Emil Nolde, rođen kao Hans Emil Hansen (7. kolovoza 1867., Nolde, općina Burkal – 8. rujna 1954., Seebüll, Neukirchen), francuski slikar, grafičar, kipar i pisac; jedan od začetnika i glavnih predstavnika njemačkoga ekspresionizma, a kratko vrijeme (1906.–1908.) član skupine Die Brücke.Nolde, Emil, Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 26. srpnja 2026.
Život i djelo
Emil Nolde rođen je 1867. godine kao Hans Emil Hansen u dansko-frizijskoj seljačkoj obitelji u tada još uvijek njemačkom selu Nolde u današnjoj saveznoj državi Schleswig-Holstein. Od 1884.-1891. školovao se za drvorezbara i ilustratora u Flensburgu. Nakon toga zaposlio se kao crtač ornamenata u berlinskoj tvornici pokućstva i nastavnik industrijskoga dizajna u St. Gallenu (1892.-1898.).Emil Nolde – Biography and Offers – Buy and Sell, na kettererkunst.com Pristupljeno 27. srpnja 2026. mini|lijevo|Bračni portret Ade i Emila Noldea iz 1902. Kao dijete je volio slikati i crtati, ali je tek u 31. godini odabrao karijeru slikara. Privatno je učio slikarstvo kod Adolfa Hölzela u Münchenu (od 1898.), a studirao je i na Akademiji Julian u Parizu, ali i u Kopenhagenu. Po povratku u Njemačku, 1902. godine oženio je dansku glumicu Adu Vilstrup (1879.–1946.) i preselio se u Berlin gdje upoznaje kolekcionara Gustava Schieflera i umjetnika Karla Schmidt-Rottluffa, koji će snažno utjecati na njegovu umjetnost. Od tada se nazvao po svom rodnom mjestu, Nolde.
Inspiriran francuskim slikarima, Nolde je isprva radio u impresionističkom stilu. Međutim, zahvaljujući novom načinu slikanja i intenzivnoj upotrebi boja, Pod utjecajem fovista, V. van Gogha, E. Muncha i J. Ensora, ubrzo je izrastao u avangardnog umjetnika koji je imao veliki utjecaj na mlađu generaciju slikara. Eksperimentirao je s raznim tehnikama (uljene boje, akvarel, drvorez) i doveo ih do novih visina. Nolde se pridružio umjetničkom pokretu Die Brücke („Most”) 1906. godine. Slikao je izražajne, često groteskne, biblijske kompozicije (Posljednja večera, 1909.), prizore s morskih obala i pučine (marina), krajolike i cvijeće u jarkim bojama, najčešće narančastoj, žarko crvenoj i zelenoj. Izradio je golem opus grafika, osobito drvoreza.
Nolde je napustio Most i pridružio se berlinskoj secesiji od 1908.-1910., ali je isključen zbog neslaganja s vodstvom. U Berlinu se u Etnomološkom muzeju (Völkerkundemuseum) upoznao s afričkom umjetnošću, čiji se motivi javalju u njegovim slikama (Čovjek, žena i mačka, 1912.).Andrea Meyer, Méconnaissables. Les biens culturels du Cameroun dans la production picturale allemande, 1905-1989., iz Atlas de l'absence. Le patrimoine culturel du Cameroun en Allemagne, Berlin 2023, Berlin 2023., str. 211.-213. Pristupljeno 27. srpnja 2026. mini|lijevo|Joseph Goebbels na izložbi „Izopačene umjetnosti” s dvjema Noldeovim slikama iz serije Život Kristov s desne strane. Kao crtač njemačke etnografske ekspedicije proputovao je 1913.–1915. Rusiju, Sibir, Japan i Novu Gvineju.
Politički, Nolde je bio rani pristaša Nacističke partije, „germanske umjetnosti”, i antisemit koji je npr. diskreditirao židovske trgovce umjetnina i slikare.Nolde, die Nazis und das Kanzleramt, Deutschlandfunk, 29. ožujka 2019. Pristupljeno 27. srpnja 2026. Ipak, njegov rad Leben Christi („Kristov život”) odigrao je središnju ulogu u propagandnoj izložbi Entartete Kunst („Izopačena umjetnost”) koju su nacisti organizirali 1937. godine. Ukupno 1.052 njegova djela su uklonjena iz muzeja, više od bilo kojeg umjetnika. Od tada mu je rad bio praktički onemogućen; dobio je zabranu slikanja, izlaganja i prodaje. Povukao se u Seebüll, blizu danske granice, i u tajnosti radio na seriji Ungemalten Bilder („Neoslikane slike”), malenim akvarelnim studijama za uljene slike koje nikada neće stvoriti.
Od 1926. živio je u Seebüllu, gdje se nalazi njegov muzej. Staza u središtu vrta tvori slovo A i slovo E, što se odnosi na Adu (Noldeovu suprugu) i Emila. God. 1948., dvije godine poslije smrti njegove supruge Ade, Nolde je oženio Jolanthe Erdmann (1921.–2010.) kćerku skladatelja i pijanista, Eduarda Erdmanna.
Izdao je dvije autobiografije (1931. i 1949.) i knjigu Godine borbe (Jahre der Kampfe, 1934).
Nolde je preminuo 1956. u svom domu u Seebüllu, a slijedeće godine je tu otvoren muzej posvećen njegovom životu i djelu, Nolde Stiftung Seebüll („Noldeova fundacija u Seebullu”).
Literatura Bernhard Fulda, Aya Soika, Christian Ring, The Artist during the Third Reich, Prestel, 2019. Olaf Peters, Emil Nolde, Renee Price (ur.), New Worlds: German and Austrian Art, 1890–1940, Yale University Press, New Haven i London, 2001.
Izvori
Ovaj članak je djelomice preuzet iz članka na nozozemskoj Wikipediji pod naslovom Emil Nolde (vidi povijest promjena).
Vanjske poveznice Dostupna djela i biografija, Galerie Ludorff, Düsseldorf Emil Nolde Foundation, Seebüll, Njemačka
Kategorija:Njemački slikari Kategorija:Slikari ekspresionizma