Hitno reagiranje u muzejskom okruženju pojam je koji se odnosi na mjere i odluke potrebne za pripremu i reagiranje na izvanredne situacije u muzejskim institucijama. Te bi izvanredne situacije mogle biti prirodne katastrofe (požar,potres,poplava), napad štetnika, terorizam, rat, krađa ili vandalizam, također znani kao 10 glavnih uzročnika propadanja muzejske građe. Preporučuje se da muzej na snazi ima plan za reagiranje u izvanrednim situacijama i izvrši procjenu rizika svojih zbirki tako da taj plan zadovoljava potrebe svake konkretne ustanove. Iako u svijetu postoje propisane metode za reagiranje u hitnim situacijama, preporučuje se da svaka kulturna ustanova prilagodi i povremeno preispituje svoj plan reagiranja u katastrofama kako bi imali za taj slučaj raspoložive resurse i precizno određene zadatke kompletnog muzejskog osoblja. Neke od sljedećih odrednica su preporučene za plan za reagiranje u hitnim slučajevima : Popis resursa za hitne slučajeve, popis članova tima za hitne slučajeve s telefonskim brojevima, liste postupaka obaveznih u hitnim slučajevima, liste prioriteta za spašavanje, kopije tlocrta, rute za evakuaciju, lokacije za prikupljanje prioritetnih predmeta i najnovije informacije o obuci muzejskog osoblja za djelovanje u kriznim situacijama.
Vrste katastrofa i hitnih slučajeva u muzejskoj djelatnosti
Hitne situacije koje mogu biti specifične, a u nekim slučajevima i katastrofalne po muzeje uključuju prirodne katastrofe, te one kojima je uzrok ljudski faktor. Uobičajene prijetnje uključuju:
Prirodne prijetnje:
Olujni vjetar
Poplava
Toplinski val
Štetočine (insekti ili druge )
Požar (unutarnji i vanjski uzroci)
klizište
Potres
Ugroze prouzročene ljudskim djelovanjem:
Terorizam
Prosvjedi / Rat
Krađa / Vandalizam
Prijetnje poput jakog vjetra, poplave, toplotnih valova / mećava, klizišta, erupcija vulkana, potresa, požara, terorizma i demonstracija / rata mogu prouzrokovati ekstremne strukturne i predmetne štete na zgradi i građi muzeja. Štetočine i krađe / vandalizam mogu također uzrokovati određene štete na objektima. Požari su muzejima najčešća prijetnja, međutim institucije bi trebale procijeniti prirodnu i društvenu klimu svog područja kako bi utvrdile kakve su prijetnje moguće i pripremile se u skladu s tim.
Pripremljenost na ekstremne situacije Kao i kod svake katastrofe ili hitne situacije, oštećenja ili gubitak mogu se ublažiti pravilnom i osmišljenom pripremom. Na nekoj razini, spremnost za slučaj djelovanja u ekstremnim situacijma trebala bi uključiti i dobro osmišljene prakse preventivne konzervacije .
Izrada plana pripravnosti na ekstremne situacije Muzeji će se neizbježno suočiti s izvanrednom situacijom bilo prirodnom ili umjetno stvorenom u nekom trenutku, pa će stoga trebati izraditi plan pripravnosti za izvanredne situacije kako bi umanjili rizike po predmete zbirki kao i osoblje muzeja. Primarni ciljevi planiranja u kriznim situacijama su identificiranje rizika kako bi se predvidjelo i, ako je moguće, izbjegle ekstremne situacije; zadržati kontrolu pri ovim slučajevima; i ublažiti potencijalnu štetu što je brže i efikasnije moguće . Kada se napravi plan za slučaj nužde, trebalo bi se savjetovati s različitim dionicima u instituciji, a po završetku plan zadjelovanje u ekstremnim situacijama treba učiniti lako razumljivim i jednostavnim za provedbu s primjercima plana koji se čuvaju na različitim lokacijama unutar i izvan muzeja. U slučaju nužde u muzeju, plan možda neće biti dostupan i stoga se kopija plana mora moći dobiti i na nekoj vanjskoj lokaciji. Plan spremnosti morat će se povremeno pregledavati i ažurirati, a osoblje će trebati s vremena na vrijeme mijenjati kako bi se osiguralo da će u slučaju nužde muzejsko osoblje biti u mogućnosti učinkovito provoditi uspostavljene protokole navedene u planu.
Procjena rizika U idealnom slučaju, muzeji provode godišnje procjene rizika svojih zbirki. Izrada i održavanje inventara zbirki može pomoći u odlučivanju o prioritetima, utvrđivanju lokacija i stvaranju efikasnijeg plana . Sadrži li zbirka nezapaljive ili zapaljive predmete?Sadrži li zbirka izrazito lomljive ili osjetljive predmete? Je li u građevinskom okruženju došlo do izmjena koje bi pogodovale ili spriječile izvanredne situacije? Je li to područje povijesno sklono potresima ili poplavama? Jeste li neprekidno nastojali kontrolirati i smanjiti prisutnost štetnika? Čak štoviše, ima li muzej odgovarajuće osiguranje potrebno za oporavak od hitne situacije?
Osiguranje zgrade/zbirki
Da bi se muzeju pomoglo u procjeni rizika, potrebna je detaljna i fleksibilna polica osiguranja. Rizici se mogu ublažiti policom osiguranja koja određuje financijsku zaštitu prethodno ocijenjenog muzejskog posjeda ili posuđenog artefakta i bilo koje druge imovine značajne za misiju muzeja. Djelatnici osiguravajućeg društva općenito pomažu muzeju u utvrđivanju granice novčanog osiguranja .
Predmeti na posudbi, te oni koji su izvan muzeja zbog konzervacije također moraju biti osigurani.U slučaju da se pojedinačni artefakt izgubi ili ošteti prethodno procijenjeni iznos ili trenutna tržišna vrijednost uzet će se u obzir prilikom obeštećenja. Shvaćajući jedinstvene specifikacije potrebne za djelotvoran plan osiguranja, osiguravajuće tvrtke pružaju standardne tipove osiguranja za muzejske institucije.
Preventivne mjere
Iako su mnoge preventivne mjere univerzalne, zaposlenici muzeja mogu poduzeti određene mjere za ublažavanje ekstremnih šteta na zbirci, kako u čuvaonicama tako i u izložbenim prostorima.
Automatsko isključivanje plinovoda, kanalizacije, struje i vodovoda neophodno je. Pored toga, automatsko isključivanje glavnih prekidača i osigurača radi sprečavanja povratnog napajanja električnom energijom prilikom pokretanja generatora tijekom postupka reakcije i oporavka.
Samo-inspekcija zaštite od požara u ustanovama kulture i popratna inspekcija od strane vatrogasnog osoblja radi postizanja odgovarajuće zaštite od požara od strane osoblja i odgovarajuće sigurnosti za požarne rizike. To uključuje koordinaciju s aspektima dizajna i rukovanja izložbenim prostorom i muzejskim čuvaonicama kako se ne bi ugrozili rute u slučaju nužde evakuiranja ljudi i objekata.
Izrazito vrijedni predmeti čuvaju se u betonskom ili metalnom spremištu/trezoru kako bi se smanjilo mogućnost širenja požara ili drugih mogućih oštećenja. Predmeti su odijeljeni u svrhu onemogućenja štete od požara i provale vode. Također u spremištu bi oprema za vješanje umjetničkih djela trebala uključivati i klizne metalne police. Kako bi ublažili štetu od poplave, slike vješati 2 metra iznad poda.
Tekstil se čuva u jedinstvenoj čuvaonici kako bi se spriječilo širenje vatre. Drži se dva metra od tla, u sredini prostorije, u zatvorenim policama kako bi umanjili eventualnu štetu od vode li drugih sredstava za gašenje.
Namještaj se nikako ne drži na tlu već na policama i paletama. Svi predmeti blizu stropa prekriveni su polietilenskim plastičnim folijama niske gustoće kako bi se spriječilo oštećenje od vode automatskih prskalica za gašenje.
Elektronski uređaji za mjerenje i bilježenje relativne vlage i temperature s kućištem od pleksi stakla trebali bi se nalaziti u svakoj čuvaonici i izložbenom prostoru odnosno segmentima istog.
Treba poticati uporabu vitrina i kabina od pleksi stakla za predmete izrađene od organskih materijala (kože, sirove kože, slame, kosti, školjke i bjelokosti), tekstila i dokumenata (uključujući fotografije).Umjesto velikih staklenih površina radije koristiti pleksiglas.
Izbjegavati komplicirane sustave fiksiranja predmeta.Koristite sustave za brzo oslobađanje nosača za lako pomicanje predmeta u slučaju oštećenja.
Nadzor okoliša odvija se na dnevnoj,tjednoj ili mjesečnoj bazi, ovisno o rasporedu izložbi i faktorima okoliša, poput povećanog priljeva posjetitelja za ljetnih vrućina.
Pohranjeni predmeti se čuvaju na temperaturi između 18-20 stupnjeva Celzijusa, s 40-50% relativne vlage.
Izložbene galerije izložene su svjetlosti, fluktuirajućim temperaturama i vlazi, prašini i drugim česticama koje mogu oštetiti artefakte ili izložbene materijale. Temperature obično trebaju biti između 18- 23 stupnjeva celzijusa a unutar vitrinea između 45-55% relativne vlage. Oprema za izlaganje trebala bi biti isključivo od materijala primjerene kvalitete.
Muzej u cjelini te zbirke istog koordiniraju razvoj i provedbu te implementiranje Muzejske integrirane zaštite od štetnika.
Ako je moguće, izložbene galerije, hodnici, predvorja i uredi funkcionalno su opremljeni sanducima koji sadrže stolice za hitnu evakuaciju teško pokretnih ili ozljeđenih osoba. U slučaju nužde dizala nisu sigurna mjesta i sve osoblje ili posjetitelji s invaliditetom morat će se evakuirati niz stepenice. Strateški postaviti sklopive stolice u blizini izlaza i duž ruta određenih za evakuaciju,
Resursi i osoblje Spremnost za djelovanje u iznimnim situacijama uključuje obsveznu poduku muzejskog osoblja i kao i unaprijed određene odgovornosti svog osoblja. Zbirke i osoblje izložbenog dijela u potpunosti popisuju sve zbirke i prenose podatke u muzejski sustav upravljanja zbirkama. Ažuriranja se obično rade najmanje svakih 72 sata. Duplikatne kopije baze podataka nalaze se izvan mjesta djelovanja i u vatrootpornim ormarima u odjeljenjima za zbirke, kustosa i upravu. Ormarići su također opremljeni kompletima za katastrofe koji sadrže sigurnosne naočale, svjetiljke s baterijama, nitrilne, pamučne i vatrootporne rukavice, respiratorne maske za jednokratnu upotrebu, medicinski komplet, kamere za jednokratnu upotrebu, velike i male ljepljive trake, foliju za pakiranje, markere i papir, identifikacijske oznake za predmete i informacije za osoblje u slučaju nužde i osiguranja (koje se mogu dobiti nakon ponovnog ulaska kako bi se sav unajmljeni ili kupljeni materijali svelo na minimum). Da bi se održalo radno znanje o planiranju i spremnosti za slučaj ekstremnih situacija, bilježnica i digitalna datoteka koja sadrži sljedeće podatke čuvaju se i van muzeja:
Najnovije istraživanje o stanju zbirki.
Odobreni i ažurirani Plan muzejskog djelovanja u ekstremnim situacijama .
Informacije o timovima za reagiranje u izvanrednim situacijama, kao što su podjela zaduženja i početni postupci.
Specifikacija mjesta u muzeju. Shema s detaljima mjesta, materijala koji se tamo nalaze i ako postoje upute ili podaci za rukovanje koji su potrebni za izvršavanje pojedinih zadataka.
Podaci o vježbama primjene plana za slučaj izvanrednih stanja koji dokumentiraju prethodne vježbe te napredak osoblja za vrijeme provođenja postupaka za reagiranje u izvanrednim situacijama.
Politike i postupci
U pokušaju da se zadrži kontrola nad bilo kojim izvanrednim situacijama, politike i postupci u planu za izvanredne situacije određuju uloge pojedinca, tima i ugovorenog lanca usluga, te sadrže naredbe, dokumentaciju i upute o prioritetima kod spašavanja. Politike i postupci oblikuju se iz analize i rasprave o sljedećim elementima potencijalnog izvanrednog stanja:
Istraživanje i procjena potencijalnih rizika i opasnosti. Rizike rangirajte prema vjerojatnosti oštećenja i pripremite se za najgori mogući scenarij za sve katastrofe.
Informacije o resursima o odobrenim ugovorenim uslugama, provjerenim skladištima i hitnim prvim pacijentima (uključujući odgovorne za muzeje). U slučaju da vlasti za hitne slučajeve ograniče pristup na bilo koje vrijeme, muzej bi trebao biti opremljen s nekim sjedištem za planiranje i reagiranje izvan same zgrade. To može biti vanjska/dislocorana čuvaonica s uredskim prostorom ili najbliži susjedni muzej.
Razvijte prioritete spašavanja zbirki/predmeta prije nego što dođe do štete. .
Reakcija na ekstremne situacije