera, liječnika i bivšeg ministra zdravstva i športa i europskih integracija, The Economist, nepotpisano: Francuska politika i mediji: Nouveau Grub Street, 31. svinja 2007. (pristupljeno 10. studenog 2016.) članom Socijalističke stranke, s kojim ima sina Alexandera, glumca i novinara.
Nakon osnovne škole, pohađala je privatni licej Cours Hattemer u Parizu. Diplomirala je 1965. godine na Pariškom institutu poltičkih znanosti, nakon čega je pohađala Sveučilište u Cambridgeu.
Nakon godine dana rada u francuskom uredu Europske ekonomske zajednice, karijeru je započela kao istraživačka novinarka, snimajući dokumentarne filmove za NBC Vijesti tijekom 1967. i 1968. godine. Iste godine počinje raditi za poznati informativno-politički magazin 60 minuta na kojem je ostala do 1976. godine, a posljednje godine radila je i kao televizijska producentica i novinarka u londonskom studiju magazina. Radio France International (RFI), Francuski audiovizualni centar, pismohrana djelatnika: Christine Ockrent, 3. lipnja 2008. (pristuljeno 10. studenog 2016.)
Kasnije je vodila francuska izdanja ABC Vijesti na Trećem programu Francuske televizije, u kojima je ostala upamćena zbog razgovora s Amirom-Abbasom Hoveydaom u zatvorskoj ćeliji, samo dva dana prije njegova pogubljenja. Kao 70. iranski predsjednik, svrgnut u Iranskoj revoluciji, odgovarao je na vrlo oštra i nedvosmislena pitanja, koja su kasnije brojni svjetski novinari proglasili kontroverznima i neprimjerenima tadašnjem stanju. Les Echos, nepotpisano: Christine Ockrent, 21 veljače 2008. (pristupljeno 10. studenog 2016.)
Početkom 1990-ih bila je glavna urednica utjecajnog političkog tjednika L'Express u kojem je isticala svoju potporu Europskoj uniji. Jedna je od supotpisnica javnog pisma američkog poduzetnika Georgea Sorosa iz 2011. u kojem se pozivalo na ujedinjenje europskih čelnika u vrijeme naglog pada eura. Le Figaro , Philippe Larroque, Paule Gonzales, Christine Ockrent : Pourquoi je quitte l'AEF, 26. svibnja 2011. (pristupljeno 10. studenog 2016.)
Razotkrila je korupciju na Francuskoj televiziji, nakon što je odbila 650.000 eura, neisplaćenih nakon devet mjeseci besplatnog rada. Ozap.com, Benoit Daragon: AEF : Christine Ockrent odbila 650.000 eura neisplaćenih plaća i mita, 17. listopada 2012. (pristupljeno 10. studenog 2016.)
Izvori
Kategorija:Životopisi, Belgija Kategorija:Novinari Kategorija:Televizijski voditelji Kategorija:Televizija u Francuskoj