Seljačka buna (ili Hrvatsko-slovenska Seljačka bunaProleksis enciklopedija: Gubec, Matija Ambroz, preuzeto 30. svibnja 2012.Hrvatski obiteljski leksikon: Alapić, Gašpar, preuzeto 30. svibnja 2012. po suvremenicima nazivana još i Velika seljačka buna ili seljački rat)Muzej seljačkih buna: Seljačka buna, , preuzeto 30. svibnja 2012. je buna koja je izbila na susedgradsko-stubičkom vlastelinstvu zbog povećanja rente i terora Franje Tahyja, 1573. godine.Hrvatski obiteljski leksikon: Seljačka buna , preuzeto 30. svibnja 2012.
Uvod Početkom i u prvoj polovici 16. stoljeća mnoge europske zemlje bile su zahvaćene valom seljačkih ustanaka: u Mađarskoj velika Dožina seljačka buna 1514. godine, u Sloveniji ustanak slovenskih kmetova 1515. godine te u Njemačkoj veliki seljački ustanak 1524. – 1525. U Hrvatskoj neprekidni protuturski ratovi sveli su ozemlje Hrvatske na ostatke ostataka nekada slavnoga kraljevstva a dio hrvatskog područja okupirali su i Mlečani.
Buna lijevo|mini|Zemljovid Seljačke bune Nakon što su se uzalud žalili caru i banu na zlodjela stranih plemića, seljaci su u znak prosvjeda prestali plaćati nerazumne poreze. Tako je jedan od najgorih plemića Franjo Tahi (Tahy) poslao svoje naoružane plaćenike, ali su ih seljaci s oružjem spremno dočekali. Zbog tog otpora Hrvatski sabor je seljake proglasio izdajicama domovine, na što su oni odgovorili sveopćim ustankom protiv feudalnih gospodara.
Za vođu bune izabran je Ambroz Gubec (kasnije nazvan Matija) iz Gornje Stubice. Ustanici se nisu samo ograničili na rušenje nepravednog feudalnog poretka negoli su ustrojili program po kojemu su planirali ukinuti vladavinu plemstva, te se boriti za stvaranje samostalne seljačke države sa sjedištem u Zagrebu, uspostavljanje seljačke vlade, koja će voditi skrb o porezima i drugim davanjima za obranu domovine od Turaka. Matija Gubec je sa svojim najbližim suradnicima i prijateljima Ilijom Gregorićem, Andrijom Pasancem, Ivanom Pasancem, Nikolom Pozepcom, Vinkom Lepoićem, Ivanom Mogaićem i inima digao seljake na ustanak. U noći s 27. na 28. siječnja 1573. godine buna je započela napadom na i zauzimanjem Cesargrada. Pokret seljaka brzo se proširio, a buna je zahvaćala 60 vlastelinstava na područjima Hrvatske i Slovenije. Ustanici su se podijelili u tri skupine. Prva, pod zapovjedništvom Ilije Gregorića, djelovala je na slovenskom području, druga, pod zapovjedništvom Ivana Pasanca, na području između Save i Kupe a treća skupina pod zapovjedništvom Matije Gupca, u Hrvatskom zagorju.
Nakon početnih uspjeha ustanika feudalna vojska je ubrzo slomila bunu. Gubec je s dijelom ustanika između 29. siječnja i 2. veljače 1573. godine iz Donje Stubice krenuo prema Zaboku i uspio osvojiti utvrđenu kuriju Šimuna Keglevića, Šabac kraj Krapine.Hrvatski biografski leksikon: Gubec, Ambroz , Mladen Švab (2002.), preuzeto 30. svibnja 2012. Već 5. veljače 1573. godine kod Krškog slovenske kmetove predvođene Nikolom Kupinićem rastjerao je kapetan žumberačkih uskoka Josip Thurn, a dan kasnije je podban Gašpar Alapić razbio kmetsku vojsku kod Kerestinca te su zatim svladani i ustanički odredi u Planini, Jurkloštru i kod Jastrebarskog. Dana 7. veljače 1573. godine ban Drašković okuplja u Zagrebu vojsku za napad na ustanike u Zagorju, a idućega dana Gregorićeva vojska poražena je u bitci kod Šempetra. Tim porazom ugušena je buna u Sloveniji, a ostatci ustanika povlače se prema Stubičkim Toplicama.Vlatka Filipčić Maligec, Velika seljačka buna 1573. godine , str. 5., u: Upor/Buna/Revolt 1573-2023, ur. Helena Rožman, Galerija Božidar Jakac Kostanjevica na Krki - Kulturni dom Krško - Muzej Brdovec - Muzej grada Zagreba - Muzej seljačkih buna Gornja Stubica - Posavski muzej Brežice, Brdovec - Brežice - Gornja Stubica - Kostanjevica na Krki - Krško - Zagreb, 2023. Jedino su ostali neporaženi Gupčevi pobunjenici (oko 6000) u Hrvatskom zagorju kod Stubičkih Toplica, koje je 9. veljače 1573. godine napala plemićka vojska (oko 5000 pješaka i oklopljenih konjanika) pod vodstvom Gašpara Alapića. Bitka je počela iza podneva, a trajala je četiri sata. Iako su seljaci bili loše naoružani i bez konjice pružili su, u odlučnoj bitci, tako žestok otpor, da se nije znalo tko će pobijediti sve dok feudalnoj vojsci nije stigla pomoć. U bitki je poginuo velik broj seljaka, među njima i Ivan Mogaić, jedan od vođa ustanka, a velik dio je zarobljen.Josip Buljan, Seljačka buna 1573., Hrvatski vojnik, br. 582, 11. srpnja 2019., pristupljeno 31. listopada 2021.
Nakon bune mini|300px|Spomenik Seljačkoj buni u Stubici
Nakon bitke bitke kod Stubičkih Toplica u pobunjeničkim mjestima vršena je odmazda nad seljacima koji su ubijani i sakaćeni. Matija Gubec nakon bitke zarobljen je i odveden u Zagreb, gdje je pogubljen na Trgu svetog Marka, 15. veljače 1573. godine, na veoma okrutan način. Kako legenda kaže morao je nositi užarenu krunu na glavi nakon toga mađarski vlastelin Morencz Bahiczy rasčetvorio ga je. Jedini koji je iz mađarskih redova u tajnosti oplakao Gupčevu smrt bio je domaršal Jozsef Mladany.
Postupanje plemstva s pobunjenim seljacima po gušenju velike seljačke bune 1573. godine po kronici Nikole Istvánffyja: Seljačka buna, Crohis.com, (u pismohrani archive.org 23. listopada 2007.), pristupljeno 1. travnja 2016.
Vidi još Seljačke bune Spomenik Seljačkoj buni Hvarski ustanak Seljačka buna (1975.), film o buni Seljačka buna (Šenoa), roman o buni Gubec-beg, rock-opera
Izvori
Daljnje čitanje
Kategorija:Seljačke bune Kategorija:Seljačka buna 1573.