Klinčićolike (lat. Caryophyllales) velik je i morfološki iznimno raznolik red Magnoliopsida. Ime reda objavljeno je 1820. u djelu O přirozenosti rostlin (Prir. Rostlin), str. 239. Red obuhvaća više od 11 000 vrsta, među kojima su zeljaste biljke, grmovi, stabla, penjačice, sukulenti i mesožderke. Pripadaju mu, među ostalima, klinčići, kaktusi, lobode i špinat, cikla, rabarbara, bugenvilije, rosike i nepentesi.WFO, pristupljeno 1. rujna 2026.

Opis Klinčićolike obuhvaćaju vrlo različite životne oblike, od sitnih jednogodišnjih zeleni do velikih stabala, lijana i izrazito sukulentnih biljaka. Posebno su brojne vrste prilagođene suhim, slanim ili drugim fiziološki zahtjevnim staništima. U redu su se više puta razvili sukulentnost i CAM-fotosinteza, a među njegovim predstavnicima nalazi se i skupina mesoždernih biljaka koja obuhvaća rosike, venerinu muholovku, nepentese i njihove srodnike. APweb u mesoždernu skupinu uključuje Droseraceae, Nepenthaceae, Drosophyllaceae, Dioncophyllaceae i Ancistrocladaceae, premda kod posljednjih porodica mesoždernost nije prisutna kod svih članova.

Kod velikoga dijela tzv. jezgrenih Caryophyllales česti su betalainski pigmenti, koji daju crvene, ljubičaste ili žute boje i zamjenjuju antocijane. Evolucija betalaina složena je te su u pojedinim linijama ponovno izgubljeni; zato to obilježje nije prisutno kod svih članova reda.

Cvjetovi mogu biti dvospolni ili jednospolni, od vrlo jednostavnih i neuglednih do velikih i upadljivih. Broj i građa članova ocvijeća izrazito variraju. Kod mnogih jezgrenih skupina plodnica je jednokrilna s bazalnom ili slobodno središnjom placentacijom, a sjemenke često imaju savijen ili prstenast zametak i razvijen perisperm. Plodovi obuhvaćaju tobolce, oraščiće, bobice i druge tipove. Mobot, pristupljeno 1. rujna 2026.

Rasprostranjenost i ekologija Predstavnici reda rasprostranjeni su gotovo po cijelome svijetu, od arktičkih i visokoplaninskih područja do tropskih kišnih šuma i pustinja. Posebno velika raznolikost pojedinih skupina razvila se u sušnim područjima južne Afrike, Sjeverne i Južne Amerike te Australije. Aizoaceae, Cactaceae, Didiereaceae, Anacampserotaceae, Portulacaceae i druge porodice obuhvaćaju mnoge izrazito sukulentne biljke, dok se Amaranthaceae posebno ističu vrstama prilagođenima slanim i suhim staništima.

Red je gospodarski vrlo važan. Obuhvaća prehrambene biljke poput cikle, špinata, kvinoje, amaranta, heljde i rabarbare, ukrasne biljke poput klinčića, kaktusa i bugenvilija te brojne ljekovite i druge korisne vrste.

Sistematika i povijest Opseg klinčićolikih tijekom povijesti znatno se mijenjao. Starije klasifikacije prepoznavale su uglavnom jezgru reda, često pod imenom Centrospermae, zasnovanu među ostalim na karakterističnoj placentaciji, sjemenu i građi embrija. Polygonaceae i Plumbaginaceae svrstavane su u zasebne redove Polygonales i Plumbaginales, dok su mesožderne porodice poput Droseraceae i Nepenthaceae bile udaljene od klinčićolikih. Molekularne analize pokazale su da sve te skupine pripadaju široko shvaćenim Caryophyllales. From cacti to carnivores: Improved phylotranscriptomic sampling and hierarchical homology inference provide further insight into the evolution of Caryophyllales, pristupljeno 1. rujna 2026.

Sustavi APG postupno su širili red i mijenjali granice njegovih porodica. Posebno velike promjene zahvatile su nekada široko shvaćene Molluginaceae, Phytolaccaceae i Portulacaceae. Iz njih su tijekom razvoja APG klasifikacije izdvojene brojne manje porodice. APG IV (2016.) priznao je 38 porodica te je, među ostalim, prvi put priznao Kewaceae, Macarthuriaceae i Microteaceae, a Petiveriaceae izdvojio iz Phytolaccaceae.APG IV, pristupljeno 1. rujna 2026.

APG V (2026.) zadržava Caryophyllales kao red, ali mijenja opseg dviju porodica. Frankeniaceae su proširene uključivanjem Tamaricaceae, dok su Phytolaccaceae proširene uključivanjem Agdestidaceae i Sarcobataceae.Large-scale nuclear and plastid phylogenomic analyses inform an updated Angiosperm Phylogeny Group classification: APG V, pristupljeno 1. rujna 2026.

U odnosu na formalni popis APG IV time dvije tada samostalno priznate porodice gube status: Tamaricaceae i Sarcobataceae. Agdestidaceae u APG IV još nisu bile formalno priznate kao zasebna porodica; APG IV je tek navodio da bi njihovo priznavanje moglo biti potrebno nakon dodatnih istraživanja.

Zato APG V ima 36 porodica u redu Caryophyllales.

WFO ide još drugim putem: trenutačno zasebno vodi Tamaricaceae, Sarcobataceae, Agdestidaceae, Chenopodiaceae i Corbichoniaceae, pa njegov popis ima čak 41 porodicu. To nije popis APG V.

Porodice prema APG V Glavni izvor: APG V (2026.) · APG IV – linearni raspored porodica

Po APG V redu pripadaju 36 porodica:

Frankeniaceae — uključuju Tamaricaceae Plumbaginaceae Polygonaceae Droseraceae Nepenthaceae Drosophyllaceae Dioncophyllaceae Ancistrocladaceae Rhabdodendraceae Simmondsiaceae Physenaceae Asteropeiaceae Macarthuriaceae Microteaceae Caryophyllaceae Achatocarpaceae Amaranthaceae Stegnospermataceae Limeaceae Lophiocarpaceae Kewaceae Barbeuiaceae Gisekiaceae Aizoaceae Phytolaccaceae — uključuju Agdestidaceae i Sarcobataceae Petiveriaceae Nyctaginaceae Molluginaceae Montiaceae Didiereaceae Basellaceae Halophytaceae Talinaceae Portulacaceae Anacampserotaceae Cactaceae

APG IV linearni popis imao je 38 porodica, uključujući zasebne Tamaricaceae i Sarcobataceae; njihovim uključivanjem u Frankeniaceae odnosno Phytolaccaceae dobivamo današnjih 36.

Izvori

Kategorija:Redovi Magnoliopsida