Phyllonoma biljni je rod iz porodice Helwingiaceae i reda Aquifoliales. U sustavima do APG IV bio je jedini rod zasebne porodice Phyllonomaceae Small, koju APG V iz 2026. uključuje u proširenu porodicu Helwingiaceae. Rod obuhvaća grmove, penjuće grmove i manja stabla, među kojima ima kopnenih, epifitskih i hemiepifitskih biljaka. Prirodno je rasprostranjen od Meksika preko Srednje Amerike do Anda u Peruu i Boliviji. Kew prihvaća pet vrsta.Kew, pristupljeno 20. kolovoza 2026.
Opis Biljke su gole ili gotovo gole, često polegle ili penjuće. Listovi su jednostavni, naizmjenični i uglavnom dvoredno raspoređeni. Plojke su eliptične do usko jajaste, cjelovita ili različito pilasta ruba, pri čemu se cjeloviti i nazubljeni listovi mogu pojavljivati čak i na istoj biljci. Palistići su sitni i rano otpadaju, a s unutarnje strane nose žljezdaste dlačice.PlantNET, pristupljeno 20. kolovoza 2026.
Najprepoznatljivija osobina roda su epifilni cvatovi, koji izrastaju na gornjoj strani lisne plojke, obično duž glavne žile prema njezinu vrhu. Cvatovi su maleni i mogu izgledati poput čuperaka ili kratkih grozdova. Anatomsko istraživanje pokazalo je, međutim, da su barem kod proučenih vrsta zapravo jednostrane cime, a kod P. tenuidens preciznije škorpionske cime.
Cvjetovi su sitni, dvospolni i pravilni, uglavnom peteročlani. Čaška ima 4–5 vrlo kratkih režnjeva sa žljezdastim dlačicama uz rub, a latice su u pupu valvatne te se pri cvatnji šire ili zavrću unatrag. Prašnika je 5, izmjenjuju se s laticama i pričvršćeni su uz hipantij. Na vrhu podrasle plodnice nalazi se izražen epigini nektarijski disk.
Plodnica je građena od dva plodna lista, jednokomorna je i ima parijetalnu placentaciju s više sjemenih zametaka. Vrat završava dvodijelnom njuškom ili se u gornjem dijelu dijeli. Plod je mesnata boba, pri dozrijevanju uglavnom bijela, s nekoliko sjemenki; Neotropikey navodi najčešće 2–9 sjemenki.
Epifilni cvatovi Različit razvoj epifilnih cvatova pokazuje morfološku posebnost dvaju rodova, premda ih APG V sada svrstava u istu porodicu Helwingiaceae. Epifilni cvatovi, podrasla plodnica i epigini nektarijski disk među važnim su obilježjima koja povezuju Phyllonoma i Helwingia.
Rasprostranjenost i stanište Rod je ograničen na Neotropis. Rasprostranjen je od Meksika preko Gvatemale, Hondurasa, Salvadora, Kostarike i Paname do Kolumbije, Ekvadora, Perua i Bolivije. Većina vrsta raste u vlažnim tropskim i planinskim šumama, uglavnom približno između 1000 i 3000 m nadmorske visine.
Životni oblik nije jednak u svim vrstama: primjerice P. cacuminis raste kao stablo, P. tenuidens može biti epifitski grm, dok je P. laticuspis zabilježen kao hemiepifitski grm.
Sistematika Ime Phyllonoma prvi je put objavljeno 1820. u djelu Systema Vegetabilium J. J. Roemera i J. A. Schultesa; Kew autorstvo roda navodi kao Willd. Jedini rodni sinonim koji Kew priznaje jest Dulongia Kunth, ustanovljena 1825.
Taksonomski položaj roda dugo je bio nesiguran. U starijim sustavima smještan je među Saxifragaceae ili Grossulariaceae, a revizija Morija i Kallunki iz 1977. još ga je obrađivala kao pripadnika Grossulariaceae. Porodica Phyllonomaceae Small bila je opisana već 1905., ali je njezina samostalnost općenito prihvaćena tek nakon molekularnih istraživanja. U sustavima APG smještena je u Aquifoliales, gdje molekularni i morfološki podaci podupiru njezino sestrinsko srodstvo s Helwingiaceae.
APG III i APG IV priznavali su Phyllonomaceae i Helwingiaceae kao zasebne, blisko srodne porodice reda Aquifoliales. APG V iz 2026. proširio je opseg Helwingiaceae uključivanjem Phyllonomaceae, pa se rod Phyllonoma prema tom sustavu zajedno s rodom Helwingia svrstava u Helwingiaceae.
Vrste Phyllonoma cacuminis Standl. & Steyerm. Phyllonoma laticuspis (Turcz.) Engl., Meksiko, Gvatemala, Honduras, Kostarika Phyllonoma ruscifolia Willd. ex Schult., Kolumbija, Gvatemala, Kostarika, Peru, Panama, Bolivija, ?Ekvador Phyllonoma tenuidens Pittier, Panama, Kostarika Phyllonoma weberbaueri Engl., Peru, Bolivija Sinonimi Heterotipski: Dulongia Kunth in F.W.H.von Humboldt, A.J.A.Bonpland & C.S.Kunth, Nov. Gen. Sp. 7: 76 (1825) Izvori
Kategorija:Rodovi Helwingiaceae