Bruno Popović (Zagreb, 17. srpnja 1928. – Zagreb, 28. ožujka 2012.) bio je hrvatski esejist, kritičar i pisac.
Životopis Na filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je jugoslavistiku. Uglavnom je objavljivao kritike i eseje u kojima je komentirao književne opuse s filozofskih i intelektualno-humanističkih stajališta. Pisao je među ostalim i o Marinu Držiću, Silviju Strahimiru Kranjčeviću, Janku Poliću Kamovu, Antunu Gustavu Matošu, Antunu Branku Šimiću, Slavku Kolaru, Augustu Cesarcu, Petru Šegedinu, Ranku Marinkoviću, Vladu Gotovcu i drugima, a osobito je pisao o Miroslavu Krleži (Tema krležiana, 1982.)
Pisao je i poeziju, prozu i dramske tekstove, a adaptirao je i mnogobrojna djela za radiodramske izvedbe. Posljednje što je objavio bila je zbirka Čamac za veslanje: od pjesme do pjesme objavljena 2006. godine u nakladi Društva hrvatskih književnika čiji član nije bio.
Djela Značajnija djela uključuju:
Neko vrijeme, 1966. Pamfleti, 1969. Ikar iz Hada, 1970. Matoš i nakon njega, 1972. Književna Europa i drugi fragmenti, 1978. Dan kao svaki drugi, 1979. Tema krležiana, 1982. Časoslov iz Babilona, 1990. Čamac za veslanje: od pjesme do pjesme, 2006.
Nagrade 1990. - godišnja Nagrada Vladimir Nazor za književnost
Izvori
Kategorija:Hrvatski književnici Kategorija:Hrvatski esejisti Kategorija:Hrvatski književni kritičari Kategorija:Hrvatski pjesnici Kategorija:Dobitnici Nagrade Vladimir Nazor za književnost Kategorija:Životopisi, Zagreb