Guduščani, Guduskani, Gudučani ili Gačani bili su ranosrednjovjekovna zajednica čiji je smještaj i podrijetlo na području ranosrednjovjekovne Hrvatske i dalje predmet rasprave. Prema različitim hipotezama, bili su pleme ili klan Hrvata ili drugih stanovnika koji su se nalazili oko rijeke Gacke u Lici ili oko rijeke Guduče kod Bribira u Dalmaciji.
Etimologija Spominju se tri puta u Franačkim analima (Guduscani, Guduscanorum, Guduscanis) i dva puta u djelu Vita Hludowici (Goduscanorum). Petar Skok i Radoslav Katičić izveli su njihov etnonim iz praslavenskog *gъd-, sličnog prapruskom gude u značenju "šuma". Skok i Petar Šimunović također su ga izveli iz praslavenskog *gadъ (< gu-odh-/*guedh- ), "zmija", ili *gatъ, "praznina, dubina, brana".
Konstantin VII. Porfirogenet (905. – 959.) spominje u svom djelu De Administrando Imperio hrvatsku županiju "Gūtzēkă" ("*Gъtьska"), što se prevodi kao Gacka. Znanstvenici su pokušali povezati toponim Gacka s etnonimom Guduscani (*Gъdъska, s "d" umjesto "t" zbog franačkog nesporazuma, izvorni oblik je bio *Gъtаne, *Gъtьci > *Gъtьča > *Gъčani > Gačani), ali iako nije sigurno da je toponim dobio ime po etnonimu, latinski sufiks "-anus" pokazuje da je ime Guduscani imalo samo teritorijalno značenje "stanovnika Gacke".
U tom istom smislu, druga teorija objašnjava njihov etnonim kao "stanovnike Guduče", pritoke rijeke Krke u blizini Bribira u Dalmaciji. Ova teorija u posljednje vrijeme dobiva na značaju u hrvatskoj historiografiji jer za područje Gacke ne postoje pisani ili materijalni izvori koji bi ukazivali na njezinu važnost u 9. stoljeću, dok se Guduča nalazila u samom središtu ranosrednjovjekovne Hrvatske, u blizini se nalazilo značajno uporište Bribir s arheološkim nalazima (uključujući pronalazak mača), a rijeka je nekoć imala veću vodenu površinu koja je bila relevantna za Bribirsko i Ostrovićansko polje.
Hipotetski nastanak imena iz toponima rimskog grada Guduscum (Kučevo u Srbiji) zasad je odbačen jer takav toponim nikada nije postojao. Teorija koja povezuje njihovo ime s imenom Gota je problematična jer sufiks ukazuje na to da etnonim potječe od imena mjesta, a ne naroda.
Povijest U Franačkim analima, Guduščani se spominju kao saveznici Karolinga, a vojvoda Borna se spominje kao "dux Dalmaciae", "dux Dalmatiae et Liburniae " i "dux Guduscanorum". Međutim, postoje različita semantička čitanja izvora, neka kažu da je Borna bio vojvoda Guduščana, ili Guduščana i Timočana ili zaseban vojvoda od oboje.
Borna je, čini se, bio prvi titulirani vojvoda, tj. knez (dux) Guduščana, što ukazuje na to da su Guduščani u početku mogli biti privremena osnova Bornine vlasti i da su mogli zauzimati mnogo veći teritorij od Bribira (rijeka Guduča, ušće rijeke Krke) u Dalmaciji do Gacke u Lici, južno od Donje Panonije. Staro shvaćanje da su Guduščani podrijetlom s područja Mezije (današnje Srbije) i da su s Timočanima postali saveznici Franaka sporno je zbog nedostatka dokaza i argumenata.
Godine 818. bili su dio Borninog izaslanštva poslanog s drugim južnoslavenskim plemenima (nationes) Timočana i Praedenenceta (moguće ogranak Abodrita) na dvor Luja Pobožnog u Herstalu. Neki znanstvenici povezuju ih i s Khashānīnima (moguće Kašubima) koje spominje Al-Masudi. Godine 819. uz Bornu borili su se protiv Ljudevita, vojvode Slavena u Donjoj Panoniji. Bili su dio Bornine vojske protiv Ljudevita u bitci kod Kupe (819.), ali su dezertirali prije bitke. Borna je ponovno osvojio njihove zemlje po povratku iz bitke.
Identitet Čini se da je tek nakon pada Guduščana, a za vrijeme Mislava ili Trpimira, nametnuta dinastija s neospornim hrvatskim identitetom i proširila ga dalje. Često se tvrdi da je Borna možda bio njihov krvni poglavica te da su predstavljali samo jedno malo pleme među ostalima u srednjovjekovnoj Hrvatskoj. Ovisno o tumačenju bizantskih i franačkih izvora, neki povjesničari smatraju da su plemenom odvojenim od Hrvata i da pojava hrvatskog političkog identiteta i moći nije povezana s regijom Like, već sa sjevernom Dalmacijom. Međutim, Borna najvjerojatnije nije bio pripadnik Guduščana jer su ga kasnije napustili i ponovno bili osvojeni. Događaji i njihovo ponašanje također bi mogli ukazivati na to da su Guduščani bili zaseban identitet i skupina od Hrvata u Dalmaciji, moguće povezano s izvještajem o Avarima koji su prema djelu De Administrando Imperio živjeli u Hrvatskoj, te da su bili sličniji ili su dijelili više povijesti s panonskim Slavenima nego s Hrvatima. Međutim, nedavni pronalazak karolinške ostruge u Gackoj "odvaja Liku od takoreći avarskoga sindroma kakvom su je bez nekih važnijih arheoloških prinosa bojili brojni povjesničari u prošlosti". Pretpostavka da su Guduščani bili ostaci Gota nije široko prihvaćena, budući da se država Gota nalazila u Italiji i prestala je postojati sredinom 6. stoljeća, dok njihova prisutnost u bivšoj rimskoj provinciji Dalmaciji i Liburniji nije bila dominantna, međutim, u regiji su bili prisutni Valagoti.
Izvori
Kategorija:Hrvatska za narodnih vladara