Ficalhoa, monotipski biljni rod iz reda vrjesolike. Tradicionalno se uključivao u porodicu sladenijevki ali povijesno je “lutao” između više porodica Theaceae, Ericaceae, Actinidiaceae i Sladeniaceae, ali u novim molekurarnim ispitivanjima plastidni podaci ukazuju da Ficalhoa ide uz Sladeniaceae, a nuklearni podaci da je bliži porodici Pentaphylacaceae. “Problem” roda Ficalhoa je što potječe iz vrlo ranog razgranjenja reda Ericales, tada su se linije razdvajale prebrzo pa različiti dijelovi genoma pričaju različite evolucijske priče. Konačan položaj još je uvijek blago otvoren problem.Revisiting the molecular circumscription of Sladeniaceae sensu lato (Ericales): Insights from phylogenetic discordance, pristupljeno 11. travnja 2026.. Rod Ficalhoa je raširen u DR Kongu, Ugandi, Ruandi, Tanzaniji, Zambiji i Angoli. Jedina vrsta je Ficalhoa laurifolia, zimzeleno stablo koje naraste do 36 metara visine, krošnja mu je razgranata a kora gruba.Kew, pristupljeno 6. lipnja 2024.
Opis Malo do srednje zimzeleno drvo 6-24 m, deblo ravno i cilindrično, mnogo grana pod pravim kutom, zakrivljenih prema gore, najmanje grane viseće, često sa žutim dlakama. Kora: u mladosti glatka, postaje hrapava i ispucala. Puno bijelog lateksa ako se izreže. Listovi: pomalo kožasti, dugi ovalni, 7-12 cm, vrh dug zašiljen, rubovi s tupim zupcima, baza malo zaobljena na kratku peteljku, dolje s nekoliko dlačica na žilama. Cvjetovi: žuto-bijelo-zeleni, vrlo mali, u malim razgranatim glavicama pored listova, obično po 2 zajedno, svi dosta dlakavi. Plod: drvenasta poluloptasta čahura, samo 3 mm, otvara se u 5 dijelova i oslobađa mnogo sitnih krilatih sjemenki. Narodni nazivi: Rukiga: Mumaga, muvumaga.World Agroforestry, Ficalhoa laurifolia, pristupljeno 6. lipnja 2024. Ekologija: Drvo iz porodice Sladeniaceae koje se nalazi po gorskim prašumama i riječnim šumama u Tanzaniji, Zairu i južno do Angole. U Ugandi ga ima u planinskim područjima neprohodnih šuma nacionalnog parka Bwindi Impenetrable (Bwindi) i na zapadnim padinama planina Ruwenzori u okrugu Bundibugyo. Poput Maesopsis eminii, naseljava i planinske šumovite travnjake, šumske rubove i čistine, ponekad i na obradivom zemljištu gdje je šuma iskrčena. Koristi: Drva za ogrijev, drveni ugljen, drvena građa.
Uzgoj Razmnožavanje: Sadnice, divlje biljke. Sjeme: Može se prikupiti iz zrelih kapsula u neprohodnim (Bwindi) Šumama. Skladištenje sjemena: čuvati u zatvorenim posudama na hladnom mjestu.
Izvori
Kategorija:Rodovi vrjesolikih