SCUM Manifesto manifest je radikalnog feminizma autorice Valerie Solanas. Prvi je put objavljen 1967. godine. i vidi str. 6, 129–160 (poglavlje 6, str. 131–135, 137–142, 145–148 i 150–160), 208 & 218. Tvrdi da su muškarci iskvarili svijet i da ga žene trebaju popraviti. Kako bi se postigao taj cilj, predlaže se osnivanje SCUM-a, organizacije posvećene rušenju društva i eliminiranju muškog spola. Manifest je utemeljen na filozofskim i društvenim pitanjima. Objavljen je u barem desetak izdanja na engleskom jeziku i preveden je na trinaest jezika.
Izraz "SCUM" pojavio se na omotu prvog izdanja Olympia Pressa u obliku "S.C.U.M.", uz komentar da je u pitanju pokrata koja znači "Society for Cutting Up Men" ("Društvo za uništavanje muškaraca"). Solanas se usprotivila takvoj tvrdnji i inzistirala na tome da nije u pitanju pokrata premda se prošireni oblik pojavio u reklami u Village Voiceu koju je napisala 1967. Solanas je u Grand Chelsea Hotelu, gdje je višekratno boravila, održala nekoliko sastanaka tijekom kojih je regrutirala članove za SCUM.
Manifest nije privukao veću pozornost dok Solanas 1968. nije pokušala ubiti Andyja Warhola. Zbog tog su događaja manifest i sama Solanas pridobili značajnu pažnju medija. Dok je feministica Ti-Grace Atkinson branila Solanas i smatrala manifest valjanom kritikom patrijarhata, ostale su feministice, kao što je Betty Friedan, njezine stavove smatrale preradikalnima i polarizirajućima.
Povijest izdavanja Solanas je SCUM Manifesto napisala između 1965. i 1967. godine. Godine 1967. samostalno je objavila prvo izdanje tako što je izradila dvjesto primjeraka pomoću stroja za umnažanje dokumenata, koje je prodavala na ulicama Greenwich Villagea u New York Cityju. (Chronology) Solanas je ženama za primjerak naplaćivala jedan dolar, a muškarcima dva dolara. i vidi str. 146 Do idućeg proljeća prodano je oko 400 primjeraka. Solanas je u kolovozu 1967. potpisala izdavački ugovor s Mauriceom Girodiasom za objavu romana i zatražila ga je da te godine umjesto toga objavi SCUM Manifesto.
Prvo je komercijalno izdanje manifesta objavio njujorški Olympia Press 1968. godine. Sadrži predgovor koji je napisao Maurice Girodias i esej "Wonder Waif Meets Super Neuter" Paula Krassnera. Prema Sharon Jansen postoje sitne razlike između inačice Olympia Pressa iz 1968. i izvorne Solanasine inačice. U intervjuu s The Village Voiceom Solanas je komentirala inačicu Olympia Pressa i žalila se da "nijedan ispravak... [koji je] željela nije uvršten u knjigu, a ipak je više puta promijenjen izvor riječi – što je pogoršalo stvar – a ima i mnogo 'tipografskih pogreški': riječi ili čak podulji dijelovi rečenica potpuno su izbačeni, zbog čega su odlomci u kojima su se trebali nalaziti nejasni."Valerie Solanas Replies, in Smith, Howard, & Brian Van der Horst, Scenes, in The Village Voice, vol. XXII, br. 31, 1. kolovoza 1977., str. 29, cols. 1–2. Godine 1977. Solanas je samostalno objavila "ispravnu" inačicu, sličniju izvornoj verziji, i uvrstila uvod koji je sama napisala. ("CORRECT" velikim slovima)
SCUM Manifesto objavljen je barem deset puta na engleskom jeziku i preveden je na hrvatski, češki, finski, francuski, njemački, hebrejski, talijanski, španjolski, švedski, turski, portugalski, nizozemski i danski jezik. Dijelovi manifesta pojavili su se i u nekoliko feminističkih antologija, među kojima je Sisterhood is Powerful: An Anthology of Writings From The Women's Liberation Movement (1970.), zbirka radikalnih feminističkih tekstova koje je uredila Robin Morgan.Morgan, Robin, ed., Sisterhood Is Powerful: An Anthology of Writings From the Women's Liberation Movement (N.Y.: Random House, 1st ed. 1970), str. 514–519. Vidi i . (i vidi str. 15–16), dijelove SCUM Manifesto citiraju i Kolmar, Wendy i Frances Bartkowski, eds., Feminist Theory: A Reader (Mountain View, Calif.: Mayfield, 2000.) i Albert, Judith Clavir, & Stewart Edward Albert, eds., The Sixties Papers: Documents of a Rebellious Decade (1984.). Verso Books 2004. je godine objavio inačicu manifesta čiji je uvod napisala feministička filozofkinja Avital Ronell. Jon Purkis i James Bowen SCUM Manifesto opisali su kao "pamflet koji je postao jedan od najdulje preživjelih radova anarhističkog tiska".
Solanasina sestra, Judith A. Solanas Martinez, od obnove ugovora iz 1997. godine drži autorsko pravo na SCUM Manifesto.
Sadržaj Manifest započinje ovom izjavom:Solanas, Valerie, SCUM Manifesto (1967.), str. (nezavisno objavljeno)
Solanas na početku predstavlja teoriju da je muškarac "nepotpuna žena" koja je genetski oskudna zbog y-kromosoma. Prema Solanas zbog tog genetskog nedostatka muškarac postaje ograničen u osjećajima, egocentričan i nesposoban za mentalnu strast ili stvarnu interakciju. Za muškarca tvrdi i da mu nedostaje empatija i da se ne može poistovjetiti ni s čim osim s vlastitim fizičkim osjetima. Nadalje, u manifestu se spominje da muškarac provodi svoj život u pokušaju da postane žena i tako prevlada vlastitu inferiornost. To čini tako što "stalno traži ženu, bratimi se s njom, pokušava živjeti kroz nju i spojiti se s njom." Solanas odbacuje Freudovu teoriju o zavisti prema penisu i tvrdi da muškarci pate od "zavisti prema pički". Solanas tad optužuje muškarce da su svijet pretvorili u "hrpu govana" i predstavlja dugi popis pritužbi. Veći dio manifesta sastoji se od popisa kritika na račun muškog spola. Podijeljeni su u ova poglavlja: Rat Ljubaznost, pristojnost i "čast" Novac, brak i prostitucija, rad i prevencija automatiziranog društva Očinstvo i psihička bolest (strah, kukavičluk, bojažljivost, nesigurnost, pasivnost) Suzbijanje individualnosti, animalizam (obiteljski život i majčinstvo) i funkcionalizam Prevencija privatnosti Izolacija, predgrađa i prevencija zajednice Konformizam Autoritet i vlada Filozofija, religija i moralnost utemeljene na seksu Predrasude (rasne, etničke, vjerske itd.) Natjecanje, prestiž, status, formalno obrazovanje, neznanje i društvene i ekonomske klase Prevencija razgovora Prevencija prijateljstva i ljubavi "Velika umjetnost" i "Kultura" Seksualnost Dosada Tajnovitost, cenzura, suzbijanje znanja i ideja, otkrivanje informacija Nepovjerenje Ružnoća Mržnja i nasilje Bolest i smrt
Zbog prethodno spomenutih pritužbi zaključka manifesta jest da je eliminacija muškog spola moralni imperativ. Također se iznosi tvrdnja da žene moraju zamijeniti "sustav rada za novac" sustavom potpune automatizacije jer će tako vlada pasti i muškarci izgubiti vlast nad ženama.
Kako bi se postigli ti ciljevi, Manifesto predlaže osnivanje revolucionarnog ženskog društva. To se društvo naziva SCUM. U manifestu se tvrdi da bi se SCUM trebao okoristiti sabotažom i izravnim akcijama umjesto građanskim neposluhom jer je građanski neposluh koristan samo za manje promjene u društvu. Potrebna je nasilna aktivnost kako bi se uništilo sustav: "Ako SCUM ikad bude marširao, marširat će preko predsjednikovog glupog, odbojnog lica; ako će SCUM ikad napasti, napast će u mraku bodežom dugim šest inča."
Manifesto završava opisom utopijske budućnosti kojom će vladati žene i u kojoj, naposljetku, neće biti muškaraca. Neće biti novca, a bolesti i smrt bit će eliminirane. Također se tvrdi da su muškarci previše iracionalni kako bi obranili trenutačni sustav i da trebaju prihvatiti nužnost vlastita uništenja. Reakcije i kritike Različiti su recenzenti, učenjaci i novinari analizirali Manifesto i Solanasine izjave o njemu. Profesor James Martin Harding izjavio je da je predložila "radikalan program". Profesorica Dana Heller komentirala je da je autoričina "vizija društva anarhična" i da se u Manifestu nalaze "gotovo utopijske teorije" i "utopijska vizija svijeta u kojem bi mehanizacija i sustavi masovne (re)produkcije rad, spolni odnos i novčani sustav otišli u zastaru." Prema recenzentici Village Voicea B. Ruby Rich "SCUM je beskompromisna globalna vizija" koja kritizira muškarce zbog mnogih propusta kao što su rat i neliječenje bolesti; mnogi, ali ne svi argumenti "prilično su točni"; kritiziraju se i određene vrste žena, odnosno one koje se mijenjaju kad oko njih nema muškaraca; i sam je spolni odnos opisan "izrabljivačkim". Prema Janet Lyon Manifesto "je sukobio... 'oslobođene' žene... i žene 'isprana mozga'". i vidi str. 107.
Feministica i kritičarka Germaine Greer komentirala je da Solanas smatra da su oba spola odvojena od svoje ljudskosti "Solanas smatra da su 'muškarci i žene ["odvojeni"] od ljudskosti'; 'kako bi... se žene vratile ljudskosti... one istrebljuju muškarce.'" i da muškarci žele biti poput žena. (Solanas je izjavila da "muškarci žude biti sve što žene jesu, tražeći degradaciju i feminizaciju.") i vidi str. 81, str. 99 n. 6 koja citira . Alice Echols izjavila je da Manifesto smatra rod apsolutnim, a ne relativnim.
Heller je komentirala da Manifesto prikazuje odvajanje žena od temeljnih ekonomskih i kulturnih resursa, kao i žensko ovjekovječenje tog odvajanja zbog psihološke podčinjenosti muškarcima. Robert Marmorstein iz Voicea izjavio je da su prema glavnoj poanti SCUM-a "muškarci zagadili svijet" i "da više nisu potrebni (pa čak ni u biološkom smislu)". Jansen je izjavila da Solanas muškarce smatra "biološki inferiornima". Prema Lauri Winkiel Manifesto traži propast heteroseksualnog kapitalizma i da produkciju preuzmu žene. Rich i Jansen izjavile su da bi tehnologija i znanost bile dobrodošle u budućnosti. (Solanas se sviđala znanost i tehnologija i željela je distribuciju računala).