Katalonija (kat. Catalunya, špa. Cataluña, ara. (dijalekt oksitanskog) Catalonha) je španjolska autonomna zajednica. Smještena je na sjeveroistoku Pirenejskog poluotoka. Površine je 32.114 km², graniči s Francuskom i Andorom na sjeveru, na istoku sa Sredozemnim morem, na jugu sa Zajednicom Valencija i na zapadu s Aragonijom. Obala Katalonije duga je oko 580 km. Glavni grad je Barcelona.
Katalonija ima gotovo 7,5 milijuna stanovnika. Više od polovice živi u metropolitanskom području Barcelone.
Katalonija se u svojem Autonomnom statutu deklarira kao "nacija". Ustav Španjolske joj priznaje i jamči pravo na autonomiju.
Službeni jezici u Kataloniji su katalonski, španjolski, i aranski.
Zemljopis
Prostire se na 31.930 km2 i sastoji se od četiriju provincija: Barcelona, Girona, Lleida i Tarragona.Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, str. 202. Obuhvaća uglavnom šumovit i brdovit prostor. Glavne rijeke su Ebro, Llobregat i Ter.
Povijest mini|lijevo|<center>Starorimski akvedukt u Tarragonimini|200px|<center>Minijatura katalonskog dvora iz 15. st. mini|lijevo|<center>Crkva sv. Klimenta u Taüllu (Sant Climent de Taüll) iz 12. st.
Prostor današnje Katalonije bio je prvotno naseljen iberskim plemenima. U 3. stoljeću pr. Kr. to područje osvajaju Kartažani, a kasnije se nalazi u sastavu Rimskog Carstva.
Početkom 5. stoljeća zauzimaju je Vizigoti, a 711. godine Arapi. Krajem 8. stoljeća Katalonija ulazi u sastav Španjolske marke Karla I. Velikog s glavnim gradom Barcelonom. Potkraj 9. stoljeća barcelonski grofovi stekli su neovisnost. Godine 1137. udajom baštinice aragonskog prijestolja Petronile za barcelonskog grofa Rajmunda Berengara IV., Katalonija se sjedinila s Aragonijom (Kruna Aragonije).
Nakon sjedinjenja Aragonije i Kastilije u jedinstvenu državu 1479., Katalonija je, kao dio Aragonije, zadržala određeni stupanj samostalnosti. Sredinom 17. stoljeća Katalonci su podigli ustanak protiv vladajućih Kastiljaca, a u Ratu za španjolsku baštinu (1701. – 1714.) podupirali su Habsburgovce. Dolaskom Burbonaca na vlast 1714. Katalonija je izgubila samostalnost. Tijekom Napoleonova pohoda na Španjolsku, u Kataloniji se nalazilo glavno žarište protufrancuskog otpora.
Početkom 20. stoljeća razvija se pokret za nacionalnu autonomiju, na osnovi čega Katalonija 1932. stječe djelomičnu autonomiju. Godine 1936. proglašena je katalonska samouprava. U vrijeme Španjolskog građanskog rata Katalonija je glavno žarište otpora republikanaca protiv Francisca Franca i intervencionista. Gušenjem otpora 1939. Franco je u potpunosti ukinuo katalonsku samoupravu.
Dolaskom na vlast španjolskog kralja Ivana Karla, Katalonija je 1977. dobila privremeni autonomni status, a 1979. autonomiju.
11. rujna 2012. na Nacionalni dan Katalonije prosvjedi stotina tisuća ljudi potaknuli su predsjednika regionalne vlade (Generalitat) Artura Masa da odustane od zahtjeva za širom autonomijom kroz pregovore te da se usmjeri na politički put osamostaljenja Katalonije.[tt_news=190966&tx_ttnews[backPid]=850&cHash=93eb10def6 Počeli regionalni izbori u Kataloniji, 25. studenoga 2012.
25. studenoga 2012. na izborima za katalonski parlament ponovno je pobijedila konzervativna stranka CiU (Konvergencija i unija) premijera Artura Masa, koja zagovara neovisnost. Središnja se vlada u Madridu oštro protivi odcjepljenju. Artur Mas je obećao biračima da će u roku od četiri godine raspisati referendum o neovisnosti Katalonije.
Klima
Katalonija ima mediteransku klimu, premda s velikim razlikama u temperaturi između obalnog predjela, sa suhom klimom, umjerenom zimi i s vrlo vrućim ljetima; unutrašnjosti, koja ima kontinentalno-mediteransku klimu, s hladnim zimama i vrućim ljetima; i planinskog područja prema Pirenejima, koje ima klimu visokih planina, s temperaturama ispod ništice i mnogo snijega zimi, s prosječnim godišnjim padalinama preko 1000 mm te umjereno toplim ljetima.
Stanovništvo
Prema službenim podacima, Katalonija je 1. siječnja 2005. godine imala 6.995.206 stanovnika, što predstavlja 15,8% ukupnog stanovništva Španjolske. Imigranti čine 8,9% ukupnog stanovništva Katalonije.
Stanovništvo u glavnim gradovima provincija: Barcelona - 1.593.075 stanovnika Tarragona - 128.152 stanovnika Lleida - 124.709 stanovnika Girona - 86.672 stanovnika
Jezik mini|<center>Govorno područje katalonskog jezika Katalonski jezik jedan je od tri službena jezika u Kataloniji, priznat katalonskim statutom autonomije; drugi službeni jezik je španjolski, čiji je status službenog jezika u cijeloj Španjolskoj priznat Ustavom iz 1978. godine; treći je aranski jezik.
Katalonska vlada provodi politiku promoviranja katalonskog jezika. U školama se predaje djelomično na katalonskom, a djelomično na španjolskom, u regionalnoj upravi govori se na katalonskom, regionalni mediji su uglavnom na katalonskom, a u poslovanju se traži da su sve informacije (npr. jelovnici u restoranima, posteri, katalozi, itd.) barem na katalonskom. Rezultat tog napora regionalne katalonske vlade je to da katalonski postaje dominantan na službenoj te na akademskoj razini. Zagovornici ove politike tvrde da je ovakav pristup potreban kako bi se zaštitio njihov jezik pred imigrantnima i doseljenicima iz drugih dijelova zemlje koji njime ne govore.
Aranski jezik, koji je dijalektalna varijanta okcitanskog, ima službeni status i drugi je službeni jezik Katalonije. Aranski jezik uživa posebnu zaštitu u okrugu Val d'Aran (Dolina Aran). Ova mala regija s oko 7000 stanovnika jedino je mjesto gdje okcitanski ima službeni status (govori se uglavnom u Francuskoj i nekim manjim mjestima u Italiji).
Prema podacima iz 2007. godine 93,8% Katalonaca razumije katalonski. Znanje katalonskog jezika Sposobnost Broj Postotak Razumije 6.610.202 93,8% Govori 5.331.000 75,6% Čita 5.143.100 73,0% Piše 3.967.500 56,3% Stanovništvo starije od 2 godine 7.049.900 100,00%
U posljednjih 20 godina, znanje katalonskog značajno je napredovalo. Prema podacima katalonske vlade, katalonskim se u svakodnevnom govoru koristi oko 50% stanovništva.
Barcelona je jedan od glavnih središta španjolske izdavačke industrije, i glavno središte izdavaštva na katalonskom jeziku.
Političko uređenje
mini|<center>Zgrada Generaliteta Katalonije (Palau de la Generalitat de Catalunya)mini|<center>Upravna podjela Katalonije U Kataloniji postoje četiri razine vlasti, svaka s različitim nadležnostima i stupnjem političke odgovornosti: Opća uprava španjolske države (Administración General del Estado de España), Vlada Katalonije ili Generalitet (Generalitat de Catalunya), provincijske skupštine (diputacions provincials), i općinska vijeća (ajuntaments municipals).
Opća uprava španjolske države nadležna je za razna područja, kao što je sigurnost (nacionalna policija i vojska), pravosuđe, poslovi oko luka i zračnih luka, državnih željeznica, te drugi poslovi koji su u isključivoj nadležnosti središnje vade Španjolske. Mossos d'Esquadra, autonomna policija Katalonije, preuzela je 2008. gotovo sve ovlasti nacionalne policije. Opća uprava španjolske države koordinirana je iz sjedišta Izaslanstva središnje vlade. Izaslanik Vlade postavlja se izravno dekretom od strane španjolske Vlade.
Generalitet Katalonije (Vlada Katalonije), autonomna vlada Katalonije, nadležna je za područja kao što su obrazovanje, socijalni poslovi, promet, određivanje ekonomske i trgovačke politike, itd. Generalitet je također nadležan za izgradnju javnih objekata kao što su bolnice, škole, fakulteti, starački domovi, itd.
Generalitet (katalonski Generalitat, španjolski Generalidad) je institucionalni sustav u koji se politički organizira autonomna vlast Katalonije. Generalitet čine Parlament, predsjednik Generaliteta i Vlada (Izvršno vijeće).
Izvršna vlast
Vlada se sastoji od predsjednika Generaliteta i ministara. Vladu ili Izvršno vijeće ne treba poistovjećivati s Generalitetom, koji je katalonski autonomni sustav vlasti.
Zakonodavna vast
Sudbena vlast
Teritorijalna podjela mini|<center>Karta katalonskih okruga Katalonija se teritorijalno dijeli na okruge (comarques), općine (municipis) i provincije (províncies). U povijesti je postojala podjela i na regions i vegueries.
Provincije (províncies)
Katalonija je upravno podjeljena na četiri provincije:
BrojProvincijaGlavni gradBroj stanovnika1. BarcelonèsBarcelona5.507.8132. GironaGirona752.0263. LleidaLleida439.2534. TarragonèsTarragona805.789 Okruzi (comarques)
Katalonija se dijeli na 41 okrug, kojima upravljaju okružna vijeća. Podjela Katalonije na okruge ima svoj porijeklo u dekretu iz 1936. godine, koji je bio na snazi do kralja Španjolskog građanskog rata. Podjela na okruge ponovno je ustanovljena 1987. godine.
Vall d'Aran, iako uključen u podjelu na okruge, ima veću autonomiju od ostalih.
Općine (municipis)
Vlast u općinama vrše općinska vijeća (ajuntament), sastavljena od gradonačelnika i vijećnika, koje na izborima biraju stanovnici općine.
Ekonomija
Promet
Katalonija ima razvijenu prometnu infrastrukturu. Premrežena je autocestama i cestama, te željezničkim prugama.
Zračne luke u Kataloniji: međunarodni aerodrom El Prat, smješten 15 km od Barcelone. Jedan od tri aerodromska terminala nosi naziv "Pont Aeri" (Zračni most), koji spaja Barcelonu s Madridom stalnim letovim svakog sata. aerodrom Girona, kojim se služe uglavnom low cost kompanije. aerodrom Reus, udaljen sat vremena od Barcelone. aerodrom Sabadell, koji ne služi za komercijalni promet.
Glavne pomorske luke za zračni i trgovački promet su Barcelona i Tarragona.
Katalonija ima mrežu cesta dugu oko 12000 km, od čega su 962 km autoceste.
Na području Katalonije izgrađena je prva željeznička pruga na Pirenejskom poluotoku. 28. listopada 1848. puštena je u promet željeznička linija između Barcelone i Mataroa duga 28 km.
Godine 2008. puštena je u promet linija brzih vlakova između Madrida i Barcelone (AVE), a u izgradnji je njezin produžetak do francuske granice, čime će ta linija biti uključena u francusku mrežu brzih vlakova.
Katalonska vlada najavila je izgradnju novih 1.100 kilometara pruga, investicija vrijedna 25 milijarda eura, između 2006. i 2026. godine.
Kultura mini|<center>Mauzolej kraljeva Aragona i Katalonije u Samostanu Poblet mini|<center>Unutrašnjost Palače katalonske glazbe u Barceloni O bogatstvu katalonske kulture svjedoče njezini brojni spomenici i znamenitosti od kojih su mnogi prepoznati kao UNESCO-ova svjetska baština: Starorimski arheološki lokalitet Tárraco, ukorijenjen u urbano tkivo grada Tarragone. Katalonske crkve doline Vall de Boi čini devet ranoromaničkih crkvi koje predstavljaju najgušću koncentraciju romaničke arhitekture u Europi. Utvrđeni cistercitski samostan Poblet iz 12. stoljeća u pokrajini Conca de Barberà jedan je od najvećih samostana u Španjolskoj i sadrži mauzolej kraljeva Aragona i Katalonije. Djela Antonija Gaudíja su jedinstvene građevine originalnog arhitektonskog stila koje se većinom nalaze u Barceloni, ili u njezinoj neposrednoj blizini, a svjedoče o Gaudíjevom iznimnom kreativnom doprinosu razvoju arhitekture i tehnologija izgradnje krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Neke od najpoznatijih su: Sagrada Família, Casa Milà, Casa Batlló i Park Güell. U Barceloni se nalaze i dvije znamenite secesijske građevine s početka 20. st. koje je dizajnirao arhitekt Lluís Domènech i Montaner, a koje su prepoznate kao jedinstveni primjeri modernističke arhitekture od čelika i stakla, prepune svjetla i dekoracija vodećih dizajnera svog vremena, Palača katalonske glazbe i Bolnica Svetoga Križa i sv. Pavla.
Pokret za neovisnost thumb|Zastava katalonskih nacionalista i pokreta za neovisnosti
U Kataloniji su povijesno ukorijenjene snažne separatističke težnje,"Catalans join hands in huge human chain for independence from Spain" "The Guardian" 11.9.2013. te ideja o Kataloniji kao neovisnoj državi ima predanu potporu znatnog dijela stanovništva.