mini|Portret iz 18. stoljeća Macuo Bašo (松尾 芭蕉, Matsuo Bashō; Ueno, 1644. – Osaka, 28. studenog 1694.) japanski pjesnik, začetnik haiku poezije.
Ovaj je pjesnik i samuraj, za sebe rekao da je "vjetrom vijoren duh". U svojoj poeziji izostavlja suvišne, a uvodi obične stvari i svakodnevni jezik blizak ljudima te poezijom čini da iznova uvidimo ljepotu i uzvišenost tih malih stvari.
Život
Pravim imenom Macuo Kinsaku rođen je kao samuraj te je stoga kasnije dobio i samurajsko ime - Macuo Munefusa. U djetinjstvu je služio Todi Jošitadi (Tōdō Yoshitada) koji ga je poučio o haikaiu, odnosno haiku pjesništvu. Pseudonim mu bješe Sōbō. Jošitadi je umro 1666., te je Bašo odlučio napustiti svoj dom. Od 1667. živio je u Edu (današnjem Tokiju) gdje je počeo pisati haiku pjesme. S vremenom je odbacio takav način života i posvetio se proučavanju zena, povijesti i kineskog pjesništva. Živio je u siromaštvu i od darova svojih učenika. Poznata je njegova misao da je čovjek velik onoliko koliko se u stanju sagnuti pri ribanju zahoda.
Stihovi
Prastari ribnjak jedna žaba iskoči - zvuk vode.
furuike ya kawazu tobikomu mizu no oto
Ljetnje trave. Snovi o slavi palih ratnika.
Vidio sam prvi snijeg. Tog jutra zaboravih Da lice umijem.
Noć proljetna. Stabla trešnjina: s trešnjinih stabala Zora silazi.
Vanjske poveznice Bašovi haiku stihovi (engl. jezik)
Bašo, Macuo Bašo, Macuo