Timothy Walter Burton (Burbank, 25. kolovoza 1958.), poznat kao Tim Burton, američki je filmski redatelj, producent, pisac, scenarist, animator i konceptualni umjetnik.
Rani život Burton je rođen 1958. godine u Burbanku u Kaliforniji. Roditelji su mu Jean Burton (rođ. Erickson), vlasnica tematski uređenog dućana i William „Bill“ Burton, bivši bejzbol igrač koji je radio u odjelu za parkove i rekreaciju u Burbanku.Morgenstern, Joe (9. travnja 1989.). "Tim Burton, Batman and The Joker". NYTimes.com. Pristupljeno 12. ožujka, 2010.Gray, Sadie. "Tim+Burton". The Times. London. Pristupljeno 25. svibnja, 2010. Kao maloljetnik, Burton je snimao kratke filmove u svome dvorištu u Evergreen ulici, ugrubo koristeći tehnike stop-animacije ili ih je snimao na 8 mm filmu bez zvuka (jedan od njegovih najstarijih filmova koje je snimio kao maloljetnik je Otok doktora Agora (The Island of Doctor Agor), snimio ga je s 13 godina)). Pohađao je Osnovnu školu Providencia u Burbanku, a potom se upisao u Srednju školu Burbank, ali nije bio osobito dobar učenik. Burton je bio introspektivna osoba i zadovoljstvo je pronalazio u slikanju, crtanju i gledanju filmova. Njegov budući rad će biti pod velikim utjecajem heroja iz djetinjstva kao što su Dr. Seuss i Roald Dahl.Alison McMahan (2005). "The Films of Tim Burton: Animating Live Action in Contemporary Hollywood". str. 27. Continuum International Publishing Group, 2005 Nakon završetka srednje škole, Burton je pohađao Institut za umjetnost u Valenciji, Kalifornija, kako bi studirao animaciju likova.Kashner, Sam (2014). "The Class That Roared". Vanity Fair. Pristupljeno 13. veljače, 2014. Kao student, Burton je snimio kratke filmove Stalk of the Celery Monster i King and the Octopus."Tim Burton's early short: 'King and Octopus' Clip". YouTube. 5. prosinca, 2009. Pristupljeno 4. lipnja, 2010.
Karijera
Poznat je po svojim komedijama, ali i ozbiljnim filmovima. Također je poznat po svojim gotskim fantazijama i horor filmovima Bubimir (Beetlejuice, 1988), Edward Škaroruki (Edward Scissorshand, 1990), Predbožićna noćna mora (The Nightmare Before Christmas, 1993), Ed Wood (1994), Sanjiva dolina (Sleepy Hollow, 1999), Mrtva nevjesta (Corpse Bride, 2005), Sweeny Todd: Đavolji brijač Fleet Streeta (Sweeney Todd: The Demon Barber of Fleet Street, 2007), Sjene tame (Dark Shadow, 2012), Moje najdraže čudovište (Frankenweenie, 2012). Također je poznat po blockbuster filmovima kao što su avanturistička komedija Pee-weejeva velika avantura (Pee-wee's Big Adventure, 1985), superherojski filmovi Batman (1989) i njegov prvi nastavak Batman se vraća (Batman Returns, 1992), znanstveno-fantastični film Planet majmuna (Planet of the Apes, 2001), fantastična drama Krupna riba (Big Fish, 2003), avanturistički mjuzikl Charlie i tvornica čokolade (Charlie and the Chocolate Factory, 2005), fantastični film Alisa u zemlji čudesa (Alice in Wonderland, 2010) i filmska adaptacija Dom gospođice Peregrine za čudnovatu djecu (Miss Peregrine's Home for Peculiar Children, 2016).
Glazbu za filmove mu sklada Danny Elfman, frontman njegove omiljene grupe Oingo Boingo. Elfman je skladao partiture za sve filmove koje je Burton režirao, osim za tri. Najveću muzu pronalazi u glumcu Johnnyju Deppu koji i glumi u većini njegovih filmova. Helena Bonham Carter, Burtonova bivša partnerica, pojavila se u brojnim njegovim filmovima.
Napisao je i ilustrirao knjigu poezije The Melancholy Death of Oyster Boy & Other Stories koju je 1997. objavila britanska nakladnička kuća Faber & Faber, kao i zbirku njegovih crteža, skica i drugih umjetničkih djela pod nazivom Umjetnost Tima Burtona (The Art of Tim Burton), objavljenu 2009. 2015. godine je objavljen nastavak navedene knjige pod naslovom Umjetnost od ubrusa Tima Burtona: Stvari o kojima razmišljate u baru (The Napkin Art of Tim Burton: Things You Think About in a Bar), a sadrži skice koje je Burton napravio na ubrusima u barovima i restoranima koje povremeno posjećuje.
1980-e Stalk of the Celery Monster je privukao pozornost Odjela za animaciju studija Walt Disney Production koji je Burtonu ponudio naukovanje za posao animatora u studiju. Radio je kao animator, crtač storyboarda, grafički dizajner, umjetnički direktor i konceptualni umjetnik u filmovima kao što su The Fox and the Hound (1981), Tron (1982) i The Black Cauldron (1985). Njegova konceptualna umjetnost se nije nikada plasirala u gotove filmove.
Tijekom rada za Disney 1982., Burton je napravio svoj prvi kratki film, Vincent, šestominutni crno-bijeli film u tehnici stop-animacije, temeljen na vlastitoj pjesmi. U filmu je prikazan dječak koji mašta o tome da je Vincent Price, a sam Price je u filmu bio pripovjedač. Film je producirao Rick Heinrichs s kojim se Burton sprijateljio dok je radio na Disneyjevu odjelu za konceptualnu umjetnost. Film je prikazan na Chicago film festivalu i potom je prikazivan, zajedno s tinejdžerskom dramom Tex, dva tjedna u jednom od kina u Los Angelesu. Nakon toga je uslijedila Burtonova prva filmska neanimirana produkcija Hansel i Gretel (Ivica i Marica), adaptacija u japanskom stilu bajke Braće Grimm za Disney Channel, koja završava kung fu borbom između Ivice, Marice i vještice. Nakon jednog emitiranja 1983. godine na Noć vještica, ovaj je film vraćen u arhivu gdje mu se gubi svaki trag te kreću glasine kako film nikada nije ni postojao. Ovaj kratki film će napokon biti javno dostupan 2009. u Muzeju moderne umjetnosti (MoMa) i ponovno 2011. u sklopu izložbe Tima Burtona na LACMA-i."Is the Tim Burton Exhibition at LACMA for Kids?". museumstories.com. Pristupljeno 6. ožujka, 2017."Exhibit covers Tim Burton's career as filmmaker and artist". Orange County Register. Pristupljeno 6. ožujka, 2017. Ponovno je prikazan u Muzeju umjetnosti u Seulu 2012. godine."Tim Burton's 'nightmares' become hit museum exhibit". CNN. Pristupljeno 6. ožujka, 2017.
Burtonov sljedeći kratki neanimirani film Moje najdraže čudovište je prikazan 1984. godine. Priča je to o dječaku koji pokušava oživjeti svoga psa nakon što ga je pregazilo auto. Crno-bijeli film u kojemu glavne uloge imaju Barret Oliver, Shelley Duval (s kojom će ponovno raditi 1986. godine režirajući epizodu njezine Faerie Tale Theatre) i Daniel Stern. Nakon što je film Moje najdraže čudovište završen, Disney otpušta Burtona uz izgovor kako previše novca troši na film koji će biti previše mračan i zastrašujuć za djecu.Bovingdon, Edward (18. listopada, 2012). "Tim Burton: How Disney fired me". Yahoo! Inc.
Glumac Paul Reubens, pogledavši Moje najdraže čudovište, izabrao je Burtona da režira filmski završetak svog popularnog lika Pee-wee Hermana, navodeći kako je bio oduševljen Burtonovim stilom čim je vidio početak Mojeg najdražeg čudovišta. Pee-wee Herman je postigao ogromnu popularnost uspješnim nastupima u klubovima The Groundlings i Roxy, a jedan od tih nastupa je kasnije prikazan na televiziji kao HBO specijal. Film Pee-weejeva velika avantura je napravljen s budžetom od 8 milijuna dolara, a zaradio je više od 40 milijuna dolara u kinima u Sjevernoj Americi. Burton, kao veliki fan ekscentrične glazbene grupe Oingo Boingo, upitao je kompozitora Danny Elfmana da napiše glazbu za ovaj film. Nakon toga, Elfman je komponirao glazbu za svaki film koji je Tim Burton režirao, osim za filmove Ed Wood,Calamar, Gary. "Danny Elfman". The Open Road. KCRW. Sweeny Todd: Đavolji brijač Fleet Streeta, Dom gospođice Peregrine za čudnovatu djecu.
Nakon što je režirao epizode za revitaliziranu verziju antologijske horor serije iz 1950-ih i 1960-ih Alfred Hitchcock Presents i Faerie Tale Theatre od Shelly Duvall, Burton je režirao svoj sljedeći film: Bubimir (1988), nadnaravnu horor-komediju o mladom paru koji je prisiljen nositi se sa životom nakon smrti i o obitelji pretencioznih yuppija koji napadaju njihov dragocjeni dom u Novoj Engleskoj. U obitelji yuppija je i tinejdžerska kći Lydia (Winona Ryder), koja je opsjednuta smrću što joj omogućuje da vidi one koji su preminuli. Glavne uloge imaju Alec Baldwin i Geena Davis, te Michael Keaton kao Bubimir. Film je zaradio 80 milijuna dolara s relativno malim budžetom i osvojio Oscara za najbolju šminku. Iste godine film će biti pretvoren u crtani film s istim nazivom i bit će prikazan na ABC-u, a kasnije na Fox-u. Burton je bio izvršni producent.
Burtonova sposobnost da od malog budžeta napravi uspješne filmove zadivila je brojne studije te je dobio priliku režirati svoj prvi visokobudžetni film, Batman. No njegova proizvodnja je bila opterećena raznim problemima. Burton se više puta sukobljavao s producentima filma, Jonom Petersom i Peterom Guberom, ali najistaknutiji debakl bio je vezan za izbor glumaca. Za glavnu ulogu u filmu Burton je odabrao Michaela Keatona, uzimajući u obzir njihovu prijašnju suradnju u filmu Bubimir, bez obzira na Keatonove prosječne fizičke sposobnosti, neiskustvo u akcijskim filmovima i reputaciju komičara. Iako je Burton na kraju uspio zadržati Keatona za ulogu Batmana, ovaj je odabir razljutio brojne obožavatelje Batmana do te mjere da je cijena dionica studija Warner Brothers znatno opala. Burton je smatrao kako nema smisla da glavni glumac bude „nabildani“ muškarac koji će glumiti Batmana, inzistirajući kako Batman treba biti običan čovjek koji se oblači u kostim šišmiša kako bi zastrašio kriminalce. Burton je izabrao Jack Nicholsona za ulogu Jokera (Tim Curry mu je bio drugi izbor) što mu je pomoglo da ublaži strahove obožavatelja, kao i da privuče stariju publiku koja nije zainteresirana za filmove o superherojima. Kada je film završen u lipnju 1989. godine bio je promoviran najvećom marketinškom kampanjom u povijesti filma i postao je jedan od najvećih hitova svih vremena po uspjehu u kinima, zaradivši preko 250 milijuna dolara u SAD-u i 400 milijuna dolara širom svijeta (brojevi nisu prilagođeni inflaciji) te je stekao odobravanje kritike za Keatonovu i Nicholsonovu izvedbu, kao i za produkcijske aspekte filma osvojivši Oscara za najbolju umjetničku direkciju (art direction). Uspjeh filma pomogao je Burtonu da stekne reputaciju profitabilnog redatelja, a film je imao veliki utjecaj na buduće filmove o superherojima tako što su izbjegavali svijetle ambijente i „sveameričko“ junaštvo Supermena kojega je režirao Richard Donner, preferirajući mračniji, realističniji ambijent i realističnije likove s više psihološke dubine. Film Batman, također je postao inspiracija za uspješni crtani film iz 1990-ih Batman: Animirana serija, u mjeri u kojoj je bilo moguće da se tamni aspekti filma i njegovog nastavka prenesu na televiziju.
Burton je izjavio kako je strip Batman: The Killing Joke imao veliki utjecaj na njegovu filmsku adaptaciju Batmana: Nikada nisam bio veliki ljubitelj stripova, ali sam oduvijek volio način na koji su Batman i Joker prikazani. Razlog zbog kojega nikada nisam bio ljubitelj stripova – i mislim kako je to počelo dok sam bio dijete – je zato što nikada nisam znao koji okvir trebam pročitati. Ne znam je li to bila disleksija ili što god, ali sam zato volio The Killing Joke, jer sam po prvi puta znao koji okvir trebam čitati. To je prvi strip koji sam ikada volio i njegova je uspješnost učinila naše ideje prihvatljivijim.Tim Burton, Burton on Burton: Revised Edition (London: Faber and Faber, 2006) 71.
1990-e