mini|desno|250px|Prijenos s plosnatim remenom.
Prijenos s plosnatim remenjem općenito se sastoji od dva kola s glatkim površinama vijenca (remenica) i na njih nategnutog beskrajnog remenja. Trenje je između remena i remenica takvog uređaja u pogonu veće što je površina remenice više zaglađena jer je tada dodirna površina tih dijelova veća. Jedna od tih remenica predaje energiju (vodeća ili radna remenica), a druga ju prima (vođena ili gonjena remenica). Dio remena, koji u pogonu silazi s vođene remenice, naziva se vučnim krakom ili ogrankom. Onaj njegov dio, koji u pogonu silazi s vodeće remenice, jest njegov slobodni krak ili ogranak. Kutovi α1 i α2 koji odgovaraju lukovima dodira remenica i remena nazivaju se obuhvatnim kutovima, a razmak između osi vratila osnim razmakom.
U radu prijenosnog uređaja s plosnatim remenom, vrtnja (rotacija) se prenosi s vodeće na vođenu remenicu zbog trenja između površina njihovih vijenaca i remena te prednapona pod kojim je remen ugrađen. Proklizavanje, koje se unatoč tom trenju i prednaponu pri tome pojavljuje, mnogo zavisi i od obuhvatnih kutova i obodne brzine remenica (manje je, što su obuhvatni kutovi veći, a tada je i prijenos djelotvorniji). Zbog toga se redovito nastoji da se u prijenosu plosnatim remenjem osiguraju što veći obuhvatni kutovi. Među ostalim činiocima za veličinu obuhvatnih kutova mjerodavni su i provjesi vučnog i slobodnog kraka remena u pogonu (crtkana linija na slici). Ovi provjesi također su posljedica spomenutih činilaca, a i vlastite težine remena. Zbog jače zategnutosti vučnog kraka remena, njegov provjes uvijek je manji, a provjes slobodnog kraka veći, pa su obuhvatni kutovi veći, ako se slobodni krak remena nalazi iznad vučnog. To je razlog da je međusobni položaj vučnog i slobodnog kraka remena jedan od temeljnih zahtjeva ispravne ugradnje uređaja ovih prijenosa.
Veličina obuhvatnih kutova pri prijenosu plosnatim remenjem zavisna je i od prijenosnog omjera. Dok su vrijednosti omjera oko 5 do 6 (odnosno 1/5 do 1/6), ta zavisnost nije naročito važna. Međutim, kad su one veće, potrebni su uređaji za natezanje remena u pogonu. To su zatezne (natezne) remenice s utegom. Osim učinka na obuhvatne kutove (naročito na manjoj remenici), uz povećanje prijenosnog omjera (do 15) primjenom nateznih remenica, postižu se i druge prednosti: automatsko održavanje jednolične napetosti remena i olakšanje njegove ugradnje (montaže).
Obuhvatne kutove potrebno je povećati s pomoću nateznih remenica i u slučajevima kad su osni razmaci maleni. Korisno je djelovanje nateznih remenica to bolje što su ugrađene bliže manjoj prijenosnoj remenici. Za razliku od prijenosnih remenica, koje su učvršćene na vratilima i koje se zbog toga nazivaju čvrstim (pogonskim) remenicama, remenice nateznih uređaja, koje se okreću na svojim osovinama nazivaju se slobodnim (jalovim) remenicama. "Tehnička enciklopedija" (Elementi strojeva (strojni dijelovi)), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.
Slike
Skica otvorenog prijenosa plosnatim remenom. Prijenos plosnatim remenjem: a) otvoreni prijenos, b) ukršteni prijenos, c) poluukršteni prijenos. Prijenos klinastim remenjem. Prijenos plosnatim remenom s nateznom remenicom. Prijenos plosnatim remenom s nateznim tračnicama.
Remenski prijenos sa zateznom remenicom mini|desno|250px|Prijenos stepenastim remenicama: I-I) pogonsko vratilo; II-II) gonjeno vratilo.
mini|desno|250px|Sile u idealnoj niti na nepomičnom cilindru.
mini|desno|250px|Sile u remenskom prijenosu: a) u mirujućem uređaju; b) u uređaju u pogonu: I) vodeća remenica; II) vođena remenica.
mini|desno|250px|Grafički prikaz naprezanja remena u radu otvorenog remenskog prijenosa.
mini|desno|250px|Spajanje plosnatog remenja: a) i b) lijepljeno; c) spojeno žičanim kopčama.
mini|desno|250px|Metalni spojevi za plosnato remenje: a) zglobni sa zatikom; b) spojnicama; c) vijčanim stezaljkama.
mini|desno|250px|Metalni spojevi za plosnato remenje.
mini|desno|250px|Dijelovi remenice: 1. vijenac, 2. žbice (ramena), 3. glavina, 4. provrt, 5. vratilo, 6. remen, 7. ispupčeni vijenac, 8. ravni vijenac.
mini|desno|250px|Jednodijelna remenica: a) od sivog lijeva s ravnim vijencem, b) zavarene izvedbe.
mini|desno|250px|Široka jednodijelna remenica s dva reda ramena: p1 i p2 stezni prstenovi za spoj rasječene glavine.
mini|desno|250px|Dvodijelna remenica od sivog lijeva.
Prijenos zateznom remenicom u odnosu na otvoreni prijenos pruža sljedeće prednosti: manje predzatezanje, automatsko izjednačavanje duljine remena, veći obuhvatni kut, manja opterećenost remena pri maloj snazi i u stanju mirovanja, kada se zatezna remenica odigne. Nedostaci su: brz zamor zbog naizmjeničnog savijanja remena, veća savojna učestalost zbog zatezne remenice i zbog često malog razmaka vratila.
Promjer zatezne remenice treba da bude što veći, da remen ne bi bio prejako savijan. Zato se promjer odabire tako da ne bude manji od promjera male remenice. Zatezna remenica mora biti uvijek valjkasta, kako bi se izbjeglo savijanje remena po širini. Ako su, međutim, obje remenice valjkaste, može se zbog potrebnog vođenja remena učiniti iznimka. Zateznu remenicu treba postaviti na slobodni povratni ogranak remena, jer je naprezanje na vučnom ogranku veće. Osim toga se ne smije zateznu remenicu staviti preblizu remena, kako bi se remen mogao oporaviti od jednog savijanja do savijanja u protivnom smjeru.
Kad natezne remenice nisu nužne, potreban prednapon remena postiže se tako da se remen izradi za 1 do 2% kraćim od proračunske vrijednosti. Određeni prednapon remena izaziva i njegova vlastita težina. Međutim, za postizanje prikladnog prednapona u tim slučajevima najčešće služe posebni uređaji. To su natezne tračnice i vijci. Pri tome je obično vodeći stroj pomičan na tračnicama, a njegovo pomicanje potrebno za postizanje prednapona remena obavlja se zakretanjem vijka. Za iste namjene u nekim konstrukcijama remenskih prijenosa namjesto utega upotrebljavaju se opruge. "Remenski prijenos", www.riteh.uniri.hr, 2011.
Za prijenos plosnatim remenjem najveći osni razmaci koji se mogu postići zavisni su od materijala remena. Pri upotrebi standardnih materijala njihove su vrijednosti od 15 do 16 metara. Primjenom remenja od vrlo kvalitetnih (i vrlo skupih) materijala te se granice dadu pomaknuti i do 25 metara.
Za razliku od otvorenog prijenosa (gdje se obje remenice okreću u istom smjeru), kod ukrštenog prijenosa plosnatim remenjem smjerovi vrtnje vodeće i vođene remenice međusobno su suprotni. Dok su u oba slučaja vratila paralelna, dotle se ona kod poluukrštenog prijenosa križaju u prostoru na osnoj udaljenosti, to jest čine takozvani prostorni križ.
U postrojenjima u kojima još uvijek postoji centralizirani pogon strojeva uz pomoć prijenosnih (transmisijskih) vratila i prijenosa plosnatim remenjem, a radna mjesta zahtijevaju promjenjivi prijenosni omjer, upotrebljavaju se takozvane stepenaste remenice. Ove remenice omogućuju pogon strojeva s 3 do 4 različite brzine premještanjem remena s jednog na drugi par vijenca. Pri tome, naravno, promjeri vijenca parova moraju biti međusobno usklađeni, tako da pri mijenjanju prijenosnog omjera ne treba upotrebljavati remenje različite duljine, već uvijek jedan remen. Premještanje remena s jednoga na drugi par vijenaca stepenastih remenica obavlja se ručno kad je remen uzak. Međutim, za premještanje širokog remenja potrebni su posebni uređaji. Stepenaste remenice izrađuju se u jednom komadu, šuplje su i uklinjene na vratila.
Sile i naprezanja u prijenosu plosnatim remenjem U nedostatku prikladnije jednadžbe, teorija remenskog prijenosa još uvijek se zasniva na Eulerovoj jednadžbi koju je dotjerao Eytelwein:
kojom je određen analitički odnos sila F1 i F2 u idealnoj niti (niti bez mase i zbog toga bez težine) obavijenoj oko nepomičnog cilindra, gdje je: e - baza prirodnog logaritma, μ - koeficijent trenja, a α - obuhvatni kut. Pri tome sila trenja:
uravnotežuje razliku sila F1 i F2. Međutim, kako remen ima masu i zbog toga i težinu, stvarni remenski prijenos razlikuje se od teoretskog razmatranja remenskog prijenosa time što se pri gibanju remena u pogonu pojavljuje i sile tromosti koje se ne smiju zanemariti.
Sile koje vladaju u remenu za vrijeme mirovanja i u pogonu prijenosa prikazane su na slici. U stanju su mirovanja međusobno jednake sile prednapona Fp u krakovima remena, a sile F1 i F2 u vučnom, odnosno slobodnom kraku, pri čemu je F1 > F2. Ove sile, dakako, uzrokuju opterećenja vratila i ležaja prestavljena silama F’. Iz tih jednadžbi mogu se postaviti odnosi između sila F1 i F2 i sile trenja Fμ kojom remen prenosi snagu:
Pri tome koeficijent trenja zavisi od temperature, materijala remenice i remena, od kakvoće površine, ali najviše od obodne brzine. Tako se na primjer koeficijent trenja između površina remenica od sivog lijevanog željeza i kožnatog remenja u zavisnosti samo od obodne brzine v izračunava iz iskustvene jednadžbe, za kožno remenje s donjom stranom na remenici:
za kožno remenje s gornjom stranom na remenici i za tekstilno remenje:
Sve te sile mogu se izračunati iz poznate snage N koju treba prenositi. Za F’, F1 i F2 mogu poslužiti jednadžbe:
gdje je: d - promjer, a n - broj okretaja jedne od remenica. Za silu F’ može se izračunati da je pri prosječnoj vrijednosti približno 3 puta veća od obodne sile, to jest:
Prednaprezanje remena σp što ga uzrokuju sile Fp ne smije biti toliko malo da uzrokuje oslabljenje vučne sposobnosti remena, a ni toliko veliko da uzrokuje deformacije koje bi skraćivale njegovu trajnost. Praksa je pokazala da normalne vrijednosti σp trebaju biti od 1,4 do 2,1 N/mm2, a da je najpovoljnija 1,8 N/mm2.
Materijali i oblici plosnatog remenja Najčešći materijal za izradu kožnog plosnatog remenja jest štavljena goveđa koža. Koža ima koeficijent trenja koji drugi materijali jedva mogu doseći. Za izradu kožnatog remenja upotrebljava se goveđa poleđina (goveđa koža s hrpta). Najkvalitetnije kožno plosnato remenje dobiva se od kože štavljene kromnim štavilima (kromove soli). Dok je, na primjer, remenje od obične štavljene kože primjenjivo samo do radnih temperatura od 50 °C, dotle je remenje od kože uštavljene kromnim štavilima upotrebljivo na radnim temperaturama i do 90 °C. Jednostruki kožni plosnati remeni debeli su od 4 do 7 mm, a dvostruki od 6 do 10 mm. Kožno remenje izrađuje se do širine od 600 mm. Lomna čvrstoća kožnatog plosnatog remenja doseže do 3 N/mm2, ali mu dozvoljeno naprezanje ne prekoračuje 30,6 N/mm2. Specifična težina kožnog remenja iznosi oko 1 kg/dm3, a modul elestičnosti oko 15 N/mm2.
Kad je kožni remen odrezan na proračunatu ili izmjerenu duljinu, spaja se u beskonačnu traku lijepljenjem ili šivanjem uskim kožnim remencima (oputom). Međutim, kako oštar rub spoja ne smije nailaziti na remenicu, i da bi debljina bila jednolična, prije toga se krajevi moraju stanjiti u obliku klina. Ako remen dotiče remenicu s obje strane, njegovi krajevi pri spajanju u beskonačnu traku moraju se zašiljiti. Osim oputom, kožno remenje može se spajati u beskonačne trake i žicom, različitim metalnim patent-kopčama i specijalnim zglobovima.
Trajnost kožnog remenja ovisi, naravno, o njegovoj kakvoći, ali isto tako i o njegovom održavanju. Kožno remenje traje u prosjeku oko 20 godina. Trajnost kožnog remenja u pogonu smanjuje dodir ili mazanje štetnim tvarima, kao što su na primjer neke smole (naročito kalofonij) koje ga čine krtim. Važno je da se kožno remenje održava čistim. Mrlje od ulja najbolje je očistiti benzinom, nakon toga remen se opere toplom sapunicom i malo namaža toplim lojem.