Livno (stariji nazivi: Hlivno,John Van Antwerp Fine, When Ethnicity Did Not Matter in the Balkans, University of Michigan Press, 2006.Marko Vego, Naselja bosanske srednjovjekovne države, Svetlost, 1957.Vjekoslav Klaić, Bribirski knezovi od plemena Šubič do god. 1347, Naklada "Matice hrvatske", 1897. HlijevnoNada Klaić, Ivo Goldstein; Srednjovjekovna Bosna: politički položaj bosanskih vladara do Tvrtkove krunidbe, 1377. g; Grafički zavod Hrvatske, 1989.Zemaljski muzej u Bosni i Hercegovini, Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini , University of Michigan Press, 2006.) je grad u jugozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine. Najznačajniji je grad u Hercegbosanskoj županiji, čije je kulturno i gospodarsko središte, te je drugi po veličini grad s većinskim hrvatskim stanovništvom u Bosni i Hercegovini.
Zemljopisni položaj Grad leži na 724 mWeb stranica livno.ba http://www.livno.ba/index.php?option=com_content&view=article&id=44&Itemid=53 nadmorske visine na istoku centralnog dijela Livanjskog polja, većim dijelom na obroncima i u podnožju brda Bašajkovac, iz kojeg izvire i krška rijeka Bistrica.
Klima
KlimaInformacije o klimi u Livnu: http://www.livno.ba/index.php?option=com_content&view=article&id=44&Itemid=53 je umjereno kontinentalna s jakim vjetrovima. Prosječna godišnja temperatura od 1951. do 2008. iznosila je 9,3 °C.Statistički godišnjak 2009., str. 34., http://www.fzs.ba/Statisticki%20godisnjak%202009.pdf Ljeta su uglavnom duga i sunčana (2008. godine 2474 sati), zime snježne.
Važnije meteorološke pojave zabilježene od 1951. do 2008. srednje vrijednosti Godišnja temperatura9,3 °CZimska temperatura0,6 °CLjetna temperatura 18,2 °CGodišnje sume oborina1137 L/m2 apsolutne vrijednostiMaksimalna temperatura / 30. srpnja 2005. i 24. kolovoza 2007.37,6 °CMinimalna temperatura / 11. siječnja 1967.–29,6 °C
Stanovništvo
Izvješća i popisi katoličkog stanovništva na području Livna 1624. – 150 katoličkih kuća u Livnu – Izvješće makarskog biskupa fra Bartola Kačića ŽarkovićaSkupina autora, Livanjski kraj u povijesti 1704. – "U livanskoj župi (je) 400 duša" – Izvješće svećenika iz MakarskeŽupa Vidoši – U povodu 150. godišnjice blagoslova župne crkve 1741. – Livanjska župa ima oko 4000 duša 1761. – 3968 katolika u župi Livno – Popis biskupa fra Pavla Dragičevića od 9. – 18. studenog 1761. godine 1776. – 7369 katolika u župi Livno – Popis biskupa fra Marka Dobretića u srpnju te godine 1779. – 7621 katolika u župi Livno – Popis biskupa fra Marka Dobretića u lipnju i srpnju te godine 1797. – 6870 katolika u župi Livno – Popis biskupa fra Grge Ilijića-Varešanina od 28. lipnja te godine 1813. – 6470 katolika u župi Livno – Gornje Brdo i Livno – Stanje župa u Bosni Srebrenoj
Popisi 1971. – 1991. Stanovništvo općine Livno godina popisa 1991.Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991., Državni zavod za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1993. 1981. 1971. Hrvati29.324 (72,22 %)28.918 (71,51 %)31.657 (75,16 %)Muslimani 5793 (14,26 %) 4418 (10,92 %)5087 (12,07 %)Srbi 3913 (9,63 %) 3898 (9,63 %)4791 (11,37 %)Jugoslaveni1121 (2,77 %)2657 (6,57 %)434 (1,03 %)ostali i nepoznato445 (1,09 %)547 (1,35 %)149 (0,35 %)ukupno40.60040.43842.118
Livno (naseljeno mjesto), nacionalni sastav Livno godina popisa 1991. 1981. 1971. Muslimani 3899 (38,68 %)2714 (30,14 %)3075 (42,66 %)Hrvati3504 (34,76 %)2890 (32,10 %)2483 (34,45 %)Srbi 1556 (15,43 %) 1206 (13,39 %)1212 (16,81 %)Jugoslaveni946 (9,38 %)2093 (23,25 %)333 (4,62 %)ostali i nepoznato175 (1,73 %)99 (1,09 %)104 (1,44 %)ukupno10.08090027207
Popis 2013. Stanovništvo grada Livna godina popisa 2013.2.2. Stanovništvo prema etničkoj/nacionalnoj pripadnosti i spolu, po naseljenim mjestima, popis.gov.ba, preuzeto 2. svibnja 2019.Hrvati29.273 (85,76 %)Bošnjaci4047 (11,86 %)Srbi438 (1,28 %) ostali i nepoznato375 (1,10 %)ukupno34.133 Livno – naseljeno mjesto godina popisa 2013. Hrvati4921 (62,08 %)Bošnjaci2614 (32,98 %)Srbi144 (1,82 %) ostali i nepoznato248 (3,13 %)ukupno7927
Migracije Livanjski kraj je poznat po brojnim iseljavanjima. Veliki broj stanovnika je tokom cijelog 20. stoljeća privremeno ili trajno napustio rodni kraj. U Hrvatskoj su to najčešće odredišta: Zagreb, Slavonija, te mjesta na dalmatinskoj obali. U inozemstvu to su zapadnoeuropskeČlanak s http://www.poskok.info/index.php?option=com_content&view=article&id=21392:hrvati-u-bih-1991-skoro-svaki-trei-duvnjak-i-etvrti-livnjak-vani&catid=77:tomislavgrad&Itemid=61 i prekooceanske zemlje.
Prema podacimaWeb stranica http://www.bhas.ba/arhiva/census1991/privremenom boravku u ino po opstinama.pdf, str. 106–107. dobivenim iz popisa stanovništva 1991. godine s područja Livna u inozemstvu je boravilo 8293 osoba (Hrvata: 7705, tj. 92,91 %).
Broj osoba prema zemljama iseljavanja: Austrija 276, Francuska 80, Njemačka 9129, Švicarska 369, Švedska 14, Australija 662, Kanada 510, SAD 129, ostale i nepoznate zemlje 62.
Naseljena mjesta Grad Livno sačinjavaju sljedeća naseljena mjesta:
Bila, Bilo Polje, Bogdaše, Bojmunte, Čaić, Čaprazlije, Čelebić, Čuklić, Ćosanlije, Dobro, Donji Rujani, Drinova Međa, Držanlije, Golinjevo, Gornji Rujani, Grborezi, Grgurići, Gubin, Komorani, Kovačić, Lipa, Lištani, Livno, Lopatice, Lusnić, Ljubunčić, Mali Guber, Mali Kablići, Miši, Odžak, Orguz, Podgradina, Podgreda, Podhum, Potkraj, Potočani, Potok, Priluka, Prisap, Prolog, Provo, Radanovci, Rapovine, Sajković, Smričani, Srđevići, Strupnić, Suhača, Tribić, Veliki Guber, Veliki Kablići, Vidoši, Vrbica, Vržerala, Zabrišće, Zagoričani, Zastinje, Žabljak i Žirović.
Povijest Pretpovijesno doba Najraniji do sada pronađeni tragovi naseljavanja ljudi u livanjskom kraju potječu iz pretpovijesnog doba 2000. pr. Kr. Od tada pa sve do dolaska Rimljana livanjski kraj naseljavalo je ilirsko pleme Delmati.
Na gorskim obroncima oko Livanjskog polja smješteno je oko četrdesetak, vizualno povezanih i dobro branjenih gradina iz brončanog i željeznog doba. Na području grada Livna nalaze se tri prethistorijske gradine (Velika gradina, Mala gradina i Kasalov gradac), od kojih dvije imaju podgradinska naselja, i jedna nekropola s tumulima. Navedene tri gradine su gradinski kompleks jedne veće i značajnije organizirane rodovske zajednice. Kroz dva i pol stoljeća, sve do posljednjeg velikog panonsko-delmatskog ustanak koji je bjesnio ilirskim krajevima od 6. do 9. g., gradine su odolijevale Rimljanima.
Rimsko doba Od prvog rimskog pohoda na Delmate 156. pr. Kr. do pomenutog ilirsko-panonskog ustanka na ovim prostorima bjesnili su brojni ratovi u kojima su starosjedioci Delmati neviđenom ratobornošću pružali otpor i nanosili ogromne gubitke rimskim legijama. U velikom ustanku 6. – 9. g., koji je potresao rimsku državu, ilirski narodi Breuci, Desitijati i Delmati, pod vodstvom Batona Breuka i Batona Desitijata pobunili su se zbog novačenja Ilira za rat u Germaniji.
U ustanku je sudjelovalo 800 000 ljudi, od toga 200 000 pješaka i 9000 konjanika. Svetonije, biograf Rimskog Carstva, veli: "To je bio najteži rat što su ga Rimljani vodili nakon onih protiv Kartage". U krvi i ognju ugušen je očajnički otpor ponosnih Ilira. Gradina na Teberu i Kasalov gradac dočekali su ova rimska osvajanja kao sastavni dio jedinstvenog delmatskog obrambenog gradinskog sistema Livanjskog polja.
Nakon potpunog pokoravanja Delmata, po kojima je dobila naziv rimska provincija Dalmacija jer su posljednji pokoreni, započinje dugotrajni proces romanizacije. Tipičan primjer rimskog kultnog sinkretizma je zavjetni reljef boga Libera – Dionisa nađen na prostoru ilirsko-rimskog naselja u današnjim Vašarovinama.
Dolazak Hrvata Oko 621. godine Avari u svojim pohodima ruše sve bazilike na području Livanjskog polja. Poslije pobjede nad Avarima kod Carigrada 626. Hrvati su naselili prostore rimske Dalmacije i Panonije. Na tim se prostorima hrvatsko kraljevstvo razvijalo do polovice desetog stoljeća kao samostalna država.
Livno i livanjski kraj nalazili su se u sastavu Bijele Hrvatske. Bizantski car Konstantin Porfirogenit spominje Livno 949. godine u svom djelu "De Administrando Imperio". Najstariji pisani dokument u kojem se spominje Livno je Povelja hrvatskog kneza Mutimira od 28. rujna 892. g.Narod Piše: rž, 28. rujna 892. Livno – prvi spomen grada u povelji hrvatskog kneza Mutimira, 28. rujna 2015. (pristupljeno 21. travnja 2017.) kojom se crkva sv. Jurja daruje splitskom nadbiskupu Petru II., u kojoj se među potpisnicima u listi svjedoka na drugom mjestu nalazi i livanjski župan Želimir. Ovaj datum se danas obilježava kao Dan grada. Toma Arhiđakon u kronici Historia Salonitana spominje Livno u sastavu Humske zemlje, "Chlebnam Chulmiae Ducatum"
O dolasku Hrvata u ove kraje svjedoče i ulomci hrvatske pleterne skulpture iz starohrvatske crkve sv. Petra u selu Rapovine iz polovine 9. st. koji predstavljaju najstariji starohrvatski spomenik u Bosni i Hercegovini. Od iznimnog značenja je i natpis popa Tjehodraga iz 12. st. nađen u Lištanima za koji se smatra da je jedan od najstarijih spomenika pisanih hrvatskom ćirilicom
Livno u srednjem vijeku Godine 1326. prvi put ulazi Livno u sastav Bosanske Banovine, no u njoj se vlast lokalnih velikaša povremeno nad njim i dalje protezala. Iz tog razdoblja poznate su obitelji kneza Domalda zatim obitelj Mihovila iz roda Ciprijanića, koji je svom sinu Mihoviloviću osigurao naslov "vojvoda" a koji je zajedno s kraljem Tvrtkom II. sudjelovao u rušenju bana, gospodara Bosne i livanjskog župana Mladena II. Šubića 1322. godine. Od 1356. godine Bistrica (Livno) je pod upravom hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika. Njime upravljaju kraljevski kaštelani, sve do početka 15. stoljeća kad Livno ulazi ponovno dolazi pod vlast Kotromanića, zatim Hrvatinića, pa se ponovno vraća pod vlast bosanskog bana, sve do pada pod Osmanlije, godine 1485.
U sastavu srednjovjekovne Hrvatske Livno je bilo do 1326., kada je prvi put ušlo u sastav srednjovjekovne Bosne, a trajno 1387. i u čijem sklopu će biti do 1463.
Srednjovjekovne županije, odnosno njihovi župani uživali su visok stupanj autarkičnosti, tj. bili su prilično neovisni prema svojim feudalnim gospodarima hrvatsko-ugarskim kraljevima. Prelazak Livna iz sastava jedne banovine u drugu unutar hrvatskog kraljevstva nije za grad imao veći značaj, jer su politički sustavi bili identični.
Osmanlijsko doba lijevo|mini|180px|Plan Livna iz 1795. godine Turska vojska ulazi u Livno 1463. godine, da bi se na jesen iste godine morala povući pred kontraofanzivom udružene koalicije Vukčića-Kosača i kralja Matijaša Korvina. Osmanlijska vlast će se učvrstiti u Livnu i na Balkanu ipak nekoliko godina kasnije i trajat će sve do dolaska Austro-Ugarske 1878. godine.
Osmanlijskim osvajanjem grad na izvoru Bistrice gubi svoju prvotnu fizionomiju. Na ruševinama naselja na Dumanu, kao i na obroncima Bašajkovca razvija se novo naselje, vjerojatno možda i vojnog karaktera, s karakterističnim orijentalnim obilježjima. U gradu Livnu su podignute najmanje četiri potkupolne džamije, jedinstvene u svojoj arhitektonskoj ljepoti u ovom dijelu Osmanlijskog Carstva (tu se posebno izdvajaju džamije Balaguša i Glavica), gradski most na Bistrici, gradske kuće, čaršija s dućanima, mektebi i medrese (vjerske muslimanske škole), česme, džebhana (oružarnica), a gradske su kapije i kule sastavni dio fortifikacijskog zida, koji je Livno štitio od stalnih upada hajduka iz pravca juga. Livno je uz Klis sjedište Kliškog sandžaka, o čijoj šarolikosti i ljepoti za svojih putovanja Balkanskim poluotokom svjedoči i glasoviti putopisac Evlija Čelebija.
Premda je Skradin bio u Krčko-ličkom sandžaku, skradinski kadija imao je nadležnost i na dijelove Kliškog sandžaka, zbog čega je stolovao u Livnu.Duradbegov Dolac Ahmet Burek: History Duratbegović 2. dio, 3. kolovoza 2008. (pristupljeno 24. travnja 2016.)