Giovanni Fattori (25. listopada 1825., Livorno – 30. kolovoza 1908., Firenca), talijanski slikar i bakropisac; istaknuti predstavnik umjetničke skupine Macchiaioli, koja je, odbacivši akademizam, zastupala slobodniji i življi koloristički tretman; smatra se jednim od prvih talijanskih impresionista.Fattori, Giovanni, Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 18. srpnja 2026.
Životopis
mini|220px|lijevo|Autoportret, 1884., ulje na platnu, 58×49 cm, Palazzo Pitti, Firenca. Potjecao je iz niže srednje klase i studirao je kod Giuseppea Baldinija u rodnom Livornu, a od 1846. na Likovnoj akademiji (Accademia di Belli Arti) u Firenci. U Firenci je studirao kod Giuseppea Bezzuolija, posebno se usredotočujući na freske Ghirlandaia i Filippina Lippija. Godine 1848./49. sudjelovao je u talijanskom pokretu za neovisnost (Risorgimento).
Pod utjecajem Giovannija Coste (Nina Coste) pridružio se Macchiaiolijevcima, skupini koja je prakticirala realistično slikarstvo na otvorenom (plenerizam), nasuprot akademskom slikarstvu tog vremena. Godine 1861. pobijedio je na natječaju za prizor bitke kod Magente (sada u Galleria d'Arte Moderna, Palazzo Pitti u Firenci). Godine 1875. nakratko je posjetio Pariz , gdje je bio pod utjecajem Camillea Corota i divio se Édouardu Manetu. Od 1873. do 1880. slikao je u rimskoj Campagni, a od 1880. do 1890. u regiji Maremma u Toskani. Godine 1895. postao je profesor pejzažnog slikarstva na Accademia di Belle Arti u Firenci, gdje mu je između ostalih učenik bio i Amedeo Modigliani.Dario Durbè, FATTORI, Giovanni, Dizionario Biografico degli Italiani, vol. 45., Treccani, Rim, 1995. SBN CAG0024172 Pristupljeno 18. srpnja 2026.
Iako se smatra Macchiaiolijem, pridružio im se relativno kasno i nikada u potpunosti. Njegov ukus bio je klasično obrazovan, Colacicchi ga naziva „najklasičnijim slikarom među neoklasičnim i romantičnim slikarima Italije 19. stoljeća”. Cijeli je život bio protivnik impresionizma (iako ga mnogi drže za talijanskog impresionista) i postimpresionizma. Godine 1891. napisao je polemiku protiv pointilizma.
Djela
Iako im se pridružio kasnije, Giovanni Fattori smatra se jednim od najosebujnijih predstavnika Macchiaioli pokreta. Fattorijev je cilj bio uspostaviti „impresivno” slikarstvo modulirajući volumene i udaljenosti, ne tradicionalnim kjaroskurom, već homogenim suprotstavljanjem polja boja usklađenih na temelju tona, valera i njihovog odgovarajućeg „omjera” (kako je sam objasnio). Ova praksa imala je svoje temelje u optičkoj percepciji (vid) prema kojoj ljudsko oko primjećuje samo boje, koje svojim granicama opisuju konture objekata (obris). Zbog toga Fattorijev crtež nije podrazumjevao upotrebu konturnih (obrisnih) linija (koje ne postoje u stvarnosti).Cricco, Di Teodoro, str. 1532.
Slikao je pejzaže, seljačke i suvremene (Crvena kola, Rotonda Palmieri, 1866.) te vojne prizore (Pali jahač, oko 1880.), te portrete (Rođak Argie, 1861. i Učenica, 1893.). Također je naslikao neke slike na poklopcima kutija za cigare.
Kronološka galerija odabranih djela
Literatura
Cricco Di Teodoro (Giorgio Cricco, Francesco Di Teodoro), Itinerario nell’arte, Dal Barocco al Postimpressionismo, žuta verzija, Zanichelli, Bologna, 2012. G. Colacicchi, iz Kurt Fassmann (ur.): Kindlers Malerei-Lexikon, sv. 3., Dtv, 1982.
Izvori Ovaj članak je djelomice preuzet iz članka na njemačkoj Wikipediji pod naslovom Giovanni Fattori (vidi povijest promjena).
Kategorija:Talijanski slikari Kategorija:Životopisi, Italija Kategorija:Slikari realizma