mini| S. bulbosus. Iz podzemnih izdanaka razvijaju se zadebljali, jajoliki do gotovo kuglasti gomolji koji služe kao spremišni organi i omogućuju vegetativno obnavljanje biljke. Lukovičasti dimak (runjava trava, runjavica; lat. Sonchus bulbosus; sin. Aetheorhiza bulbosa), višegodišnja je zeljasta biljka iz porodice glavočika (Asteraceae), prirodno rasprostranjena pretežno u Sredozemlju. Vrsta je dugo bila poznata kao Aetheorhiza bulbosa (L.) Cass., a pod tim se imenom još vodi i u dijelu hrvatske florističke literature. Današnja kombinacija u rodu Sonchus objavljena je 2003. godine.Kew, pristupljeno 21. kolovoza 2026. Opis Biljka je gomoljasti geofit, visoka približno 4–65 cm. Ima kratak podanak iz kojega izrastaju dugi, tanki podzemni vriježasti izdanci; na njima nastaju bjelkasti, kuglasti do valjkasti gomolji s nekoliko pupova, kojima se biljka vrlo učinkovito vegetativno širi. Stabljike su obično uspravne, jednostavne i gotovo bez listova, a prema vrhu nose tamne žljezdaste dlačice. Listovi su većinom skupljeni u prizemnu rozetu, lopatičasti, eliptični ili obrnuto jajasti, cjeloviti do perasto urezani, zeleni ili sivkastozeleni.Sonchus, pristupljeno 20. kolovoza 2026.
Na vrhu stabljike najčešće se razvija jedna glavica, rjeđe ih ima nekoliko. Sastoji se od dvadesetak do više od stotinu jezičastih, dvospolnih žutih cvjetova. Ovoj je vrsti osobito svojstven omotač glavice s četiri ili pet nizova pricvjetnih listova te žljezdasto dlakava cvjetna stapka. Plodovi su uski, vretenasti roški, prema vrhu postupno suženi, s uzdužnim rebrima i bijelim papusom koji omogućuje raznošenje vjetrom. Broj kromosoma je 2n = 18. Stanište i rasprostranjenost Lukovičasti dimak raste ponajprije na pjeskovitim i kamenitim mjestima, obalnim travnjacima, dinama, otvorenim šikarama i drugim suhim staništima, ali se može pojaviti i na ruderalnim površinama te dalje od mora. Prirodni areal proteže se kroz južnu Europu i Sredozemlje do sjeverne Afrike i zapadne Azije; Kew navodi i sjeverozapadni Balkanski poluotok. U Hrvatskoj je vrsta zabilježena u priobalnoj flori, primjerice i u flori okolice Tisnog. Galerija
Sistematika Linné ju je 1753. opisao kao Leontodon bulbosus L. Cassini ju je 1827. premjestio u zaseban rod kao Aetheorhiza bulbosa. Zbog neobičnog habitusa, podzemnih stolona i gomolja te građe roški dugo se smatrala dovoljno izdvojenom da Aetheorhiza ostane poseban rod. Molekularna istraživanja ITS-a i plastidne DNA pokazala su, međutim, da je vrsta ugniježđena unutar roda Sonchus, pa su Norbert Kilian i Werner Greuter 2003. objavili kombinaciju Sonchus bulbosus. Kasnija filogenetska istraživanja potvrdila su taj položaj. GBIF, pristupljeno 20. kolovoza 2026. Sinonimi Homotipski: Aetheorhiza bulbosa (L.) Cass. in G.-F.Cuvier, Dict. Sci. Nat., ed. 2. 48: 426 (1827) Crepis bulbosa (L.) Tausch in Flora 11(1, Ergänzungsbl.): 78 (1828) Hieracioides bulbosa (L.) Kuntze in Revis. Gen. Pl. 1: 345 (1891) Hieracium bulbosum (L.) Willd. in Sp. Pl., ed. 4. 3: 1562 (1803) Intybus bulbosus (L.) Fr. in Novit. Fl. Suec. Alt.: 245 (1828) Leontodon bulbosus L. in Sp. Pl.: 798 (1753) Prenanthes bulbosa (L.) DC. in J.B.A.M.de Lamarck & A.P.de Candolle, Fl. Franç., éd. 3. 4(1): 7 (1805) Taraxacum bulbosum (L.) Rchb. in Fl. Germ. Excurs. 1: 270 (1831) Troximon bulbosum (L.) Raf. in Fl. Ludov.: 57 (1817) Podvrste Aetheorrhiza bulbosa subsp. bulbosa ; sin. Sonchus bulbosus (L.) N.Kilian & Greuter Aetheorhiza bulbosa subsp. microcephala Rech.f.; istočno Sredozemlje (Grčka, Turska) Aetheorhiza bulbosa subsp. willkommii (Burnat & Barbey) Rech.f.; Baleari
Izvori
Kategorija:Rodovi Hyoseridinae Kategorija:Flora Sjeverne Afrike Kategorija:Flora Europe Kategorija:Flora Hrvatske Kategorija:Flora Sinaja Kategorija:Flora Libanona Kategorija:Flora Izraela Kategorija:Monotipski biljni rodovi