Afrička šljiva (lat. Prunus africana), vrsta zimzelenog drveta (10 do 25 m.), rjeđe grma (3 do 5 m.) iz porodice ružuvki (Rosaceae). Rašireno je po Africi i Madagaskaru,Plants of the World online Pristupljeno 17. ožujka 2020. a u Europu je uvezena nakon kolonijalizma kada je otkrivena navodna ljekovitost njezine kore, a šira primjena u europskoj medicini počinje od 1960. godine. Opis Prunus africana (Hook.f.) Kalkman zimzeleno je stablo iz porodice ružovki (Rosaceae), prirodno rasprostranjeno u afromontanskim šumama tropske i južne Afrike. U južnoj Africi raste u zimzelenim šumama, od područja blizu obale do maglovitih i planinskih šuma KwaZulu-Natala, Istočnog Capea, Eswatinija, Mpumalange i Zimbabvea, a područje vrste nastavlja se kroz tropsku Afriku.<ref name=SANBI Prunus africana, pristupljeno 24. srpnja 2026.

Stablo je srednje veliko do veliko, najčešće visoko 10–20 m, s ravnim deblom i širokom krošnjom. Kora je tamnosmeđa i karakteristično puca u izdužene pločice. Listovi su jednostavni, kožasti, s gornje strane glatki, sjajni i tamnozeleni, a s donje svjetliji, s istaknutom središnjom žilom. Rub im je plitko pilast, peteljke često ružičaste, a zgnječeni listovi imaju blag miris badema.

Sitni mirisni cvjetovi bijele su ili kremaste boje. Razvijaju se pojedinačno ili u pazušnim cvatovima dugim do približno 7 cm. Plod je kuglasta koštunica promjera oko 10 mm, pri dozrijevanju zagasito purpurnosmeđa, a plodovi su skupljeni u razgranate grozdove. Ptice se njima hrane i raznose sjemenke, pa se pod odraslim stablima često pojavljuju mlade biljke.

Vrsta uspijeva na mjestima s redovitim oborinama, od šumskog podmlatka i otvorenijih dijelova šume do planinskih staništa. Umjereno brzo raste, osjetljiva je na jake mrazove, ali podnosi blaže zahlađenje. U povoljnim uvjetima mlada stabla mogu narasti približno jedan metar godišnje. Razmnožava se sjemenom koje se sije u propustan supstrat. Morfologija Prunus africana zimzeleno je, jako razgranato stablo, obično visoko oko 10 m, ali može narasti do 25 m; rijetko se razvija kao grm visok 3–5 m. Biljka je gotovo potpuno gola, osim pojedinih dijelova cvijeta. Kora je tamnosmeđa do siva, hrapava i ispucala.

Listovi su jednostavni, kožasti ili gotovo kožasti, eliptični, lancetasto-eliptični ili duguljasto-lancetasti, dugi najčešće 6–11, a iznimno 4–15 cm, te široki 2–4, rijetko do 5,5 cm. Vrh lista tup je do kratko ušiljen, a osnova široko klinasta, rijetko zaobljena. Rub je grubo narovašeno-pilast do gotovo cijel, s tamnim žljezdastim točkama u urezima; najdonja žlijezda na jednoj ili objema stranama lista katkad je osobito izražena. Gornja strana lista tamnozelena je i sjajna, a donja svjetlija. Peteljka je duga 1–2 cm, žljebasta i često crvenkasta. Palistići su linearni, dugi 1,5–2 cm i rano otpadaju.

Cvatovi su najčešće pojedinačni grozdovi dugi 2–5, rijetko do 8 cm, s 7–15 cvjetova. Razvijaju se u pazušcima ljusaka pri osnovi bočnih izbojaka, koji u gornjem dijelu mogu nositi i listove. Stapka cvata obično je duga 5–10 mm, a cvjetne stapke 3–10 mm. Brakteje su malene, trokutaste i rano otpadaju.

Cvjetovi su bijeli do kremastobijeli i mirisni. Ocvijeće je najčešće peteročlano, rjeđe četvero- ili šesteročlano, katkad nepravilno građeno. Čaškina cijev mesnata je i peharasta, široka 3–5 mm pri otvoru, izvana gola, a iznutra najčešće dlakava. Režnjevi čaške trokutasti su, dugi 1–1,5 mm, goli osim trepavičastoga vrha. Latice su eliptične do duguljaste, duge do 2 mm, povijene unatrag i dlakave s vanjske strane, osobito uz rubove, a katkad i s unutarnje strane.

Prašnika ima 25–35. Prašničke niti gole su i duge oko 1,5 mm, dok su prašnice dvorežnjaste, duge 0,5–1 mm. Plodnica je približno jajasta i rijetko obrasla dugim dlačicama. Vrat tučka dug je oko 1,5 mm i također rijetko dlakav, a njuška je štitasta i plitko podijeljena na dva ili tri režnja.

Plod je suha, crvena do purpurnosmeđa koštunica, najčešće gola, poprečno elipsoidna i šira nego dulja, velika 5–8 × 8–12 mm. Blago je dvorežnjasta, pa može izgledati kao da je sastavljena od dvije komore. U nekim južnoafričkim opisima navodi se kao gotovo kuglast plod promjera oko 10 mm.

Stanište i rasprostranjenost Vrsta raste u zimzelenim i kišnim šumama, riječnim šumama, šumskom bušveldu, vlažnim travnjacima i šumama planinskih područja. U južnoj Africi rasprostranjena je od klanca rijeke Bloukrans i Istočnoga Capea prema sjeveru, a njezino se područje nastavlja kroz tropsku Afriku.

Vrijeme cvatnje razlikuje se među područjima: Flora Zambesiaca navodi razdoblje od travnja do studenoga, dok južnoafrički izvori navode cvatnju uglavnom od prosinca do lipnja. To nije proturječje, nego posljedica široke rasprostranjenosti i različitih lokalnih sezona.<ref name=WFO, pristupljeno 24. srpnja 2026.

Upotreba Kora vrste Prunus africana stoljećima se upotrebljava u afričkoj tradicionalnoj medicini. U međunarodnoj trgovini služi kao sirovina za biljne pripravke koji se prodaju za ublažavanje tegoba povezanih s dobroćudnim povećanjem prostate. U južnoj Africi tradicionalno se rabila i protiv bolova u prsima. Gusto, crvenkastosmeđe drvo povremeno se koristi za namještaj, alat i druge predmete, ali se pri sušenju može cijepati i izvijati. Stablo se također sadi kao ukrasna vrsta u parkovima, velikim vrtovima i drvoredima.

Velika potražnja za korom dovela je do snažnog iskorištavanja samoniklih stabala. Studija provedena u Kamerunu navodi da je početkom 1990-ih kora bila jedan od količinski najvažnijih afričkih ljekovitih biljnih proizvoda u međunarodnoj trgovini, a nekontrolirano skidanje kore teško je oštetilo divlje populacije u Kamerunu i na Madagaskaru. Budući da potpuno ili prekomjerno guljenje kore može usmrtiti stablo, uzgoj na poljoprivrednim gospodarstvima predložen je kao zamjena za sakupljanje iz prirodnih šuma.<ref name=Academia Prunus africana in Cameroon, pristupljeno 24. srpnja 2026.

Uzgoj u Kamerunu Istraživanje iz 2002., utemeljeno uglavnom na terenskom radu iz 1995., procijenilo je isplativost uzgoja vrste u manjim nasadima, šumskim kulturama i plantažama. U sjeverozapadnom Kamerunu tada je najmanje 3.500 poljoprivrednika već sadilo Prunus africana, često zajedno s kavom, bananama, krumpirom i grahom. Prema opažanjima poljoprivrednika, stablo uglavnom nije znatnije smanjivalo prinose okolnih usjeva, osim kukuruza, pa se pokazalo prikladnijim za agrošumarske sustave od eukalipta.

Kora se mogla početi gospodarski iskorištavati približno od trinaeste godine, dok su se stupovi, držala za alat i drvo dobivali u kasnijim godinama. U tadašnjim cjenovnim uvjetima uzgoj vrste Eucalyptus camaldulensis bio je oko 30 % isplativiji, ali je Prunus africana poljoprivrednicima pružala raznovrsnije proizvode i mogla se bolje uklopiti među druge kulture. Najveće prepreke bile su nedostatak sjemena i sadnica, niske otkupne cijene kore te monopol jednoga velikog otkupljivača. Autori su zato preporučili bolju opskrbu kvalitetnim sjemenom, podučavanje poljoprivrednika, pravednije cijene i ugovorni uzgoj uz sudjelovanje prerađivačke industrije.

SANBI vrstu vodi kao ranjivu, a u KwaZulu-Natalu zakonski je zaštićena zbog pretjeranog iskorištavanja kore.

Galerija

Sinonimi Homotipski: Lauro-cerasus africana (Hook.f.) Browicz in Arbor. Kórnickie 15: 5 (1970) Pygeum africanum Hook.f. in J. Proc. Linn. Soc., Bot. 7: 191 (1863) Izvori

Vanjske poveznice Afrička šljiva: da za prostatu; za potenciju nema dokaza

Kategorija:Prunus