mini|Édouard Joseph Dantan, Kutak Salona 1880. Pariški salon (fr. Salon de Paris) ili Salon slikarstva i kiparstva (Salon de peinture et de sculpture), je velika umjetnička izložba koja se redovito održavala u Parizu. Bio je od velike važnosti za likovnu umjetnost, posebice u 19. stoljeću.
Od 1881. godine organizacija Salona je u rukama Društva francuskih umjetnika (Société des Artistes Français), a službeni naziv promijenjen je u Salon francuskih umjetnika (Salon des Artistes Français).Službene stranice Salona Pristupljeno 26. lipnja 2026.
Povijest mini|Salon iz 1787. u Louvreu, bakropis Pietra Antonia Martinija Salon, tada nazvan l'exposition („izložba”), osnovao je 1648. kardinal Jules Mazarin, ministar financija za vrijeme Luja XIV., a bio je namijenjen diplomcima École des Beaux-Arts. Od 1673. nadalje, izložba se održavala godišnje (kasnije i dvogodišnje), u organizaciji Académie royale de peinture et sculpture, također osnovane 1648. (koju je 1816. zamijenila Académie des Beaux-Arts). Deset izložbi održano je za vrijeme vladavine Luja XIV. Ona iz 1699. održana je u dijelu Velike galerije Louvrea.
mini|Karikatura Honoréa Daumiera Ponovno Venere! koja ismijava akademizam Salona iz 1864. Godine 1725. izložba je održana u Salon carréu Palais du Louvrea i od tada se naziva jednostavno Salon. Pariški salon je bio otvoren za javnost od 1737. nadalje, a 1746. godine je osnovan Žiri čiji je zadatak bio odbaciti radove za koje se smatralo da su suprotni javnom moralu ili nedovoljno kvalitetni. Za vrijeme Luja XVI. održano je devet dvogodišnjih izložbi, a 1776. godine skupina otpadnika izlagala je na marginama Salona. Ukidanjem Akademije tijekom Revolucije, poticajem slikara Jacquesa-Louisa Davida i Jean-Bernarda Restouta, Salon slikarstva i kiparstva je postao demokratskiji, otvarajući svoja vrata umjetnicima svih porijekla. Dva stoljeća bila je to najvažnija izložba za likovne umjetnike u Francuskoj i sudjelovanje je bilo apsolutno neophodno za slikare i kipare koji su željeli afirmirati svoje ime.
Od 1830. nadalje, Académie des Beaux-Arts preuzela je kormilo i Salon je postao godišnji događaj, osim epidemije kolere 1832. godine i tijekom poremećaja uzrokovanih ratovima. Géricault, Ingres, Delacroix, Manet (sa svojom Olimpijom), Rodin, Claudel, Bartholdi, samo su neki od mnogih koji su izlagali tamo. Sudjelovali su također i arhitekti, poput Lalouxa, arhitekta d'Orsayja, i Charlesa Garniera za Parišku operu.
Strogi proces odabira liberaliziran je nakon revolucije 1848. godine, te je u početku manje umjetnika bivalo odbijeno. Salon su posjećivali ljudi iz svih društvenih slojeva, a prvenstveno je izlagao djela etabliranih likovnih umjetnika s likovne akademije. Ako je umjetnikov rad bio odbijen za Salon, mogućnosti izlaganja negdje drugdje postale su vrlo ograničene. To je bilo zato što je odbijeni rad bio označen pečatom sa slovom R (za refusé, tj. „odbijen”). Tako je 1855. godine Gustave Courbet organizirao vlastitu izložbu u svom „Paviljonu realizma”, gdje je predstavio 40 svojih djela, uključujući i Stvarnu alegoriju, koji je Salon odbio.
Ali čak i ako je djelo bilo odabrano, i dalje je bilo važno osigurati dobro mjesto. Uostalom, u devetnaestom stoljeću, cijeli zidovi na izložbama bili su prekriveni slikama. Ako je djelo bilo obješeno vrlo visoko, nitko ga, naravno, nije mogao vidjeti. Pismima i zahtjevima upravi Akademije, umjetnici su pokušavali dobiti bolje mjesto.
Godine 1863. održan je „Salon odbijenih” (Salon des refusés), koji je pokrenuo Napoleon III., u pokušaju da se odgovori na val prosvjeda izazvan velikim brojem djela koja je žiri odbijao više od desetljeća (gotovo 3000 od 5000 prijavljenih te godine). U međuvremenu, 1874. godine, uz Salon se održala i prva impresionistička izložba.
Od 1881. godine, kada se država potpuno povukla kao organizator, organizacija Salona bila je u rukama Društva francuskih umjetnika (Société des Artistes Français), a službeni naziv promijenjen je u Salon francuskih umjetnika (Salon des Artistes Français).
Prije Prvog svjetskog rata osnovana su i druga samoupravna društva likovnih umjetnika koji su svake godine izlagala u Grand Palaisu, kao što su Salon neovisnih (Salon des Indépendants, od 1884.), Jesenji salon (Salon d'Automne, od 1903.) i Zimski salon (Salon d'Hiver, od 1907.).
Sličan pokret za neovisnost izlaganja pojavio se među umjetnicima u Njemačkoj i Austriji na prijelazu iz 1890-ih u 19. stoljeće, a u Hrvatskoj je poznat Proljetni salon.
Salon francuskih umjetnika
mini|Jules Grün, Petak u Salonu francuskih umjetnika, 1911., Musée des Beaux-Arts u Rouenu. God. 1883., Društvo francuskih umjetnika proglašeno je javnim dobrom dekretom Državnog vijeća. Svjetska izložba u Parizu 1900. godine dovela je do izgradnje Grand Palaisa „posvećenog francuskoj umjetnosti”. Slikari, kipari, ali i mozaičari i dekorateri, koji su sudjelovali u izgradnji bili su članovi Društva francuskih umjetnika, a posebice arhitekti, kao što je bio Henri Deglane, koji je dizajnorao veliki stakleni krov.
Salon se održavao godišnje, osim tijekom dva svjetska rata i obnove zgrade. Umjetnici i događaji nizali su se u Salonu Društva francuskih umjetnika, koji je redovito bio počašćen posjetima predsjednika Republike do sredine 20. stoljeća.
Od 1993.-2006. godine Grand Palais je bio zatvoren zbog restauratorskih radova, a Salon se održao izlažući na raznim lokacijama diljem Pariza. Prilikom ponovnog otvaranja nekoliko salona udružilo je snage kako bi organizirali godišnji umjetnički događaj pod sadašnjim nazivom Art Capital. Ovaj veliki događaj već je dugi niz godina stalna pojava, predstavljajući najveće okupljanje umjetnika na francuskoj umjetničkoj sceni, redovito privlačeći oko 40 000 posjetitelja.
Salon je otkazan 2021. godine zbog krize uzrokovane COVID-om, no stvoren je virtualni Salon kako bi se održao kontakt s umjetnicima i publikom. God. 2022., Salon je napustio Grand Palais, koji je bio u fazi obnove, a kako bi se otvorio Grand Palais Ephémère. Slijedeće godine u Grand Palais Ephemère se u pet dana prikazalo 650 umjetnika, što je vidjelo gotovo 30 000 posjetitelja, uključujući gotovo 8000 na večeri otvorenja. To je nadmašeno u veljači 2025. godine kada se Salon vratio u Grand Palais za svoje 235. izdanje s izloženim radovima 900 umjetnika i preko 31 000 posjetitelja.
Nagrade mini|Medalja 2. stupnja dodijeljena 1901. Hermanu Hartwichu. Sustav nagrada Salona francuskih umjetnika uspostavljen je od 1880. prema sustavu koji je stupio na snagu 1849. godine. Medalje časti, 1. , 2. i 3. stupnja, ustanovljene su kako bi se potaknuli umjetnici. Ove su se medalje tijekom godina razvijale, postajući zlatne, srebrne i brončane medalje koje se dodjeljuju u pet kategorija: slikarstvo, kiparstvo, grafika, arhitektura i fotografija. Medalja časti (Médaille d'honneur) dodjeljuje se za cjelokupni opus umjetnika člana Društva. Počasni spomen (Mention honorable) osnovan je 1857. godine kako bi se riješio problem nedovoljnog broja medalja za one koji su ih zaslužili.
Pored brojnih francuskih umjetnika, nagrađeni su i brojni strani umjetnici od kojih se ističu:
{| class="sortable wikitable" ! Godina !! Pobjednik !! Država !! Vrsta nagrade |- | 1880. || Tommaso Juglaris || Italija || Mention honorable (Počasni spomen) |- | 1881. || Louise Breslau || Švicarska || hors concours (izvan konkurencije) |- | 1888. || Vlaho Bukovac || Austro-Ugarska || Počasni spomen |- | 1889. || Eva Bonnier || Švedska || Počasni spomen |- | 1890. || Rupert Bunny || Australija || Počasni spomen |- | 1903. || François Bruneri || Italija || Počasni spomen |- | 1922. || Sydney Lough Thompson || Novi Zeland || Počasni spomen |- | 1950. || Kathleen Temple Bird || Kanada/Škotska || Počasni spomen
Vlaho Bukovac, koji je na Salonu izlagao više puta,Bukovac na pariškom Salonu, Blog Muzeja i galerija Konavala, 7. travnja 2025.; Pristupljeno 26. lipnja 2026. nagrađen je Počasnim spomenom 1888. godine za svoju sliku Isus prijatelj malenih.Searching for Blaise: Vlaho Bukovac (1855 - 1922) and his Northern Patrons, Walker Art Gallery, Liverpool, 12 Nov 2005—3 Jan 2006 Pristupljeno 26. lipnja 2026.. Na Salonu su izlagali i Mato Celestin Medović, Bela Čikoš Sesija i Slava Raškaj (1900.).
Izvori
Vanjske poveznice Kronologija Pariškog salona Jimena Escoto, Paris Salon: 101 on France’s First Public Exhibition, Daily Art Magazine Pristupljeno 26. lipnja 2026.
Kategorija:Umjetničke manifestacije Kategorija:Manifestacije u Parizu Kategorija:Francuska likovna umjetnost