Sveti Josip iz Arimateje, Josip Arimatejski ili Josip Arimatejac (Ramla, 1. st. pr. Kr. – Glastonbury, 1. st.), dobročinitelj i kršćanski misionar iz 1. stoljeća, imućni Židov koji je pokopao Isusa Krista u svoj grob. Spominju ga sva četiri evanđelja. Zaštitnik je pogrebnika, grobara, nosača lijesova, kopača kositra i limara te mnogih crkava i kapela diljem svijeta.Svjetlo vjere: Sv. Josip iz Arimateje

Životopis Rođen je u 1. stoljeću u Ramli, u Arimateji blizu Jeruzalema, odakle je potjecao i sudac i prorok Samuel. Bio je bogati Židov, istaknuti član Velikog vijeća i vlasnik novog groba isklesana u stijeni blizu Golgote. Iz straha pred Židovima nije se usuđivao javno očitovati o Isusu, nego je potajno bio njegov učenik, kao i Nikodem.Sveci.net: Sv. Josip iz Arimateje Opus Dei: Tko je bio Josip iz Arimateje? Josip je iščekivao Kraljevstvo Božje i nije se složio s presudom protiv Isusa (Lk 23,50-51).Evanđelje po Luki 23,50-51: I dođe čovjek imenom Josip, vijećnik, čovjek čestit i pravedan; on ne privoli njihovoj odluci i postupku. Bijaše iz Arimateje, grada judejskoga i iščekivaše Kraljevstvo Božje. U trenutcima Isusova razapinjanja zaiskao je Poncija Pilata Isusovo tijelo te s njegovim dopuštenjem skida tijelo s križa, omata ga u čistu plahtu i uz pomoć Nikodema polaže u svoj grob. Njih dvojica zatim zatvore grob velikom stijenom i odlaze. Kasnije su osnovali crkvu u Lodu.

Naslijeđe Slavni talijanski povjesničar, kardinal Cesare Baronio, stavio ga je u Rimski martirologij 17. ožujka. Povod je bilo štovanje kanonika vatikanske bazilike, koji su baš na taj dan častili relikvije Josipove ruke. U Baronijevo doba najstariji dokument o Josipovoj ruci potjecao je iz 1454., ali tijekom vremena nestalo je mnogo dragocjenih svjedočanstava.

O Josipu iz Arimateje postoji i bogata ikonografija, što je posve razumljivo s obzirom na to da je bio sudionik Isusova pogreba. Ovjekovječili su ga brojni majstori među kojima se najviše ističu Michelangelo i Tizian. U muzeju stare umjetnosti u Brusselu nalazi se jedna pala iz 15. stoljeća, koja se pripisuje majstoru Afflighenu, a prikazuje kako se nakon dovršena pogreba Josip i Nikodem udaljuju od Isusova groba, noseći sa sobom čavle i trnovu krunu. Ta oruđa Isusove muke, kao i koplje, pehar i ručnik često su uz Josipa iz Arimateje, koga kao svog zaštitnika slave grobari. Na većini slika Josip iz Arimateje prikazan je kao zreo i vremešan čovjek, s dostojanstvenom bradom i bogatim odijelom. Nakon Tridentskog sabora često se prikazuje zajedno s anđelima.

U suvremeno doba, osim umjetnika i pisaca ovjekovječili su ga i filmski redatelji.

Legende Od 4. stoljeća pojavljuju se predaje s puno mašte u kojima se veliča Josipov lik. U apokrifu iz 5. stoljeća, Djela Pilatova, također poznata i kao Evanđelje po Nikodemu, govori se da Židovi nisu odobravali držanje Josipa i Nikodema u svezi s Isusom te je Josip stoga uhićen i poslan u zatvor. Čudom oslobođen pojavljuje se u Arimateji, odakle se vraća u Jeruzalem i govori kako ga je Isus oslobodio. Još više iznenađujuće djelo je Vindicta Salvatoris, koje je bilo jako rasprostranjeno u Engleskoj i Akvitaniji, koje govori o odlasku Tita na čelu svojih legija kako bi osvetio Isusovu smrt. Osvojivši Jeruzalem, Tit pronalazi Josipa u jednom tornju, gdje su ga Židovi zatvorili kako bi umro od gladi, no Josipa su tijekom tamošnjeg sužanjstva hranili anđeli.

Legende o Josipu iz Arimateje poprimile su od 11. do 13. stoljeća nove pojedinosti na britanskim otocima i u Francuskoj, uključujući u to kralja Arthura i Sveti gral. Prema jednoj od tih legendi, Josip je oprao Isusovo tijelo i prikupio vodu i krv u spremnik, a kasnije su on i Nikodem podijelili njegov sadržaj. Neke legende kažu da je Josip, noseći tu relikviju, evangelizirao Francusku (neke priče kažu da se iskrcao u Marseille s Martom, Marijom i Lazarom), Španjolsku (gdje ga je Jakov Zebedejev imenovao biskupom), Portugal i Englesku. U posljednjoj državi Josip je postao vrlo popularan. Legenda ga postavlja za osnivača prve crkve na engleskom tlu, na Glastonburškom brdu. Dok je spavao, njegov biskupski štap pao je na zemlju, pustio korijenje i izrastao. Opatija Glastonbury postala je važno hodočasničko središte dok 1539. nije bila prisilno ukinuta reformacijom. Jedna legenda iz 9. stoljeća pripovijeda da je u vrijeme Karla Velikog jeruzalemski patrijarh Fortunato pobjegao na zapad s Josipovim kostima do samostana Moyenmoutier, gdje je postao opat.

Razvoj legenda može se povezati s povijesnim odnosima Engleske i Francuske s Rimom, kojima se željelo pokazati da su neka područja evangelizirali Isusovi učenici, a ne rimski misionari.

Zanimljivosti U apokrifnom evanđelju po Petru iz 2. stoljeća Josip traži Isusovo tijelo još prije nego što je Isus razapet.

Izvori

Vanjske poveznice

Kategorija:Likovi iz evanđelja Kategorija:Kršćanski sveci Kategorija:Kršćanski misionari Kategorija:Srednjovjekovne legende Kategorija:Kršćanstvo u Engleskoj