Turanska nizina (kazaški: Тұран ойпаты, Тұран жазығы, ruski: Туранская низменность, Туранская равнина, uzbečki: Turon tekisligi, Turon pasttekisligi) velika je nizina koja se prostire na području Srednje Azije između Kaspijskog jezera i visokih planina Turanije, tj. Kazahstana, Turkmenistana i Uzbekistana, ukupne površine od oko 1,9 milijuna km².Georges Métailie i Antoine Da Lage, ur., Dictionnaire de biogéographie végétale (Rječnik biogeografije biljaka), Nouvelle ed., CNRS EDITIONS, 5. ožujka 2015. ISBN 978-2271083289

Turan („Zemlja Tura”) je arhaično ime regije iz perzijske tradicije, tj. „Zemlja neiranaca”, i najbliži je sinonim za Turkestan („Zemlja Turaka”), s kojim ga ne bi trebalo miješati. mini|lijevo|400px|Klimatska karta Srednje Azije u kojoj se očituje dominacija pustinjskog krajolika , što otprilike odgovara rasprostiranju Turanske nizine.

80% Turanske nizine su pješčane ili slane pustinje koje su podložne ekstremnim klimatskim uvjetima s vrlo hladnim zimama i vrućim ljetima, te se mogu pohvaliti iznimno raznolikom florom i faunom koja se prilagodila teškim uvjetima. Zbog toga su „Hladne zimske pustinje Turana” upisane na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Aziji 2023. godine.Cold Winter Deserts of Turan na službenim stranicama UNESCO-a Pristupljeno 6. rujna 2025.

Zemljopis

Duljina Turanske nizine iznosi oko dvije tisuće kilometara. Turanska se nizina preko Turgajske doline povezuje sa Zapadnosibirskome nizinom. Sir-Darja unutar Kazahstana dijeli Turansku nizinu na sjeverni i južni dio. Ustjurt i druge visoravni izmjenjuju se s relativnima nizinama, od kojih se pojedine nalaze ispod razine mora, poput Karagije koja se nalazi na nadmorskoj visini od -132 metara. Veliki dio nizina zauzimaju pustinje Priaralski i Turkmenski Karakum, Kizilkum, Mujunkum, zavalu Aralskog jezera i ravnjak Ustjurt. Leži u prosjeku na oko 300 m nadmorske visine dok povremene visoravni dostižu visine do 922 metara.

U sjevernoj polovici karakteristične su glinaste, pješčane, stjenovite pustinje, mjestimično solončaci i takiri. Tu rastu samo male biljke i grmlje, kojimae se prvenstveno hrane stada ovaca i deva. U južnoj polovici dominiraju šumsko-glinaste, pješćane, stjenovite pustinje, ali i oaze i umjetno navodnjavane riječne doline koje su dom poljoprivrednih područja s uzgojem pamuka i žitarica. Nizina se također koristi kao pašnjak, značajna je roizvodnja sol, a pronađena su nalazišta nafte i zemnog plina.

Karakumski kanal, dug oko 1300 km, koji iskorištava vode Amu-Darje, ide u red najvećih irigacijskih sustava na svijetu. Gradska središta (Daşoguz, Nukus, Urganč) razvijena su u oazama. Među bogatim ležištima nafte i prirodnoga plina u zapadnom rubnom području izdvaja se područje Mangišlaka s godišnjom proizvodnjom više od 18 milijuna tona nafte (2008).Turanska nizina, Hrvatska enciklopedija mrežno izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2025., Pristupljeno 7. rujna 2025.

Klima

Klima Turanske nizine je kontinentalna i pustinjsa s vrlo malom godišnjom količinom oborina. Na jugu Turanske nizine prisutna su suptropska područja. Prevladava pelinsko-solnjačka, psamofilna i efemerna pustinjska vegetacija. Od tla prisutna su sivo-smeđa, niskokarbonatna, karbonatna, svijetla i obična siva tla.

Geologija

Turanska nizina nastala je na ploči epipaleozoičke platforme. U njenima početcima prevladavale su hercinske strukture, među kojima su predbajkalski i bajkalski masivi. Između zapadnoga dijela Sarijarke i struktura sjevernoga dijela Tanšana nalaze se zakopane kaledonske stijene. Turanska ploča dijeli se na dva dijela – Sjevernoturanska ploča i Južnoturanska ploča, koje se odnose na dva naborana pojasa, Uralsko-tanšanskome i Sredozemnome.

U pliocenu i pleistocenu, područje suvremene Turanske nizine nalazilo se na dnu velikoga Turanskoga mora koje je u nekima razdobljima bilo povezano sa Zapadnosibirskim jezerom, Crnim i Sjevernodvinskim morem. Razdvajanje Turanskoga mora na suvremeno Kaspijsko jezero i Aralsko more dogodilo se prije dvije ili tri tisuće godina.Карнаухов А. В., Карнаухов В. Н. Новая модель оледенений в Северном полушарии, pristupljeno 25. svibnja 2020.

Granice

Na sjeveru – Turgajska visoravan Na sjeveroistoku – Sarijarka Na istoku – Odijeljena od pustinja uz porječja Balhaškoga jezera i Alakola zbog povišenoga istočnoga ruba Betpak-Dale i Ču-ilijskih planina Na jugoistoku – Tanšan i Pamir-Alaj Na jugu – Kopet-Dag i predgorja Paropamisusa na jugozapadu – istočna obala Kaspijskoga jezera Na sjeverozapadu – južne izbočine i istočno podnožje Mugodžarija

Hladne zimske pustinje Turana

Hladne zimske pustinje Turana čini četrnaest sastavnih dijelova koji se nalaze u sušnim područjima umjerenog pojasa Srednje Azije u Kazahstanu, Turkmenistanu i Uzbekistanu. Ovo područje predstavlja raznolikost pustinjskih ekosustava, koji se protežu na udaljenosti većoj od 1500 kilometara od istoka prema zapadu. Svaki od sastavnih dijelova nadopunjuje ostale u smislu bioraznolikosti, tipova pustinja i tekućih ekoloških procesa.

+ID (UNESCO)Naziv Država, regijaKoordinatePovršina (hektar)Bilješke1693-001Istočni Altyn-EmelKazahstan, Almati13.019 haNacionalni park Altyn-Emel, nastao 1996. kao najveći rezervat u Kazahstanu i pokriva oko 4.600 km² između rijeke Ili i planinskog lanca Aktau, u blizini jezera Kapšagaj. Sastoji se uglavnom od pustinjskog i stjenovitog terena i služi očuvanju rijetkih i ugroženih biljnih i životinjskih vrsta. Flora parka uključuje 1800 biljnih vrsta, uključujući 69 rijetkih vrsta. Također, 56 životinjskih vrsta unutar parka smatra se rijetkim, uključujući argalija , džigetaja, perzijsku gazelu, kulana i divljeg mongolskog konja.Nacionalni park Altyn Emel, Karavanistan Pristupljeno 6. rujna 2025.1693-002Središnji Altyn-EmelKazahstan, Almati5.644 ha1693-003Zapadni Altyn-EmelKazahstan, Almati33.306 ha1693-004 Prirodni rezervat Barsa-KelmesKazahstan, Kizilordinska oblast50.884 haOsnovan 1939. godine na otoku u Aralskom jezeru, površine od oko 300 četvornih kilometara. Na njemu se nalazi oko 250 vrsta biljaka i oko 56 vrsta životinja, a uključuje, između ostalog, transkapijskog divljeg magarca, crnorepu gazelu, stepsku lisicu i euroazijskog vuka . U tom području postoje i 203 vrste ptica.Barsakelʹmesskij zapovednik, Velika sovjetska enciklopedija Pristupljeno 6. rujna 2025.1693-005KaskakulanKazahstan, Almati109,942 ha1693-006Prirodni rezervat Bereketli GaragumTurkmenistan, Pokrajina Ahal87.400 haPrirodni rezervat Bereketli Garagum osnovan je 2013. godine u Karakumu (turkmenski: Garagum), pustinji koja svojom površinom od 350.000 km2 zauzima oko 70% površine Turkmenistana. Ime pustinje može se prevesti kao „Crni pijesak” jer se ispod površine nalazi sloj crnog škriljevca.Richard L. Scheffel i Susan J. Wernet, ur.,Natural Wonders of the World, United States of America: Reader's Digest Association, Inc. str. 199. ISBN 0-89577-087-31693-007Prirodni rezervat GaplaňgyrTurkmenistan, Dašoguz926.203 haPrirodni rezervat na visoravni Gaplaňgyr (južni Ustjurt) u sjevernom Turkmenistanu osnovan je 1979. godine na površini od 2822 km² kako bi se zaštitila i obnovila autohtona flora i fauna. Rezervat uključuje i dva utočišta: utočište Sarygamyş (koje je osnovano 1980. godine kao jezersko-obalni ekosustav) i utočište Şasenem, koje je osnovano 1984. godine za očuvanje kamenite pustinje i sajga antilopa.1693-008Rezervat biosfere RepetekTurkmenistan, Pokrajina Lebap34.600 haDržavni rezervat biosfere Repetek osnovan je 1928. godine za proučavanje i očuvanje pješčano-pustinjskog ekosustava, a prostire se na površini od 346 km². Nalazi se otprilike 70 km južno od Türkmenabata i poznat je po svom zemzenu (pustinjskom varanu, Varanus griseus). Krajolik rezervata je suh, s prostranim grebenastim pješčanim dinama visokim oko 15-20 m i dugim 8-10 m u mnogim područjima, velikim područjima pješčanih dina i udubljenjima nalik dolinama.1693-009YeradzhiTurkmenistan, Pokrajina Lebap30.000 ha1693-010SaigachyUzbekistan, Karakalpakstan575.335 ha1693-011Saigachy-BeleuliUzbekistan, Karakalpakstan21.765 ha1693-012Saigachy-DuanaUzbekistan, Karakalpakstan23.454 ha1693-013Saigachy-ZhideyliUzbekistan, Karakalpakstan7.746 ha1693-014Južni UstjurtUzbekistan, Karakalpakstan575.335 haNjegova površina je 575.335 hektara i nalazi se unutar visoravni Ustjurt. Rezervat se nalazi u blizini granice s Turkmenistanom i Kazahstanom (gdje se nalazi Prirodni rezervat Ustjurt) . Njegova je svrha očuvanje pustinja, kao i rijetke flore i faune. Temperature uvelike variraju: od više od 40 °C tijekom ljetnih mjeseci, do manje od -41 °C tijekom zimskih mjeseci. Prosječna godišnja količina oborina iznosi samo 120 mm.

Izvori

Vidi još Turan Turanska rasa Prikaspije Aralsko-kaspijska nizina Kursko-arakska nizina Prikaspijska nizina

Vanjske poveznice Туранская низменность, Enciklopedijski rječnik Brockhausa i Efrona Туранская низменность, Velika sovjetska enciklopedija ТУРА́НСКАЯ НИ́ЗМЕННОСТЬ , Velika ruska enciklopedija Туранская равнина Туранская Равнина Витченко А. Н. Физическая география СНГ (Азиатская часть).

Kategorija:Nizine u Aziji Kategorija:Geološke depresije u Aziji Kategorija:Reljefni oblici u azijskom dijelu Kazahstana Kategorija:Reljefni oblici u Turkmenistanu Kategorija:Reljefni oblici u Uzbekistanu Kategorija:Svjetska baština u Aziji Kategorija:Svjetska baština u Kazahstanu Kategorija:Svjetska baština u Uzbekistanu