Bjelovar je grad u središnjoj Hrvatskoj te je ujedno središte Bjelovarsko-bilogorske županije i Bjelovarsko-križevačke biskupije. Osnovan je 1756. godine odlukom carice Marije Terezije i planski građen kao poligon i upravno sjedište Križevačke i Đurđevačke graničarske pješačke pukovnije. Ima pravilnu kvadratnu strukturu ulica u središtu grada.
U gradu postoji višestoljetna tradicija proizvodnje mlijeka i sireva pa se Bjelovar ponekad naziva i „gradom sira”. Rukometni klub Bjelovar osvojio je naslov europskog prvaka 1972. i desetak naslova prvaka države. Zahvaljujući pionirskom djelovanju Zagonetačkog društva »Čvor« Bjelovar je izrastao u hrvatsku prijestolnicu zagonetaštva, zadobivši naziv enigmopolisa.
Ime U izvorima na njemačkom jeziku naziva se Bellowar, mađarski Belovár, češki Bělovar ili Bělovár, kajkavski Belovar te latinski Bellovarium.S. Belović–Đ. Blažeka: Rječnik govora Svetog Đurđa (Rječnik ludbreške Podravine), Sveučilište u Zagrebu Učiteljski fakultet s. 58.
O samome postanku modernog imena Bjelovar postoji teorija da ime potječe od pojma bijele zemlje,naziv za zemlju koju je bilo teško obraditi. Stariji zapisi imena poput Belublathya tj. Bjeloblaće ukazuju na tu mogućnost.
Samo ime grada se sastoji od pridjeva 'bijel' nadodanog na mađarsku riječ vár ili város što znači grad ili dvorac.
Povijest imena Ime grada ili naselja slična imena Bjelovaru spominju se nekoliko puta kroz razne povijesne zapise. Belovarc (Belowarcz) se 13. travnja 1465. spominje u pismu banova Mirka od Zapolja i Nikole od Iloka, upućenom zagrebačkom Kaptolu, o vraćanju posjeda, i u Kaptolovom odgovoru na njihovo pismo.
Godine 1473. u pismu Kralj Matija posjede takozvanog "Belublathya" daruje Jakobu, Martinu, Bartolu, Tomi i Dominiku, sinovima Grgura de Jakozerdahel.
U ispravama toga razdoblja navode se nazivi Belowarcz, Beloblatje i Bjeloblaće. Bjelovar se spominje i oko 1579. do 1617. godine, gdje je uz rječicu Bjelovacka podignuta mala tvrđa (Schloss) za obranu od turskih invazija. Ta se tvrđa bilježi na raznim zemljovidima kao utvrda: Belouac, Belouax i Wellovar. 1756. godine, uspostavom modernog grada i njegovim postankom središta Varaždinskog generalata, kojim je zapovijedao Philipp Lewin von Beck. Bjelovar je nazvao Novi Varaždin, koje stanovništvo nije prihvatilo čime je Beck naredio, da se kažnjavaju oni koji ne prihvaćaju naziv Novi Varaždin. Naselja u sastavu Grada Bjelovara Grad Bjelovar obuhvaća 31 naselje (stanje 2006.), to su:
Bjelovar Breza Brezovac Ciglena Galovac Gornje Plavnice Gornji Tomaš Gudovac Klokočevac Kokinac Kupinovac Letičani Mala Ciglena Malo Korenovo Novi Pavljani Novoseljani Obrovnica Patkovac Prespa Prgomelje Prokljuvani Puričani Rajić Stančići Stare Plavnice Stari Pavljani Tomaš Trojstveni Markovac Veliko Korenovo Zvijerci Ždralovi
Zemljopis lijevo|mini|222x222px|Panoramski pogled na Bjelovar s tornja silosa.
Grad Bjelovar je smješten na visoravni u južnom dijelu Bilogore smještenoj između rječica Bjelovacke i Plavničke (Sjeverozapadna Hrvatska) na 135 metara nadmorske visine. Bjelovar je sjedište Bjelovarsko-bilogorske županije, ali i prirodno, kulturno i političko središte ovog kraja.
Bjelovar je i prometno raskrižje u ovom kraju. Sijeku ga ceste od Zagreba za Osijek, zatim iz Varaždina i Koprivnice preko Čazme do Ivanić-Grada i autoceste, a preko Daruvara na jednu stranu vode, za Viroviticu, a na drugu stranu prema Pakracu i Lipiku. Započela je i izgradnja brze ceste Zagreb – Bjelovar – Virovitica, koja će Bjelovar još bolje povezati sa Zagrebom, ali će biti i snažan poticaj razvoju gospodarstva. Do sada je dovršena dionica Zagreb – Vrbovec.
Grad Bjelovar zauzima ukupnu površinu od 181,75 km2, a administrativno obuhvaća još 31 naselje. Na tom prostoru danas živi oko 42.000 stanovnika.
Sa sjeveroistočne strane Bjelovara nalazi se duga i niska gora Bilogora, čija je prosječna visina od 200 do 250 m nadmorske visine.
Bjelovar se smjestio u sjeveroistočnom rubnom dijelu plodne lonjsko-ilovske zavale, podno jugozapadnih obronaka Bilogore. Područje lonjsko-ilovske zavale nalazi se između 120 i 160 m nadmorske visine.
Visoravan je nastala plitkim nadsvođenjem, no pri njenom oblikovanju sudjelovali su i rasjedni procesi. Tlo se sastoji od pliocenskih pjeskuljastih lapora i pješčanika s mjestimičnim manjim naslagama lignita. Starije kamenje nigdje ne dopire do površine. Kristalinske stijene su otkrivene u dubokim bušotinama.
Grad Bjelovar je klimatski prijelazan prostor umjereno kontinentalnih obilježja. Zime u ovom prostoru su umjereno hladne, a ljeta su topla. Pretežno je povoljan godišnji raspored padalina, a iznosi oko 900 mm godišnje. Godišnji je prosjek relativne vlažnosti 80 %.
Od vjetrova puše sjevernjak, koji je karakterističan za zimu, a istočnjak postaje jači u proljetnim mjesecima i vrlo je hladan te može puhati i do nekoliko dana neprekidno. Južni i topao ljetni vjetar koji puše od lipnja do kolovoza povećava relativnu vlažnost i prethodi kiši.
Srednja godišnja temperatura u Gradu Bjelovaru je oko 12 °C, srednja siječanjska –0,4 °C, a srednja srpanjska 20,6 °C.
Magla: 48 dana godišnje Mraz: 38 dana godišnje
Stanovništvo Područje Grada Bjelovara, prema popisu stanovništva iz 2011. ima 40.276 stanovnika.
Nacionalni sastav stanovništva prema popisu iz 2011.: Hrvati: 36.753 (91,25 %) Srbi: 1877 (4,66 %) Albanci: 236 (0,59 %) Česi: 148 (0,37 %) Romi: 293 (0,73 %) neizjašnjeni: 322 (0,80 %) nepoznato: 235 (0,58 %)
S obzirom na materinski jezik, 39.283 ili 97,53 % izjasnilo se, da im je materinski jezik hrvatski. Prema vjeri, 34.900 ili 86,65 % izjasnilo se rimokatolicima, 2329 ili 5,78 % pravoslavcima, 87 ili 0,22 % muslimanima, nisu vjernici i ateisti 1449 ili (3,60 %)
Do novog teritorijalnog ustrojstva Hrvatske, postojala je bivša velika općina Bjelovar, koja je imala sljedeći etnički sastav:
godina popisa ukupno Hrvati Srbi Jugoslaveni ostali 1991. 66.039 53.113 (80,42 %) 5898 (8,93 %) 2631 (3,98 %) 4397 (6,65 %) 1981. 66.553 48.819 (73,35 %) 5897 (8,86 %) 9249 (13,89 %) 2588 (3,88 %) 1971. 65.824 52.580 (79,87 %) 8689 (13,20 %) 1726 (2,62 %) 2829 (4,29 %)
Broj stanovnika na užem području grada od 1971. do 2001. godine:
2001. – 27.783 1991. – 26.926 (Hrvati – 20.826, Srbi – 2590, Jugoslaveni – 1485, ostali – 2025) 1981. – 25.203 (Hrvati – 16.698, Jugoslaveni – 5319, Srbi – 2254, ostali – 932) 1971. – 20.998 (Hrvati – 16.030, Srbi – 3025, Jugoslaveni – 1011, ostali – 932)CD rom: "Naselja i stanovništvo RH od 1857-2001. godine", Izdanje Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske, Zagreb, 2005.
mini|Crkva sv. Trojice
Uprava desno|mini|200px|Sjedište gradske uprave, nekada zgrada vojnog zapovjedništva sagrađena oko 1756. Gradonačelnik je Dario Hrebak. Prethodni gradonačelnik bio je Antun Korušec, koji je naslijedio Đurđu Adlešič, nakon što je postala potpredsjednica vlade. Zamjenici gradonačelnika su Igor Brajdić i Valna Bastijančić Erjavec. Gradsko poglavarstvo ima 9 članova. Gradsko vijeće Grada Bjelovara ima 29 članova. Radna tijela gradskog vijeća sastoje se od 3 komisije i 12 odbora. Na području Grada Bjelovara osnovano je 38 mjesnih odbora (9 u samom gradu).
Povijest Neolitik Najstarija nalazišta iz mlađeg kamenog doba se pronalaze unutar prigradskog naselju, Ždralovi, gdje se tijekom gradnje podruma za kuću Josipa Horvatića pronašlo zemunice. Iskopine su prepoznate kao dio Starčevačke kulture (oko 5000. – 4300. pr. Kr.).Jakovljević, G. Arheološka topografija Bilogore, Bjelovarski zbornik ‘89, Bjelovar, 1989., str. 108-119Dimitrijević, S. Das Neolithikum in Syrmien, Slawonien und Nordwestkroatien - Einführung in den Stander Forschung, Archeologica Iugoslavica X, Belgrade, 1969., str. 39-76 (45, 47)Dimitrijević, S. Sjeverna zona - Neolitik u centralnom i zapadnom dijelu sjeverne Jugoslavije, Praistorija jugoslavenskih zemalja II, Sarajevo, 1979., str. 229-360 (252-253) Nalazište je identificirano kao najzapadnije za taj tip neolitičke kulture, naziva se Ždralovi facies odnosno »Starčevo – Final«. Oko Bjelovara pronađena su nalazišta Korenovske kulture, Sopotske kulture, Lasinjske kulture i Vučedolske kulture.Jakovljević, G. Povijest naseljenosti bjelovarskog kraja do osnutka grada ; u: Slukan Altić, M. Povijesni atlasi gradova : I. sv. Bjelovar, Hrvatski državni arhiv i Državni arhiv u Bjelovaru, 2003., str. 11-19
Rimsko Carstvo
Prvi intenzivni razvoj područja započinje dolaskom Rimljana koji prvi put dolaze na područje između Save i Drave 229. godine pr. Kr. Gdje se na uzvisini na kojem se razvio današnji Bjelovar nalazilo križište dviju rimskih cesta i u njegovoj blizini vojni logor ili vojni ukopi na današnjem Matoševom trgu.
Najznačajnija arheološka pronalazišta su ostaci većeg ruralnog naselja unutar današnje šume Lug pretpostavljenog razdoblja između 2. i 4. stoljeća. te kameni reljef s prikazom mitološke scene Ifigenije na Tauridi koji je danas ugrađen u portal bjelovarske katedrale.
Nastanak grada
Krajem 14., početkom 15. stoljeća, unutar kruga današnjeg Bjelovara nalazili su se mnogi plemićki i crkveni posjedi, Neki od njih bili su: Jakobove Sredice, Gudovačka Gradina te crkvene župe u današnjem Korenovu, Pavljanima, Međurači i Novoj Rači. Pavlini su djelovali u samostanu u Strezi – pavlinski samostan i crkva Svih Svetih u Pavlin Kloštru. Neki od posjeda su se tu nalazili i ranije (župa Rovišće od početka 11. st.), ali o tome postoji manjak pisanih zapisa zbog nepismenosti tadašnjeg stanovništva. Tek crkvenom reorganizacijom u feudalni tip uređenja grade se župe, samostani (poput onog iz Streze kod Pavlin Kloštra ili Dobre Kuće kod Daruvara) koji vode zapise i dokumentaciju o ovom kraju. lijevo|mini|304x304px|Vojna krajina s Varaždinskim generalatom čije središte je bio novouspostavljeni Bjelovar Napadima Osmanlija u 15. i 16. stoljeću današnji bjelovarski kraj postaje granično područje ljudski i materijalno opustošenih hrvatskih krajeva te neprestano prelazi iz ruke u ruku. Stanovništvo se razbježalo i život se uglavnom odvija u malim utvrdama duž nestalne granice s Osmanlijama. Tada je na području Varaždinskog generalata osnovana proslavljena 16. pješačka pukovnija. Prvi zapovjednik te slavne pukovnije bio je 1538. godine Nikola Jurišić od Kisega. U velikom ratovanju od 1591. do 1594. godine hrvatska je vojska konačno zaustavila prodiranje Osmanlija. Nakon poraza kod Siska bili su potisnuti iz Posavine. Širok pojas zemlje od Moslavine i Čazme do Drave ponovno je u hrvatskim rukama. Podižu se nove utvrde i počinje naseljavanje i oživljanje Krajine. Jedna od utvrda bio je i Bjelovar. U pismu križevačkog generala Ivana Herbersteina 1666. godine dvorskom ratnom vijeću spominje se "G'schloss Bellovar" oko kojega su se vodili bojevi s doseljenim Vlasima. Slavonska krajina je u 16. i 17. stoljeću bila razdijeljena u četiri kapetanije – Križevci, Ivanić, Koprivnica i Đurđevac, a svaka kapetanija u vojvodstva. Jedan je časnik kao zapovjednik vojvodstva s vojnicima stanovao u utvrdi Bjelovar. Te su četiri kapetanije spojene 1749. godine u dvije pukovnije: 5. križevačku i 6. đurđevačku, koje su se sto godina kasnije, 1872. godine, ponovno spojile u 16. varaždinsku pješačku pukovniju. Zapovjednik te nove pukovnije bio je pukovnik Peter Csikos von Sessia, otac slavnoga hrvatskog slikara Bele. Ta je pukovnija 1919. godine preimenovana u 42. pješadijski puk u Bjelovaru.