Normandija (, normandijski: Normaundie), bivša je država u Europi i povijesna pokrajina u Francuskoj na obali La Mancha.

Danas je to zemljopisni i kulturološki pojam obuhvaća sadašnje departmane Seine-Maritime, Calvados, Manche te dio Orne i Eure u dvije francuske regije, te Normandijske otokeJure Šonje, gl. ur., Rječnik hrvatskoga jezika, Leksikografski zavod »Miroslav Krleža«, Školska knjiga, Zagreb, 2000., , , str. 704. (potvrda za naziv) kojima vlada britanski monarh koji ima titulu normandijskoga vojvode. Važno je središte francuske poljoprivrede i intenzivnog stočarstva.

Povijest

Ranija povijest

mini|200x200px|Rolonov grob Ubrzo nakon stvaranja Normandije 911. godine, Dogovorom iz Saint-Clair-sur-Eptea između vikinga Rolona i Karla Jednostavnog na dijelu bivše Neustrije definiran verdunskim sporazumom, Normandijsko je vojvodstvo pripojilo zapadna područja: 924. središnju Normandiju (Bessin, Pays d'Auge i Hiémois), te 933. Cotentin i otoke, današnje Kanalske otoke. Ovi otoci su ostali pod britanskom krunom (Normandija i Engleska vladali su od 1066. do 1204.), dok je kontinentalni dio Normandije dobio francusku vlast od 1204. godine. Oko 1009. godine, bretanjska područja između Sélune i Couësnona su dodana Normandiji. Normandija je činila važno Normandijsko vojvodstvo u Francuskom kraljevstvu od 911. do 1204.

mini|desno|200px|Honfleur : stara luka, Calvados, Donja Normandija

Rolonov potomak Vilim Osvajač je 1066. godine osvojio Englesku te postao njezin vladar pod imenom Vilim I., nakon bitke kod Hastingsa. Engleska je ostala vezana za Normandiju sve do 1204., kada je Filip August zauzeo područja Ivana bez Zemlje po feudalnom zakonu kojim se osuđuje djelo prisiljivanja na brak što je Ivan napravio ženidbom s Isabelom od Angoulêmea. Normandijskim osvajanjem Engleske je stvoren i razvijen anglonormandijski jezik kojim je pisana bogata anglo-normanska književnost i koja je imala veliki utjecaj i na francusku književnost. Ovo je i razlog velikom broju posuđenica u engleskom jeziku koji su latinskog ili skandinavskog porijekla, što su ušli u jezik iz anglonormandijskog ili starofrancuskog.

Normani su posjedovali i upravljali i mnogim udaljenim područjima. Osnivali su brojna kraljevstva i kneževine diljem Sredozemlja: Robert Guiscard i Roger od Hautevillea na Siciliji i južnoj Italiji. Robert Burdet je osnovao kneževinu u Španjolskoj nakon što je preuzeo Tarragonu od muslimana. Bohemund I. osnovao je Antiohijsku kneževinu u Antiohiji na području današnje Turske i Sirije.

Jean de Béthencourt je osvojio Kanarske otoke 1402. godine. 1625. godine, Pierre Belain d'Esnambuc zauzeo je posjede Martinik, Gvadalupa, Sveti Kristofor i Marie-Galante.

Stogodišnji rat

Normandija je odigrala važnu ulogu u Stogodišnjem ratu (1337. – 1453). Ovdje su se odvijale velike borbe između francuskog i engleskog kralja, a najviše su na to utjecali bogatstvo Normandije, te njena zajednička prošlost s Engleskom i zemljopisna blizina Velike Britanije.

Stogodišnji rat na ovom području može se podijeliti na dva dijela: u prvom su napadi Engleza bili serijski, te su se sastojali od manjih invazija diljem regije. U tom razdoblju moćni normandijski plemić Karlo Zli zbog svog šurovanja s Englezima izaziva građanski rat među Normanima. U drugom razdoblju prisutnost Engleza je puno veća, jer su vladali područjem više od tri desetljeća (1417. – 1450).

1420. godine, dogovorom iz Troyesa, engleski kralj je postao nasljednik Francuskog kraljevstva. Normandija je tada činila središnji dio engleske Francuske. Na kraju je francuski kralj Karlo Pobjednik osvojio bogatu pokrajinu i oprostio suradnju s neprijateljem.

Poslije rata mini|200px|Normandijski narodni ples Poslije Stogodišnjeg rata, Normandija se brzo oporavila, te je slijedio veliki napredak u prvoj polovici 16. stoljeća: na selima su se podizala velika imanja, a ovaj napredak je promijenio i izgled gradova, koji su preuzeli renesansni izgled. Poslije 1550. vjerski ratovi su uzdrmali napredak. Blizina Engleske, s kojom je Francuska često bila u ratu između 1689. i 1815., učinila je Normandiju mjestom čestih sukoba.

Kolonisti iz Normandije (pogotovo iz Donje Normandije) su bili vrlo istaknuti u Novoj Francuskoj (Québec).

Upravno gledajući, kontinentalni dio Normandije je ostao kneževina u sklopu Francuskog kraljevstva sve do 1466. Područje je bilo podijeljeno na imanja (bailliages), koja su bila podijeljena na područja kojima su upravljali vikonti. Ovaj feudalni sustav je ukinut tek 1744. Kasnije je novi sustav oporezivanja podijelio Normandiju na dva, pa kasnije na tri područja: ona Rouena i Caena (1542.) i Alençona 1636. Otočni dio je ostao podijeljen na imanja Jersey i Guernesey.

Novija povijest mini|200px|desno|Američko groblje u Colleville-sur-Meru, Calvados Prije Francuske revolucije, provincija Normandija je činila također, kao i brojne druge bivše provincije, vojno guvernerstvo, iznimku je činio Havre. Ova francuska provincija je 1790. podijeljena na pet departmana: Calvados, Manche, Orne, Eure i Seine-Inférieure, koja je kasnije postala Seine-Maritime. 1956. godine, prva tri departmana su okupljeni u Donju Normandiju, a zadnja dva u Gornju Normandiju. Od tad, ujedinjenje Normandije je česta tema regionalne politike.

Od 18. stoljeća industrijalizacija i modernizacija poljoprivrede promijenili su gospodarstvo regije.

Normandija je teško razorena za vrijeme Drugog svjetskog rata i iskrcavanja. Brojni gradovi su uništeni u savezničkim bombardiranjima.

Zemljopis

Kontinentalna Normandija mini|desno|200px|Karta stare provincije Normandije

Normandija nije geografska jedinica, nego se sastoji od dva velika, vrlo različita, prirodna područja na sjeveru Francuske: pariškog bazena i armorikanskog masiva. Ova podjela ne odgovara podjeli na dvije normandijske regije. Geološka raznolikost se očituje na raznolikosti pejzaža, dok je klima umjerena i vlažna. U području postoji mnoštvo manjih različitih geografskih regija.

Geografski i geološki položaj je jako utjecao i na gradnju tradicionalnih normandijskih nastambi koje su građene od dostupnih materijala na određenom području. Građevine od hrasta sa slamnatim krovovima se mogu naći u regijama Pays de Caux i Pays d'Auge, ciglene kuće se mogu naći na istoku područja, kamene u Calvadosu i Orni, granitne na obali La Manchea itd.

Obala je također raznolika: od visokih grebena u Pays de Caux (Côte d'Albâtre) sa šljunčanim plažama do velikih pješčanih plaža u Calvadosu (Pays d'Auge i Bessin, Côte Fleurie, Côte de Nacre).

Anglo-normandijski otoci mini|200px|desno|Karta Anglo-normandijskih otoka iz almanaha Nouvelle Chronique de Jersey, 1891. godine Anglo-normandijske ili Kanalske otoke naseljavali su Briti sve do vikinške invazije. Od 933. godine, ovi otoci su dio Normandijskog vojvodstva. Ponovno osvajanje francuskih područja na kraju Stogodišnjeg rata je zaustavljeno u Cherbourgu, te nije produženo na dvadesetak kilometara udaljene otoke koji su time ostali u Normandijskom vojvodstvu. Britanski monarh i danas, uz ostale, nosi titulu normandijskog vojvode, te su time otoci izravno vezani s britanskom krunom. Ova autonomna područja britanske krune su podijeljena u dva bailliagea (engleski: bailiwick, latinski: baillia) Jersey i Guernesey (engleski: Guernsey) na kojima se još čuvaju normandijski običaji i zakoni.

Naziv „anglo-normandijski otoci” (francuski: îles Anglo-Normandes) je relativno nov u francuskom jeziku, stari Normandijci su te otoke nazivali Kanalski otoci (normandijski: Îles d'la Manche, francuski: Îles de la Manche), a kao takav naziv se zadržao i u engleskom jeziku (Channel Islands). Ovi otoci službeno ne čine ni dio Ujedinjenog Kraljevstva niti Europske unije.

Otočja Minquiers i Écréhou spadaju pod jersejski bailliage, dok otoci Aurigny, Brecqhou, Sark, Herm, Brecqhou, Burhou, Casquets, Ortac, Jéthou i Lihou spadaju pod guernesejski bailliage.

Područja Normandije mini|200px|desno|Chaumière dans le Lieuvin

Glavne prirodne i povijesne regije (normandijske zemlje) su:

Avranchin Bessin Jersey Guernesey Bauptois bocage virois campagne d'Alençon campagne d'Argentan campagne de Caen campagne de Falaise campagne du Neubourg campagne de Saint-André (ili d'Évreux) Cotentin Domfrontais ili Passais Hiémois Lieuvin Mortainais pays d'Auge pays de Bray pays de Caux pays d'Houlme pays d'Ouche Roumois i Marais-Vernier Suisse normande (Normandijska Švicarska) Val de Saire Vexin normand

Rijeke i parkovi prirode

Glavne rijeke u Normandiji su Seine i njezine pritoke Epte, Andelle, Eure i Risle. Također postoji i određeni broj rijeka koje se ulijevaju u more: Bresle, Touques, Dives, Orne, Vire, Sée, Sélune i Couesnon. Veules je najmanja takva rijeka u Francuskoj, koja se u more ulijeva u Veules-les-Rosesu, između Dieppe i Saint-Valery-en-Caux, u departmanu Seine-Maritime.

Regionalni parkovi prirode :

Parc naturel régional des Marais du Cotentin et du Bessin Parc naturel régional des Boucles de la Seine normande Parc naturel régional Normandie-Maine Parc naturel régional du Perche

Stanovništvo

U Normandiji živi oko 3,15 milijuna stanovnika, dok je gustoća stanovništva oko 110 kilometara po četvornom metru, što je blizu francuskom nacionalnom prosjeku. Na normandijskim otocima živi oko 150 000 stanovnika, a gustoća stanovništva je oko 780 km².

Gradovi s najvećim brojem stanovnika su (uključujući aglomerizaciju) :

Rouen (390 000 stan.), prefektura regije Gornja Normandija Le Havre (250 000 stan.) Caen (200 000 hab.), prefektura regije Donja Normandija i povijesni glavni grad Cherbourg (90 000 stan.) Évreux (51 198 stan.) Dieppe (35 694 stan.) Saint-Hélier (29 400 stan.), glavni grad bailliagea Jersey. Alençon (28 935 stan.) Vernon (24 056 stan.) mini|desno|200px|Baignade à Deauville, Eugène Boudin, 1865. Lisieux (23 166 stan.) Fécamp (21 027 stan.) Saint-Lô (20 090 stan.) Louviers (18 328 stan.) Argentan (17 448 stan.) Flers (16 947 stan.) Saint-Pierre-Port (16 500 stan.), glavni grad bailliagea Guernesey Vire (16 069 stan.).

Ostali važniji gradovi: mini|200px|desno|Luka Honfleur Honfleur (15 933 stan.) Bayeux (14 961 stan.) Granville (12 688 stan.) 1999. godine Yvetot (10 770 stan.) Coutances (9 546 stan.) Avranches (9 226 stan.) Pont-Audemer (8 981 stan.) L'Aigle (8 972 stan.) Falaise (8 797 stan.) Doudeville (2 526 stan.) mini|200px|desno|Pogled na Granville Sées (4 969 stan.) Deauville (4 520 stan.) Domfront (4 262 stan.) Villers-Bocage (2 920 stan.) Mortain (2 452 stan.) Saint-Sauveur-le-Vicomte (2 242 stan.) Sainte-Mère-Église (1 585 stan.) Arromanches (552 stan.) Le Mont-Saint-Michel (50 stan.)

Gospodarstvo

Tradicionalno donjonormandijsko gospodarstvo je više okrenuto poljoprivredi, dok je Gornja Normandija doživjela veći industrijski razvoj.

Najveći poslodavci su automobilska poduzeća, koja zapošljavaju oko 25 000 zaposlenika u Donjoj Normandiji (PSA, Renault Trucks, Faurecia...), dok je najveći gornjonormandijski poslodavac Renault koji u toj regiji ima četiri tvornice (Sandouville, Cléon, Grand-Couronne i Dieppe).

Normandijsko gospodarstvo je zbog zemljopisnog položaja snažno okrenuto pomorstvu (ribolov, prijevoz robe i putnika itd.). Pod jedan od važnijih gospodarskih sektora spada i energetika, u Normandiji se nalaze tri nukulearne elektrane (Paluel, Flamanville i Penly).

U Normandiji se nalazi 60% francuskih polja lana. U zadnje vrijeme značajna gospodarska aktivnost je turizam.

Promet

Cestovni promet

Državne ceste (route nationale) koje prolaze kroz Normandiju: Državna cesta br. 12 Državna cesta br. 13 Državna cesta br. 14 Državna cesta br. 15 Državna cesta br. 25 Državna cesta br. 26 Državna cesta br. 27 Državna cesta br. 28 Državna cesta br. 29 Državna cesta br. 30 Državna cesta br. 31 Državna cesta br. 132 Državna cesta br. 138 Državna cesta br. 158 Državna cesta br. 174

Autoceste u Normandiji:

Autocesta A13, ili Normandijska autocesta od Caena do Douainsa