Slavko Zlatić, (Slavko Cvijetko Zlatić) (Sovinjak kod Buzeta, 1. lipnja 1910. – Pula, 27. listopada 1993.), hrvatski skladatelj, dirigent, glazbeni pedagog, melograf i glazbeni pisac
Studij glazbe počeo je u Trstu, a završio u Zagrebu. Kao dirigent, glazbeni pedagog, kritičar i etnomuzikolog djelovao je u Zagrebu (zbor "Lisinski", zbor RTV-a, profesor MS), Sušaku i Puli. Bio je predsjednik Hrvatskog društva skladatelja, Saveza kompozitora Jugoslavije i član Međunarodnog savjeta za muziku pri UNESCO-u. Bio je članom Inicijativnog odbora (8. prosinca 1968. u Žminju) za osnivanje Sabora Čakavskog pjesništva. Pripremio je više stotina radijskih emisija, te pisao filmsku i scensku glazbu. Godine 1980. dobio je nagradu "J.Š. Slavenski".
Djela
Posebnost netemperirane istarske ljestvice bila je osnovni pokretač stvaralaštva S.Zlatića, koji je već u djetinjstvu pokazivao veliko zanimanje za narodne instrumente i melodije. Proučivši teorijske i praktične dosege u istraživanju istarske narodne glazbe svojega uzora i prijatelja Ivana Matetića Ronjgova, njegove vokalne stilizacije istarskih tema proširuju se i na instrumentalne. Zaodijeva ih u odgovarajuće harmonijsko ruho modalnih ljestvica, koje jedino i odgovaraju obilježjima netemperiranog istarskog dvoglasja. U svojem se stvaralaštvu pretežito oslanja na obilježja istarsko-primorske folklorne glazbe, stvarajući na temelju svoje izvorne glazbene zamisli u narodnom duhu. Ostavio je naslijeđe od oko 120 skladbi. Područje njegova rada pretežno su manji oblici: zborski radovi, popijevke za solo glasove uz glasovir te komorne i kraće orkestralne skladbe, od kojih valja istaknuti:
Balun za obou, engleski rog, alt-saksofon i fagot (1936.) Tri simfonijska plesa za simfonijski orkestar (1934. – 39.) Istarska suita za mješoviti zbor (1934.) Gruda Motovunska - kantata (1945.) Duhački kvintet - Ples iz Istre (1936., revidiran 1950.) Pazinska zvona za orkestar (1975.)
Najpoznatije zborske skladbe:
Duhovni stih za mješoviti zbor Vita, vita, štampa naša gori gre za ženski zbor uz tri trube Socijalna suita za mješoviti zbor i puhački kvintet Proljetna pjesma za mješoviti zbor i simfonijski orkestar Djevojačko proljeće za mješoviti zbor Tri istarska dvopjeva za ženski zbor i klavir Svatovska za mješoviti zbor Varijacije na narodnu temu za ženski zbor i klavir Tri pjesme i plesa za mješoviti zbor i puhače
Također, Zlatić je skladao i solo popijevke za glas i klavir i skladbe za solo klavir:
Solo popijevke za ženski glas i klavir:
Tužna mladost moja Kmiči se Stara djevojka Marta Imala je žena muža Tri pjesme iz "Velog Jože" Tri momačke za muški glas i klavir i druge... Klavirske skladbe:
Popuhnul je i Plač kneza Frankopana iz "Čakavskih stihova" Bodulski ples, op. 9, br. 1 Poskočnica, op. 9, br. 2 Ples jagoda
Ostavština S.Zlatića čuva se u Državnome arhivu u Pazinu te na Filozofskome fakultetu u Puli, gdje je u prosincu 2003. jedna dvorana nazvana njegovim imenom, s prigodnim postavom njegova glasovira, radnog stola, predmeta i rukopisa.
Nagrade 1979. Nagrada Vladimir Nazor za glazbu za životno djelo
Literatura
A. Tomašek, Kronika života i rada, Poreč 1985; Zbornik 3. međunarodnog muzikološkog skupa "Iz istarske glazbene riznice" (posvećen S.Zlatiću), Novigrad 2003.
Kategorija:Hrvatski skladatelji Kategorija:Hrvatski dirigenti Kategorija:Hrvatski glazbeni pedagozi Kategorija:Dobitnici Nagrade Vladimir Nazor za glazbu Kategorija:Životopisi, Buzet Kategorija:Životopisi, Pula Kategorija:Životopisi, Trst