Gustave Moreau (Pariz, 6. travnja 1826. – 9. asortiman Pariza, 18. travnja 1898.) bio je francuski slikar, ilustrator, crtač i kipar. Jedan je od glavnih predstavnika simbolističkog pokreta u slikarstvu, prožetog misticizmom. Njegov stil karakterizira sklonost ornamentalnim detaljima, prožet antičkim i egzotičnim motivima.

Bio je plodan umjetnik koji je stvorio preko 15.000 slika, akvarela i crteža. Većina njegovih djela čuva se u „Muzeju Gustavea Moreaua” u Parizu, tj. njegovom bivšem ateljeu kojega je oporučno ostavio francuskoj državi 1897. godine kako bi se njegovo djelo tamo moglo sačuvati i predstaviti.

Život

Moreau, sin arhitekta Louisa Jean Marie Moreaua i Adele Pauline des Moutiers, studirao je kod Théodorea Chassériaua na Académie des Beaux-Arts u Parizu od 1846. godine gdje se upoznao s neakademskim pristupom povijesnom slikarstvu.Jean Paladilhe, Gustave Moreau: His Life and Work, Praeger Publishers, 1972. LCCN 71-151833 Godine 1852. prvi put je izlagao na pariškom salonu i preselio se u četvrt Nouvelle Athènes. Chassériauova smrt potaknula ga je da preispita svoju umjetnost i da poduzme drugo putovanje u Italiju s Alexandre-Frédéricom Charlot de Courcyjem i Edgarom Degasom.Pierre-Louis Mathieu, Gustave Moreau, Flammarion, New York, 1994., str. 53.-71. Tijekom svoja dva putovanja u Italiju (1841.; 1857. do 1859.), koja su ga odvela u Veneciju, Firencu, Rim i Napulj, osobno je vidio remek-djela V. Carpaccioa, Andree Mantegne, Crivellija, Botticellija, Leonarda da Vincija i Michelangela. Naučio je kopirati renesansne majstore, ali u to vrijeme gotovo nije stvorio originalna djela. Krajem 1850-ih započeo je monumentalne projekte koje je ostavio nedovršenima i započeo je vezu s Alexandrine Dureux. mini|lijevo|Stubište u Muzeju Moreau koje vodi u njegov atelje. Njegova karijera je zapravo započela sa slikom Edip i Sfinga, koja je bila izložena na Salonu 1864.,Lacambre i dr. 1998., str. 72. kao i na Salonima 1865. i 1869. god.Mathieu 1998., str. 68. Postupno se pojavio kao obnovitelj tradicije zahvaljujući svom nerealističnom pristupu mitološkim temama. Iako je njegova slika Prometej dobila medalju na Salonu 1869., kritike u tisku bile su oštre da nije ponovno slao slike Salonu sve do 1876. godine.Mathieu 1998., str. 78. Njegova aktivnost jenjava 1870-ih, a trajno se povukao nakon 1880., iako je nastavio raditi kao akvarelist.

Njegovi su roditelji još 1852. godine kupili gradsku kuću na adresi 14 Rue de La Rochefoucauld, pretvorivši gornji kat u atelje za Moreaua, gdje je živio i radio kao neženja do kraja života. Otac mu je umro 1862., a majka Adèle-Pauline 1884. godine.

Službeno priznanje dobiva odlikovanjem Legijom časti 1883. godine. Pomalo mizantrop, u kasnijim godinama postajao je sve povučeniji, iako je održavao blizak krug prijatelja. Često je nerado prodavao svoja djela, rijetko je izlagao i odbio je niz prestižnih ponuda, uključujući poziv za izlaganje u Salonu Les XX u Bruxellesu (1887.), odbio je mjesto profesora kada je izabran u Ecole des Beaux-Arts (1888.) i odbio je ponude za ukrašavanje zgrada na Sorbonni (1891.). Tek nakon smrti svog prijatelja Éliea Delaunaya 1891. godine pristao je preuzeti Delaunayjev atelje u Ecole des Beaux-Arts. Moreau se istaknuo kao učitelj, a među njegovim učenicima bili su: Henri Matisse, Georges Rouault i drugi značajni umjetnici (Odilon Redon, Albert Marquet)Gaston Diehl, The Fauves, The Library of Great Art Movements Harry N. Abrams, Inc., Publishers, New York, 1975. , a snažno je utjecao i na fovizam i nadrealizam.Moreau, Gustave, Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 23. lipnja 2026.

Moreau je umro od raka želuca 1898. godine i pokopan je na groblju na Montmartreu u Parizu.Mathieu 1998., str. 174. Muzej Gustave Moreau nalazi se u njegovom bivšem domu i ateljeu u 9. arondismanu od 1903. godine.

Djela

Moreau je izgradio slikarski izraz prožet egzotičnom erotikom i misticizmom, svojstven umjetnosti simbolizma (Edip i Sfinga, 1864.; Saloma s glavom Ivana Krstitelja, 1876.; Jupiter i Semela, 1896.). Kompozicije, uglavnom mitološke i biblijske tematike, gradio je jakim kolorističkim efektima, a dramatiku prizora pojačavao je mlazovima svjetla. Njegove slike, akvareli i crteži prvenstveno prikazuju biblijske, mitske i fantastične scene.

Moreau je bio izvrstan poznavatelj antičke umjetnosti, štovatelj arhaičnih grčkih skulptura i ljubitelj orijentalnih blaga poput svile, oružja, porculana i tepiha. U svojim slikarskim fantazijama uranjao je u drevne mitove, očaran ne sudbinama i događajima, već nedokučivim dubinama snova te drhtajem i strahovima buđenja duša. Unatoč toj dubokoj internaliziranosti, svoje je boje prožeo senzualnim sjajem i često profinjenom dragocjenošću površinske teksture. Njegove su slike trebale izvirati iz mašte. Trebale su biti alegorije osjećaja, slutnji, misli, unutarnjih iskustava i uzbuđenja nalik snovima.

Literatura Jean Cassou, The Concise Encyclopedia of Symbolism, Chartwell Books, Inc., Secaucus, New Jersey, 1979. Lacambre i dr. (Geneviève Lacambre, Douglas W. Druick, Larry J. Feinberg i Susan Stein), Gustave Moreau 1826.-1898., Tours, Réunion des musées nationaux, 1998. Mathieu, Pierre-Louis, Gustave Moreau: L'assembleur de rêves („Gustave Moreau: Sastavljač snova”), Courbevoie, ACR Édition, 1998., Robert L. Delevoy, Symbolist and Symbolism, Editions D'Art Albert Skira, Geneva//Rizzoli International Publishing, Inc. New York. 1978.

Izvori

Vanjske poveznice Académie des beaux-arts, Gustave Moreau

Kategorija:Francuski slikari Kategorija:Slikari simbolizma