Slobodno zidarstvo (engl. freemasonry, fran. franc-maçonnerie), poznato i kao masonerija ili masonstvo, je škola mišljenja koja obuhvaća različite mistične, strogo hijerarhijski ustrojene organizacije koje svoje korijene vuku iz lokalnih cehova klesara. Ti su cehovi, od kraja 14. stoljeća, regulirali stručnu osposobljenost klesara te njihove odnose s naručiteljima i vlastima. Slobodno zidarstvo se smatra najstarijim bratstvom na svijetu i jednom od najdugovječnijih kontinuiranih organizacija u povijesti, s bogatom tradicijom i simbolikom. mini|desno|200px|Slobodni zidar, odnosno mason, u svojoj uobičajenoj odori. mini|desno|150px|Kutnik i šestar (s ili bez slova "G") u slobodnom zidarstvu. Moderni oblik slobodnog zidarstva općenito se dijeli na dvije glavne grane. Regularno slobodno zidarstvo slijedi stroge tradicionalne standarde, poput prisutnosti svetog spisa u radnoj loži, obveznog vjerovanja u Vrhovno Biće, isključivog muškog članstva te zabrane rasprava o religiji i politici unutar lože. S druge strane, kontinentalno slobodno zidarstvo ukinulo je neka od tih ograničenja. Nadležnosti unutar ove skupine često ne inzistiraju na vjerovanju u Vrhovno Biće, prihvaćaju žene kao članove ili omogućuju mješovite lože te dopuštaju rasprave o religijskim i političkim temama.
Osnovna organizacijska jedinica slobodnog zidarstva je loža, koja djeluje na lokalnoj razini. Rad ovih loža obično je pod nadzorom velike lože ili velikog orijenta, tijela koja upravljaju slobodnim zidarstvom na područnoj razini, često u okviru federalinih, pokrajinskih ili državnih granica. Slobodno zidarstvo nema središnju, svjetsku veliku ložu koja bi nadzirala cijelo bratstvo; svaka velika loža djeluje kao potpuno neovisno tijelo i ne priznaje nužno legitimnost drugih velikih loža. Lože su rasprostranjene diljem svijeta, na svim naseljenim kontinentima. Međutim, zbog antimasonskih stavova i zakonskih ograničenja koja zabranjuju slobodno zidarstvo, bratstvo nije prisutno u svim zemljama. Unatoč tome, slobodni zidari u duhu bratstva i nade često pretpostavljaju mogućnost postojanja tajnih loža čak i u zemljama gdje je ono zabranjeno, iako takve lože možda u stvarnosti ne postoje.
Stupnjevi slobodnog zidarstva su tri razreda srednjovjekovnih obrtničkih cehova, stupanj šegrta ili učenika, kalfe ili pomoćnika te majstora. Kandidati ovih triju stupnjeva postupno se podučavaju značenjima simbola slobodnog zidarstva, a i povjeravaju im znakovi, lozinke i rukovanja kako bi naznačili ostalim članovima u koji su stup inicirani. Stupnjevi su dijelom alegorijske moralne pouke, a dijelom predavanje. Tri stupnja nudi plava loža slobodnog zidarstva, a pripadnici bilo kojeg od tih stupnjeva poznati su kao slobodni zidari ili masoni. Postoje i dodatni stupnjevi koji se razlikuju ovisno o mjestu i nadležnosti i njima obično upravljaju tijela koja se razlikuju od onih koji upravljaju osnovnim stupnjevima.
Kroz svoju povijest slobodno zidarstvo je bilo izloženo kritikama i protivljenjima na vjerskoj i političkoj osnovi. Katolička Crkva, neke protestantske denominacije i određene islamske zemlje ili entiteti izrazili su protivljenje ili zabranili članstvo u slobodnom zidarstvu. Protivljenje slobodnom zidarstvu ponekad ima korijene u antisemitizmu ili teorijama urote, a slobodni zidari su kroz povijest bili progonjeni od strane autoritarnih država.
Pokušaji definicije Čini se gotovo nemogućim dati jedinstvenu definiciju slobodnog zidarstva. Pojedini istraživači čak smatraju da postoji "onoliko definicija koliko ima slobodnih zidara". I same slobodnozidarske velike lože, kroz različite ustavne formulacije, zastupaju vlastita shvaćanja slobodnog zidarstva. Primjerice:
Budući da nije moguće ponuditi jedinstvenu definiciju, društvene i humanističke znanosti slobodno zidarstvo promatraju kao skup povijesnih i društvenih fenomena, "polimorfnih u vremenu i prostoru", koji dijele tek ograničen broj zajedničkih obilježja. Raznolikost unutar slobodnog zidarstva takva je da mnogi autori radije govore o "slobodnim zidarstvima" u množini.
Primjerice, francuski povjesničar Yves Hivert-Messeca predlaže podjelu na pet glavnih tipova slobodnog zidarstva, uz napomenu da između njih postoje brojni prijelazni oblici: "Ezoterijsko" slobodno zidarstvo, koje naglasak stavlja na inicijacijski proces, shvaćen kao prijelaz iz "vanjske tame" u "unutarnju prosvijetljenost". Ovaj je tip osobito prisutan u kontinentalnoj Europi, osobito u sustavima visokih stupnjeva. "Kršćansko" slobodno zidarstvo, koje se razumijeva kao produbljenje kršćanske duhovnosti. Primjerice, Švedski obred i neke skandinavske ili njemačke velike lože tradicionalno primaju isključivo kršćane, najčešće protestante. "Drevno i anglosaksonsko" slobodno zidarstvo, koje kao cilj ističe moralni i građanski odgoj svojih članova. Ono slobodno zidarstvo definira kao "poseban sustav morala, poučavan pod velom alegorije i putem simbola". U pravilu zabranjuje političke i religijske rasprave unutar loža te je do kraja 20. stoljeća uglavnom zahtijevalo vjeru u jednoga Boga. Ovaj tip prevladava u Sjevernoj Americi i zemljama Commonwealtha. "Moderno, liberalno i simboličko" slobodno zidarstvo, koje se poziva na prvo izdanje Andersonovih Konstitucija (1723.) i istodobno se poziva na tradiciju i napredak, snažnu simboličku praksu te građansku i moralnu refleksiju. Najzastupljenije je u kontinentalnoj Europi i Latinskoj Americi. "Agnostičko" slobodno zidarstvo, koje smatra da metafizička i religijska uvjerenja kandidata ne trebaju biti kriterij za prijam. Usmjereno je na izgradnju boljeg društva i dopušta političke rasprave unutar loža. Najčešće je mješovitog (muško-ženskog) sastava, većinsko u Francuskoj i snažno prisutno u ostatku kontinentalne Europe.
Loža mini|desno|250px|Loža u Firenci postavljena za moderni obred
Loža predstavlja osnovnu organizacijsku jedinicu slobodnog zidarstva. Lože se redovito sastaju radi obavljanja uobičajenih administrativnih poslova, poput upravljanja financijama, organizacije društvenih i humanitarnih aktivnosti te izbora novih članova. Osim ovih formalnih obveza, sastanci često uključuju ceremonije dodjele slobodnozidarskih stupnjeva ili predavanja posvećena temama iz slobodnozidarske povijesti, simbolike ili obreda. Nakon sastanka, članovi se nerijetko okupljaju na svečanoj večeri koja može uključivati zdravice i pjesmu, dodatno jačajući duh zajedništva i bratstva.
Većina rituala usmjerena je na ceremonije povezane s dodjelom stupnjeva. Kandidati postupno prolaze kroz proces inicijacije, počevši od stupnja učenika. Nakon određenog vremena, kroz posebnu ceremoniju, napreduju do stupnja pomoćnika, a na kraju bivaju uzdignuti na stupanj majstora. Tijekom svake ceremonije kandidat daje prisegu, nakon čega mu se povjeravaju simboli, lozinke i tajna rukovanja karakteristična za novi stupanj. Iako se ti simboli i geste formalno smatraju tajnima, lako su dostupni u javnim izvorima, uključujući publikacije koje same organizacije slobodnih zidara objavljuju.
Osim inicijacija, značajna ceremonija je godišnje postavljanje starješine i dužnosnika lože. U nekim nadležnostima, izabrani starješina (Installed Master) ima status zasebnog stupnja, s vlastitim simbolima i tajnama koje ga izdvajaju od ostalih članova. U drugim nadležnostima takav stupanj nije priznat, pa ceremonija postavljanja starješine nema elemente prenošenja novih tajni, već je isključivo administrativnog karaktera.
Većina loža organizira društvene programe koji slobodnim zidarima i njihovim obiteljima omogućuju druženje u opuštenijem, neritualnom okruženju. Takvi događaji često su povezani s dobrotvornim aktivnostima, gdje se od svakog slobodnog zidara očekuje doprinos za opće dobro. Ove aktivnosti provode se i na razini pojedinačnih loža i velikih loža. Dobrotvorne inicijative slobodnih zidara značajno doprinose različitim područjima, poput podrške obrazovanju i pružanja pomoći onima u potrebi.
Lože čine temelj slobodnog zidarstva, a svaki slobodni zidar započinje svoj put inicijacijom u jednu od njih. Osim općih loža, postoje i specijalizirane lože koje okupljaju članove radi obilježavanja specifičnih tema ili interesa, poput sporta ili slobodnozidarska istraživanja. Stupanj majstora omogućuje slobodnim zidarima daljnje istraživanje slobodnog zidarstva kroz dodatne stupnjeve, koji se administriraju odvojeno od osnovna, prva, tri stupnja. Ovi napredni stupnjevi imaju sličan oblik i strukturu susreta kao i tradicionalne lože.
Slobodno zidarstvo karakterizira velika raznolikost i nedostatak stroge dosljednosti, budući da svaka slobodnozidarska nadležnost djeluje kao neovisno tijelo s vlastitim pravilima i procedurama. Iako velike lože imaju određenu nadležnost nad svojim ložama, ove lože u suštini funkcioniraju kao privatne udruge. Detalji poput formulacije rituala, broja časnika, rasporeda prostora za sastanke i drugih aspekata mogu se značajno razlikovati od jedne nadležnosti do druge.
Dužnosnici lože slobodnih zidara imenuju se ili biraju jednom godišnje. Svaka loža uključuje starješinu, dvojicu nadzornika, tajnika i rizničara. Osim njih, dvernik, koji se uvijek nalazi ispred vrata radne lože, odgovoran je za osiguravanje njezine privatnosti. Dodatni časnici mogu varirati ovisno o pravilima i tradicijama pojedine nadležnosti.
Svaka loža temelji svoje postojanje i djelovanje na drevnim načelima poznatim kao međaši slobodnog zidarstva, čija precizna definicija ostaje otvorena interpretaciji.
Ulazak u ložu mini|desno|200px| Objava iz 1870. prikazuje Georgea Washingtona kao starješinu lože.
Kandidati za slobodno zidarstvo često poznaju aktivne članove lože kojoj se namjeravaju pridružiti prije nego što budu odabrani za inicijaciju. Iako se proces razlikuje među velikim ložama, u suvremenom kontekstu zainteresirani pojedinci često dolaze u kontakt s lokalnom ložom putem interneta. Obično su pozvani na društvenu akciju lože ili večer otvorenih vrata kako bi bolje upoznali članove i aktivnosti. Pridruživanje slobodnom zidarstvu uvijek inicira kandidat, koji mora sam izraziti želju za članstvom; iako ga članovi mogu potaknuti da pita, formalni poziv nije uobičajen. Nakon prvog kontakta, kandidat može podnijeti službenu prijavu, koju članovi lože predlažu i podržavaju. Prijava se obično iznosi na sastanku lože, nakon čega slijedi više ili manje formalni intervju. Ako kandidat odluči nastaviti, loža provodi provjere i ostavlja razdoblje za članove da ocijene njegovu prikladnost. Na kraju procesa, loža provodi tajno glasovanje kako bi odlučila o prijemu kandidata. Broj negativnih glasova ("crnih kuglica") potrebnih za odbijanje varira među nadležnostima. Na primjer, Ujedinjena velika loža Engleske zahtijeva samo jedan negativan glas za odbijanje, dok Velika loža Države New York zahtijeva tri.
Osnovni uvjet za pristupanje svakom tijelu slobodnih zidara je da kandidat bude "slobodan i na dobrom glasu". Povijesno, ovaj zahtjev za slobodom potječe iz srednjovjekovnih cehova, dok danas simbolizira neovisnost i odgovornost pojedinca. Cilj je osigurati da svaki mason bude moralno ispravna i odgovorna osoba. Velike lože također propisuju minimalnu dob za članstvo, koja se razlikuje ovisno o nadležnosti, uz mogućnost iznimki u posebnim okolnostima. Temeljna pretpostavka je da kandidat treba biti zrela odrasla osoba.
Dodatno, većina velikih loža dodatno zahtijeva od kandidata izjavu vjere u Vrhovno Biće. U nekim slučajevima može se tražiti i pripadnost određenoj religiji. Ovaj pristup posebno je izražen u skandinavskim zemljama, gdje Švedski obred, primjerice, prihvaća isključivo kršćane. Nasuprot tome, "liberalno" ili kontinentalno slobodno zidarstvo, primjer Velikog orijenta Francuske, ne postavlja uvjet vjerovanja u božanstvo, što omogućuje prihvaćanje ateista u članstvo. Ovaj pristup razlog je neslaganja između kontinentalnog slobodnog zidarstva i tradicionalnih slobodnozidarskih nadležnosti.