Kibara, rod drveća i grmova iz porodice boldovki, raširen u tropskoj Aziji, od južne Indokine do Nove Gvineje, uključujući Filipine, Javu, Sumatru, Celebes, BorneoPlants of the World online pristupljeno 11. svibnja 2023 Ime Ime roda nema objašnjenu etimologiju u izvornom opisu. Vjerojatno potječe od lokalnog naziva za neku biljku toga roda ili srodnu boldovku u području Malezije/Nove Gvineje. Opis To su stabla ili grmovi, s pupovima koji imaju katafile. Listovi su jednostavni, nasuprotni, bez palistića, u mladosti često dlakavi, poslije goli; rub može biti cijelovit ili nazubljen. Bočne žile se lučno spajaju unutar ruba lista — kao i kod australskih rodova. Biljke su jednodomne, dakle muški i ženski cvjetovi su odvojeni, ali na istoj biljci.
Cvjetovi su sitni i dosta posebni. Muški cvjetovi obično imaju mali otvor — ostiol — okružen parovima tepala. Najčešće imaju četiri velika vanjska prašnika, složena u dva nasuprotna para, a unutra još do četiri manja prašnika ili staminodija. Ženski cvjetovi imaju ostiol okružen s oko pet parova tepala; unutarnji tepali su zadebljani i žljezdasti. Gornja polovica receptakula nakon cvatnje otpada kao mala “kapica”, a plodovi su aheniji, sjedeći ili na kratkoj stapci.
Od sličnih rodova Steganthera, Matthaea i Wilkiea, Kibara se razlikuje ponajprije po zadebljanom žljezdastom tkivu oko unutarnjeg ruba ostiola. Od Wilkiea se dodatno razlikuje muškim cvijetom: kod Kibara su prašnici pravilnije složeni u simetričnu skupinu, dok su kod Wilkiea brojniji i nepravilnije raspoređeni po unutarnjoj stijenci receptakula.
Zgodna vrsta za spomenuti je Kibara coriacea. Ona je najraširenija: ide kroz Maleziju od Sumatre i Malajskog poluotoka do Filipina i istočne Nove Gvineje. Philipson napominje da ima vrlo široku sinonimiju i da bi se možda neki oblici, osobito filipinski, jednom mogli ponovno pokazati kao zasebne vrste. Kod nje su cvjetovi žuti, muški nešto zelenkastiji, a plodovi crni, nošeni na žutom do narančastom receptakulu.WFO, pristupljeno 39. svibnja 2026.
Philipsonova sinopsa iz 1985. lijepo pokazuje gdje je težište roda: tada je priznao 39 malezijskih vrsta, od kojih 36 u Novoj Gvineji, a gotovo sve osim nekoliko bile su endemi toga otočnog područja. Kaže i da je Kibara rod s najvećim brojem vrsta Monimiaceae u Maleziji, gotovo ograničen na tu regiju, s nekoliko vrsta u istočnoj Australiji, Tajlandu i na Nikobarima. A Synopsis of the Malesianspecies of Kibara (Monimiaceae), pristupljeno 30. svibnja 2026. Vrste Na popisu je četrdesetak vrsta.
Kibara archboldiana A. C. Sm. Kibara aruensis Becc. Kibara buergersiana Perkins Kibara bullata Philipson Kibara carrii Philipson Kibara chimbuensis Philipson Kibara coriacea (Blume) Tul. Kibara elmeri Perkins Kibara elongata A. C. Sm. Kibara ferox Philipson Kibara flagelliformis Philipson Kibara formicarum Becc. Kibara fragrans Philipson Kibara fugax Philipson Kibara hartleyi Philipson Kibara karengana Philipson Kibara katikii Philipson Kibara kostermansii Philipson Kibara latifolia Philipson Kibara laurifolia A. C. Sm. Kibara leachii Philipson Kibara macrantha Philipson Kibara microphylla Perkins Kibara moluccana Boerl. ex Perkins Kibara monticola Perkins Kibara myrtoides Perkins Kibara neriifolia Perkins Kibara nitens Philipson Kibara novobritanica Philipson Kibara oblongata Philipson Kibara obtusa Blume Kibara oligocarpella (Kaneh. & Hatus.) Philipson Kibara oliviformis Becc. Kibara papuana A. C. Sm. Kibara perkinsiae K. Schumach. & Lauterb. Kibara polyantha Perkins Kibara rennerae W. N. Takeuchi Kibara roemeri (Perkins) Perkins Kibara rosselensis Philipson Kibara royenii Philipson Kibara shungolensis Philipson Kibara sleumeri Philipson Kibara streimannii Philipson Kibara sudestensis Philipson Kibara symplocoides Perkins Kibara versteeghii Philipson Kibara warenensis Kaneh. & Hatus.
Izvori
Kategorija:Rodovi Mollinedieae