Luka Rijeka ili Riječka luka je pomorska luka u Rijeci u Hrvatskoj smještena na obali Kvarnerskog zaljeva na Jadranu.

Prvi zapisi luke potječu iz 1281. godine. To je bila glavna luka Kraljevine Ugarske u 19. stoljeću i početkom 20. stoljeća, glavna luka Jugoslavije između Drugog svjetskog rata i 1991. godine. Danas je najveća luka u Hrvatskoj s prodajom tereta od 20,3 milijuna tona (2025.), uglavnom nafte, općega tereta i rasutog tereta, te 512 900 TEU (jedinica ekvivalenta dvadeset stopa).

U 2011. godini, "Luka Rijeka", koncesionar Luke Rijeka potpisala je ugovor o strateškom partnerstvu s "Međunarodnim kontejnerskim terminalnim uslugama" (ICTSI) i "Jadranskim vratima", drugim koncesionarom Riječke luke, kako bi upravljali terminalom kontejnera. Partnerstvo ima za cilj proširiti kapacitet terminala na 600,000 TEU. Glavni plan razvoja kojeg je osmislio Maritime Group Rotterdam poziva na daljnje proširenje lučkih objekata do 2030. godine, uključujući izgradnju velikoga kontejnerskoga terminala u Omišlju na otoku Krku. Treći koncesionar je Jadranski naftovod (JANAF), koji upravlja naftnim terminalom u Omišlju.

Povijest Prvi zapis o luci u Rijeci datira iz 1281. godine, kada je Veliko vijeće Mletačke Republike izvijestilo o sukobu mletačkih trgovaca i brodovlasnika iz Zadra i Raba. Godine 1719. car Svetog Rimskog Carstva Karlo VI. dodijelio je Riječkoj luci povelju slobodne luke, a prva cesta koja je povezivala luku s unutrašnjosti bila je Karolinška cesta dovršena 1728. Veze s kopnom postupno su se poboljšavale izgradnjom Jozefinske i Lujzijanske ceste 1779. odnosno 1810. godine.

Godine 1776. Rijeka je postala corpus separatum unutar Habsburške monarhije, poznata pod svojim talijanskim nazivom "Fiume", te je predana Kraljevini Ugarskoj radi daljnjeg razvoja trgovine. Nakon Austro-ugarske nagodbe iz 1867. Rijeka je dobila veći značaj kao jedina mađarska morska luka, a u drugoj polovici 19. stoljeća dovršena je nova umjetna luka, željezničke pruge do Budimpešte preko Zagreba, te do Pivke u današnjoj Sloveniji gdje se željeznica spajala s Austrijskom južnom željeznicom koja povezuje Beč i Trst. Gospodarski i infrastrukturni razvoj u to doba podigao je Riječku luku na deseto mjesto po prevezenom volumenu roba među europskim lukama, a vrhunac je dosegla 1913. godine. U drugoj polovici 19. stoljeća izgrađen je veliki lukobran zajedno s pristaništima u samom gradu Rijeci, koji je pomaknuo granicu obale od 100 do 200 metara dublje u more. U tom je razdoblju sjeverno od luke izgrađena i željeznička infrastruktura zajedno sa skladištima, upravnim zgradama i drugim pratećim objektima. Željezničke objekte projektirao je Jozsef Bainville, dok su samu luku projektirali Hilarion Pascal, koji je prethodno projektirao luku Marseille, i Antal Hajnal. Projekt je predstavljen kao model luke na Svjetskoj izložbi u Beču 1873. i na Svjetskoj izložbi u Parizu 1878. alt=Boats in port, city is visible in the background|lijevo|mini|250x250px|Fotografija riječke luke iz 1923. Nakon poraza Austro-Ugarske u Prvom svjetskom ratu i Rapalskog ugovora iz 1920., Rijeka je postala neovisni grad-država poznat kao Slobodna Država Rijeka. To je označilo početak propadanja luke, jer je izgubila veliki dio svog glavnog tržišta, Mađarske. Italija je 1924. anektirala Rijeku u sklopu Rimskih ugovora, a luka je marginalizirana bez modernih željezničkih ili cestovnih veza s ostatkom zemlje, što je dodatno doprinijelo već očitom gospodarskom padu.League of Nations Treaty Series, vol. alt=Aerial view of port and plumes of smoke caused by explosions with a bomber in the foreground|lijevo|mini|250x250px|RAF-ovo bombardiranje riječke luke 1944. Tijekom Drugog svjetskog rata, Rijeka je bila metom oko 30 savezničkih bombardiranja, a 1945. godine Nijemci u povlačenju uništili su i oštetili otprilike 90% lučkih objekata. Među brodovima potopljenima u luci bila je i njemačka pomoćna krstarica Kiebitz, koja će kasnije biti podignuta i popravljena, te je postala školski brod Jugoslavenske ratne mornarice Galeb. Godine 2011. Grad Rijeka kupio je brod, koji je potom renoviran i pretvoren u muzej.

Nakon Drugog svjetskog rata i Pariških mirovnih ugovora, Rijeka je postala dijelom Hrvatske i Jugoslavije. To je luci Rijeka osiguralo novo tržište i potaknulo daljnji razvoj. Terminal za rasute terete dovršen je 1967. godine, a zatim skladišta u Škrljevu 1978. Godine 1979. dovšeni su kontejnerski terminal u Sušaku, terminal za fosfate u Rijeci i terminal za drvo u Bršici. Pridružili su im se terminal za stoku u Bršici i terminal za generalni teret s rampom za utovar/istovar na području Bakra 1982., odnosno 1983. godine. Najveći obujam tereta zabilježen je 1980. godine, kada je prekrcano 20,2 milijuna tona, od toga 13,1 milijuna tona tekućeg tereta. Luka je pretrpjela još jedno razdoblje stagnacije 1990-ih zbog Domovinskog rata, kada se dio brodarstva luke prebacio na Trst i Kopar. Od 1996. godine obujam poslovanja riječke luke ponovno postupno raste.

Godine 2011. koncesionar Luke Rijeka, Luka Rijeka d.d., potpisala je ugovor o strateškom partnerstvu s poduzećem International Container Terminal Services Inc. (ICTSI) i drugim koncesionarom Luke Rijeka poduzećem Jadranska vrata d.d., za upravljanje kontejnerskim terminalom. Cilj partnerstva je proširenje kapaciteta terminala na 600 000 TEU-a. Glavni plan razvoja, koji je izradila Rotterdam Maritime Group, predviđa daljnje proširenje lučkih kapaciteta do 2030. godine, uključujući izgradnju velikog kontejnerskog terminala u Omišlju na otoku Krku. Treći koncesionar je Jadranski naftovod (JANAF) koji upravlja naftnim terminalom u Omišlju.

Dana 5. rujna 2021. Lučka uprava Rijeka potpisala je koncesiju s tvrtkama APM terminals i Enna logic na razdoblje od 50 godina. Koncesija se odnosi na područje pristaništa "Zagreb" u samoj luci. Ovim se ugovorom novi koncesionar obvezao izgraditi potrebnu infrastrukturu i u potpunosti opremiti zagrebački kontejnerski terminal Deep Sea u 1. i 2. fazi (izgradnja 280 metara nove obale i opreme) te jamči kontejnerski promet od milijun TEU u prve dvije godine rada terminala.

Lučka uprava alt=Drawn map of a port|desno|mini|250x250px|Riječka luka oko 1900. Lučku upravu Rijeka osnovala je 1996. godine Republika Hrvatska što je bila i prva lučka uprava u zemlji. Uloga uprave je planiranje i strateški razvoj luke uključujući izdavanje koncesija i dozvola, nadzor, sigurnost plovidbe u lučkom području, sigurnost i zaštita od požara, te gospodarenje otpadom. Poslovnim operacijama upravljaju lučki koncesionari: Luka Rijeka d.d., Jadranski naftovod d.d. (JANAF), Jadranska vrata d.d. te njihovi podizvođači.

U ožujku 2010. lučke uprave Trsta, Ravenne, Venecije i Kopra osnovale su Udrugu sjevernojadranskih luka (NAPA) u Trstu s ciljem poboljšanja svog poslovnog položaja u Europskoj uniji i njezinih prometnih politika. Luka Rijeka pridružila se NAPA-i u studenome 2010. Cilj NAPA-e je uskladiti informacijske sustave i organizacijsku strukturu luka članica kako bi se razvio pomorski promet. Osim NAPA-e, luka Rijeka je također članica mreže EcoPorts Europske organizacije morskih luka, Međunarodnog udruženja lučkih kapetana, Association Internationale Villes et Ports, Hrvatskog udruženja lučkih uprava i Međunarodnog udruženja luka i pristaništa.

Lučka uprava Rijeka upravlja centrom za kontrolu prometa, smještenim na novom putničkom terminalu. Sustav kontrole prometa sastoji se od elektroničkog sustava za prikaz karata i informacija koji koristi radarske senzore i sustav za automatsku identifikaciju, kao i dodatnih sustava kao što su VHF sustav, hidrometeorološki podaci, video nadzor luke i sustavi za obradu podataka. Godine 2011. riječka lučka uprava dobila je pohvalu kao jedna od četiri najbolje lučke uprave godine u svijetu.

Terminali i infrastruktura alt=Three port cranes lined along the shore|desno|mini|250x250px|Dizalice u luci Rijeka alt=Coal loading gantry crane in a port|desno|mini|250x250px|Terminal za rasute terete Bakar Luka Rijeka nalazi se na Kvarnerskome zaljevu u sjevernom Jadranu, sa središtem u gradu Rijeci. Lučke strukture obuhvaćaju terminale i druge građevine unutar samog grada i na području koje se proteže od Bakarskog zaljeva gdje se nalazi terminal za rasuti teret otprilike 13 km istočno od Rijeke, do Bršice zapadno od Rijeke gdje se nalazi višenamjenski terminal. Luka Rijeka nalazi se na južnom kraju koridora Vb paneuropske prometne mreže, te ima ulogu pomorskog nastavka željezničkih i cestovnih ruta koje vode do i iz Rijeke. Koridor obuhvaća moderne ceste poput autoceste A6, koja je dio europske rute E65 i povezuje Zagreb, Budimpeštu i Beč i autocestu A7, dio europske rute E61 i E65. Željezničke veze čine jednokolosiječne željezničkoe pruga do Zagreba i Pivke u Sloveniji. Postoje planovi za nadogradnju ovih pruga na razinu visokoučinkovitih dvokolosiječnih željeznica.

U luka se nalazi nekoliko terminala:

Terminal za rasute terete – služi pretovaru ugljena, željezne rude i rasutoga tereta. Godišnji kapacitet 4 milijuna tona i može primiti brodove veličine Capesize. Nalazi se u Bakarskome zaljevu 13 km istočno od Rijeke. Žitni terminal – služi pretovaru i skladištenju žitarica i uljarica. Godišnji je kapacitet 1 milijun tona i nalayi se u zapadnome dijelu luke Rijeka. Kontejnerski i Ro-Ro terminal – služi pretovaru intermodalnih kontejnera. Sadrži rampu za utovar/istovar i ima kapacitet primanja brodova tipa Panamax. Nalazi se u istočnom dijelu luke i njime upravlja kncesionar Jadranska vrata d.d. Terminal za generalni teret – služi pretovaru generalnog tereta, soli i cementa. Godišnji kapacitet mu je 2 milijuna tona i nalayi se u zapadnome dijelu luke. Terminal za drvo – služi pretovaru, skladištenju i preradi drva. Godišnji kapacitet mu je 500 000 tona i nalayi se u istočnome dijelu luke. Terminal Škrljevo – služi skladištenju, preradi i pakiranju tereta i proteže se 417 ha oko 10 km od Rijeke s pristupom autocesti i željeznici. Frigo terminal – služi pretovaru i skladištenju rashlađene i smrznute hranež. Godišnji mu je kapacitet 100 000 tona i nalazi se u zapadnome dijelu luke. Terminal Bršica – služi pretovaru stoke, drva i generalnog tereta. Godišnji mu je kapacitet 60 000 tona i nalazi se 60 km zapadno od Rijeke. Putnički terminal s 11 pristaništa. Opslužuje 200 000 putnika godišnje, uglavnom linijama koje povezuju obližnje otoke i druge luke duž jadranske obale. Terminal za tekući teret s dva veza Capesize (do 30 m gaza). Nalazi se u Omiškome zaljevu (koncesionar JANAF d.d.) i Sepenskome zaljevu (koncesionar DIOKI d.d.), oba smještena na otoku Krku. Godišnji im je kapacitet 24 milijuna tona nafte, a skladišni kapacitet 130 000 tona. Terminal je povezan s naftovodom kojim upravljaju JANAF i petrokemijski pogon DINA u Omišlju. Deep Sea kontejnerski terminal – nalazi se u istočnome dijelu luke kojime upravlja koncesionar Rijeka Gateway d.o.o.

Luka ima 58 vezova i dva dodatna veza u terminalu za tekući teret, ukupnu površinu luke 150 hektara i 335 000 m² zatvorenih skladišta.

Galerija

Izvori

Vanjske poveznice

Rijeka Kategorija:Građevine u Rijeci Kategorija:Gospodarstvo Rijeke Kategorija:Promet u Rijeci