mini|Glagoljica u zagrebačkoj katedrali. Glagoljica je vrsta alfabetskoga pisma za koje se smatra da je osmišljeno tj. potpuno ispočetka stvoreno sredinom 9. stoljeća s ciljem jednostavnijega zapisivanja slavenskih jezika za potrebe širenja kršćanstva među slavenskim narodima. To je pismo stvoreno za glasovni sustav govora okolice Soluna, na temelju kojega je razvijen prvi slavenski književni jezik: crkvenoslavenski književni jezik. Postoji četrdesetak teorija o postanku glagoljice koje su iznijeli svjetski i hrvatski povjesničari, paleografi i jezikoslovci.
Hrvati su živu uporabu glagoljice u svojim liturgijskim i upravno-pravnim tekstovima održali do 19. stoljeća te glagoljicu (uz latinicu i hrvatsku ćirilicu) smatraju svojim nacionalnim pismom. Republika Hrvatska proglasila je 2014. godine „umijeće čitanja, pisanja i tiskanja glagoljice” hrvatskim nematerijalnim kulturnim dobrom te je odredila mjere zaštite (NN 64/2014).Država zaštitila čitanje, pisanje i tiskanje glagoljice matis.hr, Hrvatska matica iseljenika, objavljeno 14. travnja 2014.
Naziv pisma Budući da je Katolička Crkva priznavala jeronimsku teoriju o postanku glagoljice, u svojim ju je latinskim tekstovima nazivala Charactere Hieronymiano („jeronimovskim slovima”), za razliku od ćirilice, koja je Charactere Cyrilliano („ćirilovskim slovima”). Giovanni Cristoforo Amaduzzi (ur.) (1773). Librorum catalogus qui ex typographio Sac. Propaganda Fide variis linguis prodierunt et in eo adhuc asservantur. Romae: Ex eodem typographio.
Stoljećima su glagoljica i ćirilica jedna drugoj posuđivale ime. Novgorodski svećenik Oupir Lihi (staroruski: Оупирь Лихыи) 1047. godine zapisao je u svojim Proročkim knjigama s tumačenjem sintagmu, da su knjige prepisane iz kurilovice. Budući da su same knjige napisane na ćirilici, logično je da se naziv kurilovica odnosi na samu glagoljicu. U dubrovačkim dokumentima iz 15. i 16. stoljeća popovi glagoljaši nazivaju se presbyteri chiurilice. Također, Poljičani svoju ćirilicu nazivaju glagoljicom, stoga je vidljivo miješanje imena tijekom povijesti.Stjepan Damjanović, Staroslavenski jezik, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 2005.
Naziv glagoljica nastao je na hrvatskom prostoru jer nastaje tek potkraj srednjega vijeka (termin glagoljski nastaje u 16. stoljeću), to je vrijeme kada su glagoljicom pisali još samo Hrvati.Josip Hamm, Staroslavenska gramatika, Školska knjiga, Zagreb, 1974.
Riječ glagoljica nastala je prema glagoljati. Taj glagol ima dva značenja:
služiti misu (misiti) na staroslavenskom jeziku pričati, govoriti, divaniti. Smatra se da je sama riječ nastala iz praslavenskog *golgoljati što je u hrvatskome dalo glagoljati.Hrvatski jezični portal, natuknica glagoljati HJP
Raspored slova Glagoljica ima drugačiji raspored slova od današnje latinice, umjesto s a, b, c, d, počinje s a, b, v, g, a svako slovo ima i svoje ime što je u trenutku nastanka glagoljice trebalo omogućiti lakše pamćenje: a je az, b je buky, v je vêdê itd. Prema prva dva slova ovaj se grafemski sustav naziva se azbukom.
Glagoljična se azbuka sastoji od 38 grafema ili znakova,Marica Čunčić, Granice geometrije i simbolike u glagoljskoj paleografiji | PDF; 2.2 Mb a današnja hrvatska abeceda od 30. Staroslavenski jezik, za koji je glagoljica i sastavljena, imao je nešto drugačiji glasovni sustav od današnjeg hrvatskog jezika. U glagoljici nisu postojali posebni znakovi za brojeve nego su isti znakovi označavali i slova i brojeve, ako je znak imao točku sa svake strane ili ligaturu iznad, označavao je broj. Glagoljicom piše sav slavenski svijet sve do 12. stoljeća kada počinje pravladavati ćirilica kao drugo slavensko pismo, od 14. stoljeća u uporabi je sve češće latinica koja preuzima dominaciju u 16. stoljeću. Prvi spomenik pisan latinicom na hrvatskom – ne latinskom – jeziku jest Red i zakon zadarskih dominikanki iz 1345. godine. Glagoljica se u to vrijeme održala još jedino u Hrvatskoj gdje je u razdoblju od 13. do 16. stoljeća nastao i novi glagoljski tip – uglata ili hrvatska glagoljica, tome svjedoči i Vrbnik kao mjesto s najviše glagoljskih tekstova na svijetu.
Teorije o podrijetlu glagoljice lijevo|mini|Molitva Oče naš pisana trima vrstama glagoljice u rasporedu: Na lijevoj strani starija obla glagoljica, u sredini hrvatska uglata glagoljica, na desnoj strani brzopisna kurzivna glagoljica.
mini|Zadnji glagoljicom-pisani podatak matice umrlih iz Omišlja godine 1817. od ruke plovana Nikole.
Postoji oko 40 znanstveno obrazloženih teorija ili dopuna prethodnih teorija o postanku glagoljice. Načelno se one mogu podijeliti na endogene i egzogene teorije. Egzogene teorije dokazuju da je glagoljica "nastala iz" nekoga drugoga već postojećega pisma. Endogene teorije dokazuju da je glagoljica pismo stvoreno neovisno od nekoga prije postojećega pisma. Jednu moguću definiciju endogenih teorija dala je Marica Čunčić: "Endogene teorije polaze od pretpostavke da je glagoljica nastala kao poseban grafički sustav koji se može iščitati iz nje same". Naravno, postoje teorije koje istovremeno dokazuju i egzogene i endogene okolnosti nastanka glagoljice. Nadalje, teorije o postanku glagoljice mogu se odrediti kao predćirilometodske ili kao ćirilometodske. Predćirilometodske dokazuju da je glagoljica nastala prije misija Svete Braće, a ćirilometodske da je nastala u okviru tih misija.
Jeronimska teorija Jeronimska teorija je predćirilometodska endogena teorija prema kojoj je glagoljicu stvorio sv. Jeronim. Ujedno to je prva teorija o postanku glagoljice uopće, ali se ne može svrstati u znanstvene teorije. Katolička crkva priznavala je u srednjem vijeku takvo tumačenje postanka glagoljice te je na temelju toga objavljivala službene dokumente kojima je odobravala tzv. slavensku liturgiju i objavljivanje knjiga na glagoljici.
Hrvati su u prošlosti često posezali za tzv. jeronimskom teorijom koja je davno opovrgnuta. Prema njoj glagoljicu je stvorio sveti Jeronim. Katoličko bogoslužje pretpostavljalo je i latinski jezik, a glagoljaši su ga, uz latinski, vršili i na crkvenoslavenskom hrvatske redakcije,Članak "Dalmacija", odjeljak "Religija i škole" na Katoličkoj enciklopediji, The Catholic Encyclopedia, www.newadvent.org (pristupljeno 11. lipnja 2016.) te su zbog toga često bili prozivani pa su se pokušali sakriti iza autoriteta sveca koji se rodio u Dalmaciji i preveo je Bibliju na latinski jezik – protiv toga Rim nije mogao pa je papa Inocent IV. 1248. godine omogućuje senjskoj biskupiji vršenje bogoslužja na narodnom jeziku što je uveliko olakšalo posao glagoljašima. Tezu je pobio Franjo Rački 1861. godine djelom Pismo slovjensko. Sveti Jeronim živio je u 4. stoljeću i – kada bi on bio autor glagoljice – nije vjerojatno da bi pismo ušla u uporabu tek 800 godina nakon njegove smrti.
Egzogena teorija mini|Vatroslav Jagić, pristalica egzogene teorije o postanku glagoljice
Egzogena teorija traži ključ glagoljice u nekom stranom grafemskom sustavu, najčešće u grčkom alfabetu. Mnogi su istraživači smatrali da je temelj glagoljici bilo grčko kurzivno pismo iz 9. stoljeća. Za tu su se teoriju posebno zalagali Isaac Taylor i Vatroslav Jagić, stoga se ona često naziva Taylor-Jagićevom teorijom.
Drugi su pak istraživači poput Nikolaja Trubeckoja tvrdili, da se ona dijelom ugledala u grčki alfabet, a dijelom u neki drugi sustav, poput koptskog, hazarskog, sirijskog, gruzijskog, armenskog ili starožidovskog pisma.
Leopold Geitler glagoljicu je dovodio u vezu s protoalbanskim pismom, Klement Grubišić u vezu s vizigotskim pismom biskupa Wulfile, kojim je pisan Codex argenteus. Pavel Jakovlevič Černyh, Nikolaj Aleksandrovič Konstantinov i Lav Vladimirovič Čerepnjin dovodili su i glagoljicu i ćirilicu u vezu s nedešifriranim znakovima u Pričrnomorju te s ciparskim slogovnim pismom.
Josip Hamm u mladosti se zalagao za gotsku tezu te je glagoljicu dovodio u vezu s gotskim pismom.
Endogena teorija Godine 1939. Dietrich Gerhardt ustvrdio je, da glagoljica počinje križem. To je razradio i Georg Černohvostov smatrajući da se Konstantin Ćiril nije želio ugledati u strane sustave, boreći se protiv trojezične hereze, razradio je grafički ključ glagoljice iz nekoliko kršćanskih simbola: To su križ (simbol spasenja i Isusa), krug (simbol božanskog jedinstva i savršenstva) i trokut (simbol Svetog Trojstva).
lijevo|mini|Jončeva teorija - rozeta s upisanim glagoljskim slovima
Bugarski istraživač Petar Ilčev ključni je element našao u crtici, koja rotira pod kutom od 90°, a rjeđe pod kutom od 45° te katkad završava kružićem, ključnim elementom oble glagoljice i taj se element u tolikoj mjeri ne pojavjuje ni u jednom drugom pismu. Smatra da je veličina kruga predvidiva i ovisi o položaju u linijskom sustava. Vasil Dmitrov Jončev je opisao kružnicu i podijelio je na osam dijelova pokušavajući upisati sva glagoljska slova unutar te mreže. Unutar rozete podijeljene na osam dijelova, Jončev je uspostavio i linijski sustav od pet linija i četiri polja koja presjecaju rozetu. Tu mrežu naziva figurata modulom, a Marica Čunčić ju naziva rozetom. Neka druga znanstvena istraživanja potvrđuju njegovu tezu. Unutar rozete i linijskog sustava mogu se upisati sva glagoljična slova
Daljnja je istraživanja nastavio i Slavomir Sambunjak svojim djelom Gramatozofija Konstantina Filozofa, ali ponekad nepotrebno usložnjavajući Jončevu teoriju, zanemarujući granice mogućeg geometrijskog i simboličkog tumačenja.
Egzogeno-endogena teorija Endogeno-egzogena teorija pomiruje prethodne dvije, govori o dva niza grafema – engodenima i egzogenima. Prvi su karakteristični isključivo za glagoljicu i nemaju uzora ni u kojem drugom pismu. Drugi niz grafema nastao je po uzoru na druga pisma. Predstavnici ove teorije (Thorvi Eckhardt, Josip Hamm) smatraju da su se ta dva niza stopila i na taj način dala novo pismo. Vasil Jončev je na obali Crnog mora (Pliska) proučavao nepoznato slogovno pismo i shvatio je da je rozeta zapravo ključ pomoću kojeg se to pismo može dešifrirati. Ćiril je uspio dešifrirati pismo, a rozeta mu je pomagala pri pamćenju jer su se znakovi smjenjivali logički unutar rozete. Pretpostavlja se da je takvu rozetu uzeo kao grafički ključ pri stvaranju glagoljice. Tako se može govoriti o endogeno-egzogenoj teroji jer je ista rozeta poslužila stvaranju nekog drugog pisma prije glagoljice.
Vrste glagoljice Poznato je da postoje dva tipa glagoljice – obla i uglata. Oblu glagoljicu poznavao je sav slavenski svijet, uglatu samo Hrvati jer nastaje u 13. stoljeću, a već u 12. stoljeću glagoljica ustupa mjesto ćirlici. Ovo je zanimljivo ako se u obzir uzme da ni najstariji glagoljski tekstovi nisu stariji od 10. stoljeća. Iz prethodnog bi se moglo pogrešno zaključiti kako je obla glagoljica nastariji glagoljski tip i da su ta dva (obli i uglati) jedini glagoljski tipovi. Neki tekstovi pisani oblim tipom imaju i nešto uglastije elemente. Moglo bi se pomisliti kako je riječ o prirodnom prijelazu iz oble k uglatoj, ali problem je u tome što su tekstovi pisani takvom glagoljicom često jezično arhaičniji od tekstova pisanih uglatom glagoljicom. Ako na jezično arhaičnijem tekstu nalazimo uglastije elemente koji ne znače prijelaz k mlađem glagoljskom tipu, može se samo zaključiti da je riječ o dotad nepoznatom i to najstarijemMarica Čunčić, Jagićev srednji oblik glagoljice u svjetlu suvremene glagoljske paleografije, Slovo 58/2008. – tzv. trokutastom tipu za što je zaslužna hrvatska znanstvenica Marica Čunčić.