São Paulo

São Paulo (portugalski za Svetog Pavla) glavni je grad istoimene federalne države u Brazilu. Grad ima više od 11 milijuna stanovnika (procjena IBGE-a 2006.) što ga čini najvećim gradom na južnoj polutci. Računajući šire područje grada, ovdje živi 19 milijuna stanovnika, što čini São Paulo drugim ili trećim najvećim gradom na svijetu. Geslo grada je „Non Ducor, Duco”, što u slobodnom prijevodu s latinskog znači: „Nisam vođen, nego vodim”. Nadimak grad je „Sampa”.

Povijest

Selo São Paulo de Piratininga osnovali su jezuitski misionari Manuel da Nóbrega i José de Anchieta 25. siječnja 1554. godine, te osnovali isusovačku misiju Colégio de São Paulo de Piratininga između rijeka Anhangabaú i Tamanduateí. Svrha ove ustanove je bila pokrštavanje lokalnog Tupí-Guaraní stanovništva. Selo se nalazilo iza uzvisina Serra do Mar u blizini Santosa i rijeke Tietê, te je time bilo na putu između jugoistočne obale i prostranog i bogatog platoa na zapadu, koji je kasnije postao država São Paulo. Ime sela je dano po Pavlu iz Tarza, jer Katolička Crkva 25. siječnja slavi njegovo preobraćenje. 1560. godine, glavni guverner Mem de Sá, zahtijevao je od stanovništva sela Santo André da Borda do Campo preseljenje u područje koledža, čime je São Paulo službeno postao selo. São Paulo ostao je iduća dva stoljeća izolirano selo u središtu kolonije kojeg je održavala poljoprivreda.

lijevo|mini|Domingos Jorge Velho, jedan od prvih saupaulskih bandeirantesa U 17. stoljeću javljaju se u ovom području bandeirantesi, tj. istraživači koji su istraživali nova područja, te lovili indijance i tražili zlato i dijamante. Oni se smatraju zaslužnim za teritorijalno proširenje Brazila, te za otkrivanje mnogih rudnika plemenitih metala i dragog kamenja. Otkriće zlata u području Minas Geraisa, privuklo je pozornost krune prema São Paulu, koji je 1711. godine postao grad. Kad se zlato iscrpilo krajem 18. stoljeća, počinje trgovina šećerom koja se širila iz unutrašnjosti provincije kroz grad prema luci u Santosu.

Stjecanjem neovisnosti Brazila, São Paulo je dobio naslov carskog grada (Imperial Cidade), kojeg je dodijelio Dom Pedro I., 1823. godine. 1827. godine, u Samostanu sv. Franje, osnovana je pravna škola (preteča današnjeg pravnog fakulteta u São Paulu), koja je prva akademska institucija u Brazilu. Škola je osnovana zbog sve veće potrebe za pravnicima i političarima koji su dotad išli na školovanje u Europu. Akademska funkcija grada privukla je brojne nove studente i profesore u grad, te je zbog toga i zbog rastuće proizvodnje kave u regijama Campinas, Rio Claro, São Carlos i Ribeirão Preto, grad dobio naslov Imperial Cidade e Burgo dos Estudantes de São Paulo de Piratininga. Od sredine do kraja ovog stoljeća traje razdoblje useljavanje velikog broja imigranata, većinom Talijana, koji su većinom radili na plantažama kave. U ovo vrijeme počinje se stvarati i prva industrija.

Sredinom 19. stoljeća, grad se počinje brzo razvijati zahvaljujući željeznici koja je povezivala unutrašnjost države São Paulo s lukom u Santosu. Lakoća izvoza kave omogućuje veliki ekonomski rast i grada i države. Najveći ekonomski rast grada događa se padom Drugog kraljevstva, kada se događa i najveći rast stanovništva, čemu je pomogla i politika café-com-leite (kava s mlijekom).

mini|Rua do Commercio, 1887. godine Vrhunac razdoblja dominacije kave predstavlja izgradnja drugog kolodvora Estação da Luz (današnja zgrada) krajem 19. stoljeća. U ovom razdoblju, financijsko središte grada miče se iz povijesnog središta grada (područje znano kao Triângulo Histórico) više ka zapadu. Područje doline rijeke Anhangabaú postaje smatrano novim gradskim središtem. Upravitelji João Teodoro i Antônio Prado uvelike su pridonijeli razvoju São Paula, te se za njihovog upravljanja događa velika obnova grada. Industrijskim razvojem grada u 20. stoljeću, povećava se gradsko urbanizirano područje, te se na mjestima starih posjeda javljaju stambene četvrti. Zbog situacije u industriji za vrijeme Drugog svjetskog rata, koja je uzrokovana krizom industrije kave i zabranama u međunarodnoj trgovini, događa se veliki rast poreza, koji ostaju visoki i do današnjih dana.

Danas je zbog velikog industrijskog razvoja u ostalim dijelovima Brazila, São Paulo napustio svoju industrijsku ulogu, te se okrenuo prema trgovini, tehnologiji i uslugama, u čemu se smatra najvažnijom metropolom u Latinskoj Americi.

Zemljopis

Zemljopisni položaj mini|Satelitska snimka São Paula São Paulo nalazi se na platou koji je dio Serra do Mar (portugalski za „planinski lanac mora”), koji je opet dio šireg područja Brazilskih Visoravni (Planalto Brasileiro) s prosječnom nadmorskom visinom od 800 m, te s udaljenošću od 70 km do Atlantskog oceana. Grad s oceanom povezuju dvije autoceste koje prevaljuju planinski lanac i vode do lučkog grada Santosa i turističkog mjesta Guarujá.

Urbaniziranom području São Paula dominira brežuljkasti teren, a sjeverno na Serra da Cantareira nadmorska se visina povećava, te se ovdje mogu vidjeti ostaci Atlantske prašume. Područje grada je vrlo tektonski stabilno, te ovdje nikad nisu zabilježene znatnije sezmičke aktivnosti.

Rijeka Tietê je nekad bila izvor slatke vode za grad, ali je u drugoj polovici 20. stoljeća znatno zagađena kanalizacijom i industrijskom aktivnosti, kao i njezina pritoka Pinheiros. Trenutno na snazi je program čišćenja rijekâ koji je ipak donekle maknuo posljedice zagađenja. Rijeka Tietê kroz grad nije plovna, ali promet njome je važniji nizvodno, jer je rijeka dio estuarija La Plata.

Izvorna flora se sastoji većinom od širokolisnih zimzelenih biljaka. Danas je vrlo uobičajeno razno raslinje, koje vrlo uspješno raste zahvaljujući blagoj klimi i čestim kišama. To omogućuje rast raznim biljkama iz tropskih, podtropskih i umjerenih krajeva, a najprisutniji je eukaliptus.

Geologija mini|Jardim Europa Istočna visoravan u kojoj se nalazi São Paulo proteže se od južne Bahije preko država Minas Gerais, Espírito Santo i São Paulo do sjevernog dijela savezne države Parane. Velike visinske razlike i raznolikost reljefa prikazuju se raznolikošću materijala u tlu. Odmah ispod površine starog brazilskog gorja mogu se naći škriljevac, intruzivne stijene i kvarc.

Klima

Prema Köppenovoj klasifikaciji klime São Paulo ima vlažnu podtropsku klimu. Temperature rijetko kad dosežu 30°C u ljeti, dok je zimi mraz vrlo rijedak. Najviša zabilježena temperatura je 35,3 °C, 15. studenog 1985., a najniža -2,1 °C, 2. kolovoza 1995. Obje ove temperature zabilježene su na meteorološkoj stanici Mirante de Santana u sjevernoj zoni. U brdima oko grada (Horto Florestal), 2. kolovoza 1955., neslužbeno je zabilježena temperatura od -3,9 °C. Naleti snijega službeno su zabilježeni samo jednom, i to 25. lipnja 1918. Kiša je vrlo obilna, pogotovo u toplijim mjesecima, ali rjeđa između lipnja i kolovoza. Ni São Paulo niti obližnju obalu nikad nisu pogodili uragani, a tornadske aktivnosti su vrlo neuobičajene.

Sij Velj Ožu Tra Svi Lip Srp Kol Ruj Lis Stu Pro Godišnje Najviša prosječna temp. °C 27 | align="center" valign="middle" bgcolor="#FFFF00" | 28 27 | align="center" valign="middle" bgcolor="#FFFF00" | 25 23 | align="center" valign="middle" bgcolor="A0D000" | 22 21 | align="center" valign="middle" bgcolor="A0D000" | 23 23 | align="center" valign="middle" bgcolor="#FFFF00" | 25 26 | align="center" valign="middle" bgcolor="#FFFF00" | 26 23,5

| bgcolor="#99CCCC" | Najniža temp. °C*| align="center" valign="middle" bgcolor="70FFFF" | 9,6 (1933) 9,9 (1943) | align="center" valign="middle" bgcolor="50FFFF" | 9,6 (1933) 4,0 (1971) | align="center" valign="middle" bgcolor="3090FF" | 1,4 (1979) – 0,6 (1942) | align="center" valign="middle" bgcolor="0050FF" | – 1,2 (1942) – 2,1 (1955) | align="center" valign="middle" bgcolor="3090FF" | 0,4 (1941) 4,7 (1934) | align="center" valign="middle" bgcolor="50FFFF" | 5,3 (1933) 7,7 (1937) | align="center" valign="middle" bgcolor="3090FF" | 3,1 (prosjek) Padaline (mm) 241 203 142 58 | align="center" valign="middle" bgcolor="#CCFFCC" | 43 38 | align="center" valign="middle" bgcolor="#CCFFCC" | 28 36 | align="center" valign="middle" bgcolor="#00FF99" | 58 150 122 198 1317

Izvori: Weather Channel i World Climate; *Promatrano između 1933. i 2006. – Skupina za klimatske studije na Sveučilištu u São Paulu (mjesečno klimatsko izvješće) – Meteorološka stanica Água Funda (južna zona).

Politika mini|300px|Palácio dos Bandeirantes - sjedište državne vlasti

U brazilskoj politici, mjesto gradonačelnika São Paula uvijek je imalo veliku ulogu. Između 1989. i 2004. gradsku politiku određivale su dvije stranke, to su socijalistički PT (Partido dos Trabalhadores) i ekstremno desni PP/PPB (Partido Progressista, prije Partido Popular i Partido Populista Brasileiro).

Nedavniji gradonačelnici grada bili su:

Gradonačelnik Početak mandata Završetak mandataStranka Ricardo Nunes 2021. - MDB Bruno Covas 2018. 2021. PSDB João Doria 2017. 2018. PSDB Fernando Haddad 2013. 2017 PT Gilberto Kassab 2006. 2013. PFL, DEM i PSD José Serra 2005. 2006. PSDB Marta Suplicy 2001. 2004. PT Celso Pitta 1997. 2000. PPB i PTN Paulo Maluf 1993. 1996. PDS, PPR i PPB Luiza Erundina 1989. 1992. PT Jânio Quadros 1986. 1988. PTB Mário Covas 1983. 1985. PMDB

Politička podjela lijevo|mini|Karta četvrti São Paula

Grad São Paulo dijeli se na 31 gradsku četvrt, tj. podprefekture (subprefeituras). To su:

Aricanduva Butantã Campo Limpo Capela do Socorro Casa Verde Cidade Ademar Cidade Tiradentes Ermelino Matarazzo Freguesia do Ó Guaianases IpirangaItaim Paulista Itaquera Jabaquara Jaçanã Lapa M'Boi Mirim Mooca Parelheiros Penha PerusPinheiros Pirituba Santana Santo Amaro São Mateus São Miguel Sé Vila Maria Vila Mariana Vila Prudente

Ove potprefekture dijele se na okruge. Svaka potprefektura ima većinom dva ili tri okruga, dok potprefekture Sé, Butantã, Lapa, Penha i Mooca imaju po jedanaest okruga. Potprefekture službeno su grupirane u devet regija (ili zona), uzimajući u obzir njihov zemljopisni položaj i povijest. Ipak, u nekim agencijama i institucijama (telefonske kompanije, izborne zone) koristi se drugačija podjela od službene.

Ove regije su: Centar - središnja potprefektura, unutar ove zone nalazi se samo potprefektura Sé Sjeveroistok - stambena zona za srednju klasu, blizu grada Guarulhosa, s blagom industrijom. Sjeverozapad - siromašno područje, ovdje prolazi željeznica i cesta za Campinas i druge gradove u državi. Zapad - sveučilišna i kulturna zona. U ovoj regiji nalazi se Avenija Paulista i druge luksuzne četvrti. Centar-Jug - ovo je zona s najvećim dohodkom po stanovniku u gradu. Ovdje se nalaze mnogi uredi i središta međunarodnih kompanija. Ovdje se nalaze Morumbi, Santo Amaro i Nações Unidas. Jugoistok - bivša industrijska zona, danas je naseljavaju „novopečeni” bogataši. Ovdje se nalaze neke povijesno važne četvrti kao Ipiranga i Mooca. Istok 1 - ovo je zona u razvoju koju naseljavaju radnici, te ljudi s manjim primanjima.

São Paulo

Źródło i licencja