Konavoski pijor (latinski: Telestes miloradi) endemska je vrsta ribe u Hrvatskoj. Podrijetlo naziva roda Telestes nije poznato, dok je naziv vrste miloradi dan u čast Milorada Mrakovčića. Hrvatski je naziv vrsta dobila po području njene rasprostranjenosti, Konavoskom polju.
Početkom 20. stoljeća konavoski pijor pronađen je u vodama Konavoskog polja, no zbog izostanka kasnijih nalaza smatran je izumrlim. Smatralo se da populacije prisutne u Konavoskom polju pripadaju vrsti gatačkog pijora (Telestes metohiensis). Međutim, tijekom istraživanja ihtiofaune toga područja provedenih 2010-ih godina utvrđeno je da te populacije zapravo pripadaju vrsti konavoskog pijora.
Opis vrste Imaju izduženo tijelo koje je blago bočno spljošteno i svugdje, osim na glavi, prekriveno međusobno razmaknutim ljuskama. Leđa su tamna, a bokovi i trbuh sivo bijeli. Imaju crnu prugu, odvojenu od tamnog dijela na leđima, koja počinje od vrha njuške, proteže se sredinom boka i završava na repnom dršku. Crna pruga se ne mora jasno vidjeti na živim primjercima, ali je uvijek uočljiva na konzerviranim primjercima. Osnovice peraja su žuto-narančasto obojene. Početak trbušnih peraja smješten je malo ispred početka leđne peraje. Imaju cjelovitu bočnu prugu i poluzavršna usta. Srednje su veličine i rijetko prelaze 15 cm standardne duljine tijela (SL).
Rasprostranjenost i staništa Konavoski pijor pripada jadranskom slijevu i stenoendem je Konavoskog polja, odnosno rijeke Ljute i njenog porječja.
Od njenog ponovnog pronalaska do danas vrsta je zabilježena samo na par lokaliteta, u sjeverozapadnom djelu Konavoskog polja. Povijesni podatci ukazuju da se vrsta nekada pojavljivala na širem području porječja rijeke Ljute, no izostanak nalaza tijekom proteklih 100 godina, kao i mali broj ulovljenih jedinki tijekom uzorkovanja provedenih 2013., 2014. i 2020. godine, te ponovni izostanak nalaza 2022. godine, ukazuju na značajno smanjenje areala ove vrste. Nedavne analize eDNA upućuju na mogućnost šire rasprostranjenosti konavoskog pijora.
Kao i ostale vrste ovog roda, konavoski pijor naseljava gornje tokove rijeka i manje potoke, uključujući i ponornice, poput rijeke Ljute. Veći dio trenutno poznatog područja rasprostranjenosti konavoskog pijora preoblikovan je u betonski kanal, pri čemu je uklonjena vegetacija iz korita i riječnih obala, što je stvorilo nepovoljne uvjete za preživljavanje konavoskog pijora i drugih autohtonih vrsta.
Biologija vrste Biologija konavoskog pijora nije poznata, jer je vrsta više od 100 godina smatrana izumrlom i do danas je zabilježena samo u nekoliko navrata. Međutim, poznata je biologija srodnih vrsta iz roda Telestes.
Vrste roda Telestes nepovoljna razdoblja provode u podzemlju, povlačeći se u izvore i ponore. Mrijeste se kad vodotoci nabujaju, od proljeća do ljeta. Mužjaci za vrijeme mrijesta imaju mrijesne kvržice, a jedinke za vrijeme mrijesta tvore skupine. Jajašca polažu na kamenje ili šljunak. Hrane se vodenim beskralješnjacima te one veće mogu jesti i ribe. Najstarije zabilježene jedinke ovog roda živjele su malo više od 5 godina.
Filogenija Filogenetskom analizom srodstvenih odnosa pokazano je da se rod Telestes od roda Pseudophoxinus odvojio krajem miocena (prije 3,6 – 9,5 milijuna godina). Najsrodnije vrste konavoskom pijoru su gatački pijor (Telestes metohiensis) i dabarska gaovica (Telestes dabar). Odvajanje konavoskog pijora od dabarske gaovice dogodilo se između kraja pliocena i sredine pleistocena. Zajednički predak konavoskog pijora, gatačkog pijora i dabarske gaovice bio je rasprostranjen u porječjima rijeka Neretve i Ljute, no kasnije je zbog geografske barijere došlo do odvajanja i izolacije konavoskog pijora u porječje rijeke Ljute.
Ugroženost Glavni razlozi ugroženosti konavoskog pijora su: degradacija staništa, poljoprivredno zagađenje i unošenje alohtonih vrsta.
Krajem 1950-ih izgrađen je drenažni kanal radi kontrole poplava i ubrzanog otjecanja vode prema moru, čime je narušen prirodni hidrološki režim Konavoskog polja, a time i stanište ove vrste, za koju se, poput ostalih predstavnika njezina roda, pretpostavlja da ovisi o sezonskim promjenama vodostaja. Drenažni kanal odvodi suvišnu vodu prema moru, iako je upravo takav vodni režim vjerojatno ključan za reprodukciju ove vrste, budući da se vrste roda Telestes mrijeste tijekom razdoblja visokog vodostaja u proljeće.
Dio polja naknadno je prenamijenjen u poljoprivredno zemljište, što je dovelo do poljoprivrednog zagađenja te dodatnog proširenja kanala za drenažu i navodnjavanje. Također, izvor koji napaja jedan od dva potvrđena lokaliteta uključen je u sustav lokalne vodoopskrbe, što dodatno ograničava površinu staništa, osobito tijekom sušnih razdoblja.
Alohtone vrste koje negativno utječu na populaciju konavoskog pijora uključuju kalifornijsku pastrvu (Oncorhynchus mykiss) i crnog somića (Ameiurus melas).
Zaštita Konavoski pijor uvršten je u Dodatak II Direktive o staništima Europske unije pod nazivom Phoxinellus spp.
Konavosko polje je dio zaštičenog područja ekološke mreže Natura 2000 pod nazivom Sniježnica i Konavosko polje (kod: HR2000946) u kojem je konavoski pijor jedna od ciljnih vrsta. Specifične mjere očuvanja ove vrste se ne provode. Kako bi se mogao izraditi stukturirani plan upravljanja potrebno je utvrditi granice njena areala i dublje razumijevanje biologije vrste.
Izvori
Kategorija:Telestes Kategorija:Endemska fauna Hrvatske