Swinglea monotipski je rod rutovki iz podporodice Aurantioideae. Kew prihvaća Swinglea Merr. kao monotipski rod, objavljen 1927. u Journal of the Arnold Arboretum 8: 131. Jedina vrsta je Swinglea glutinosa (Blanco) Merr., filipinski endem.Kew, pristupljeno 16. kolovoza 2026. Etimologija Merrill je novo ime Swinglea dao u čast američkoga botaničara i velikog stručnjaka za agrume Waltera Tennysona Swinglea (1871.–1952.). Epitet glutinosa znači otprilike ljepljiva, jer su sjemenke okružene ljepljivom, sluzavom pulpom.Prosea, pristupljeno 15. kolovoza 2026. Od narodnih naziva postoje filipinski: tabog, malakabuyau i boyag. NParks također daje tabog kao glavni engleski/common-name zapis. Opis Swinglea je zimzeleno malo do srednje veliko stablo, oko 10 m, s jednim ili dvama ravnim trnovima u pazušcima listova; mlade grančice uglate su i dlakave, poslije ogole. Listovi su naizmjenični i trolisni; završna liska znatno je veća, obrnuto lancetasta, oko 8–12 × 3–5 cm, a bočne su jajaste do obrnuto jajaste, oko 2,5–5 × 1,2–2,5 cm. Cvjetovi su dvospolni, pravilni, bijeli i mirisni, pojedinačni ili u skupinama u pazušcima listova; imaju 5 lapova, 5 slobodnih linearnih latica i 10 prašnika. Plodnica je kratko stapkasta, obrnuto jajasta, dlakava i 8–10-pretinčasta; plod je velika duguljasto-jajasta boba, približno 5–10 × 3–6 cm, zelena do žuta, s kožastom korom; svaki pretinac sadrži nekoliko sjemenki. Sjemenke su vunasto dlakave i okružene ljepljivom pulpom. Posebno neobično obilježje jesu velike sluzne žlijezde u debelim stijenkama pretinaca ploda; UCR navodi da mogu doseći čak 5–10 mm. Upravo te sluzne žlijezde ploda, zajedno s rebrastim jajastim plodom, dugim radijalno postavljenim uljnim žlijezdama kore i vunastim sjemenkama, PROSEA izdvaja kao karakterističnu kombinaciju po kojoj se monotipska Swinglea razlikuje od srodnih rutovki tvrdokorih plodova. Stanište i rasprostranjenost Prirodna je samo na Filipinima, osobito Luzonu; ondje raste na niskim i srednjim nadmorskim visinama u šikarama i sekundarnim šumama. Poslije Prvoga svjetskog rata širena je po tropskoj Srednjoj i Južnoj Americi, gdje može rasti do približno 1500 m.Givaudan Citrus Variety, pristupljeno 16. kolovoza 2026. Upotreba Na Filipinima se sok ploda tradicionalno koristi kod kožnih tegoba, kao tonik za kosu te za uklanjanje krpelja sa pasa, a deblo se koristilo kao građevno drvo, uključujući stupove kuća. U Kolumbiji se uzgaja kao živa ograda. Galerija
Sinonimi Homotipski:
Za rod Chaetospermum (M.Roem.) Swingle in J. Wash. Acad. Sci. 3: 101 (1913), nom. illeg. homonym. post.
Za vrstu Aegle glutinosa (Blanco) Merr. in Publ. Bur. Sci. Gov. Lab. 6: 12 (1902) Belou glutinosa (Blanco) Skeels in Bull. Bur. Pl. Industr. U.S.D.A. 162: 26 (1909) Chaetospermum glutinosum (Blanco) Swingle in J. Wash. Acad. Sci. 3: 102 (1913) Limonia glutinosa Blanco in Fl. Filip.: 358 (1837) Izvori
Kategorija:Rodovi Aurantioideae Kategorija:Monotipski biljni rodovi