Bijela Hrvatska (lat. Chrobatia) – poznata još kao Velika Hrvatska i Stara Hrvatska – drevna je domovina Hrvata. Naziv je za povijesno područje nastanjeno Bijelim Hrvatima. U povijesnoj znanosti nema jedinstvena mišljenja o tome na koji se prostor taj naziv odnosio. Pri određivanju pojma Bijela Hrvatska valja imati u vidu promjenjivost smještaja Bijelih Hrvata, koji su se – pod još nestišanim posljednjim selidbenim valovima – do polovice X. stoljeća pomicali prema zapadu.
Izvori
Rasprava
Ljudmil Hauptmann je 1937. posebno upozorio na više kontradiktornosti u poglavljima djela O upravljanju Carstvom (DAI) koja spominju Bijelu Hrvatsku, i to precizirao:Hauptmann 1937, str. 32–34. Bijela Hrvatska – s one strane Bagibareje, blizu Franaka te je podložna Otonu Velikome; Bijela Hrvatska – s one strane Mađara, blizu Franaka i Srba; Bijela Hrvatska – blizu Srba, Mađara, Franaka i Pečenega, Bijela Srbija – s one strane Mađarske, u zemlji zvanoj Bojki (Bohemija), blizu Franaka i Bijele Hrvatske Mađarska graniči – prema jugozapadu s Francima, prema sjeveroistoku s Pečenezima, prema jugu s Velikomoravskom ili Svetopukovom zemljom, a "prema gorama" s Hrvatima.
Kako se vidi, Konstantinov je tekst posve smušen jer ako se prihvati, Bijela bi Hrvatska ležala jedanput u Češkoj, drugi put iza Karpata, a treći put potpuno je nepoznato na koji se od ovih predjela njegove riječi odnose. Miho Barada također je dokumentirao kakve su potpuno kontradiktorne zaključke na temelju vrela DAI izvlačili istraživači o Bijeloj Hrvatskoj na sjeveru Europe i o doseobi Hrvata, pa je logično zaključio da u pitanju smještaja i seobe starih Hrvata tražiti rješenje u samim vijestima Porfirogeneta uzaludna je svaka muka i nastojanje.Barada 1952, str. 8.
DAI ima niz kontradiktornih tvrdnji koja su se različito tumačila. Jedno od tih je i geografsko područje na koje se odnosi izraz Bagibaria. Neki znanstvenici povezuju ga s Babijom Górom u blizini rijeke Visle i Krakova u Malopoljskoj, ali se obično smatra da se odnosi na Bavarsku. Tibor Živković napominje da ovaj izraz dolazi od latinskog naziva Bavarske (Bagoaria i Baioaria) te da bi stoga izvor ove informacije za DAI mogao biti zapadnoeuropskog/zapadnorimskog podrijetla (moguće od Anastazija Bibliotekara iz Rima). Prema Živkoviću, očito je da promatrač informacija "iza Bavarske" nije bio smješten u Konstantinopolu jer bi to podrazumijevalo zemlje sjeverozapadno od Bavarske, a ne sjeveroistočno gdje su živjeli Hrvati, što pokazuje da je izvor informacija bio u Rimu. Do sličnog zaključka prethodno je došao Łowmiański, rekavši da se zapadnom gledištu "s onu stranu Bavarske" suprotstavlja "s onu stranu Turske" (sjeverno od Ugarske) iz bizantskog gledišta.
Drugi spor je o geografskoj referentnoj točki spomenutog "mora do kojeg silaze nakon 30 dana, a to je ono koje se zove crno/tamno". Neki znanstvenici vjeruju da se ovo odnosi na Baltičko more, do kojeg su ljudi mogli putovati za manje od 15 dana iz Malopoljske. Drugi kažu da je to Crno more, do kojeg bi putovanje trajalo oko 30 dana iz Prikarpatja (rijeka San, Gornji Dnjestar i grad Przemyśl). Mjerenje putovanja ovisi o načinu putovanja i reljefu, ali uzimajući u obzir da je jednodnevni hod u antici bio između 26 i 40 kilometara, a Krakov je bio početna točka, bilo bi lakše stići u Gdanjsk na Baltičkom moru unutar 30 dana nego u Odesu na Crnom moru. Zbog prirodnijeg puta do Baltičkog mora, bez spomena sjevernih susjeda Hrvata i nedostatka pristupa Crnom moru zbog prisutnosti Pečenega, neki tvrde da to "ide u prilog Baltičkom moru". Bizantinci su vrlo dobro poznavali današnje Crno more, ali ga nisu nazivali "Crnim" ili "Tamnim", već riječju koja znači "Gostoljubivo" (Εὔξεινος), eufemizam za "Negostoljubivo". Također su koristili drugačiji izraz za riječ "more" u njegovom slučaju "Πόντος" (Póntos), a ne "θάλασσα" (Thálassa). Međutim, naziv "tamni" mogao bi ukazivati na korištenje izvora koji se razlikuje od bizantskog i ne znači nužno da se ne može raditi o Crnom moru u DAI-ju. Neki znanstvenici smatraju vjerojatnijim da se radi o Crnom moru jer u DAI-ju nema spomena Baltičkog mora, poglavlje sadrži informacije koje se obično nalaze u arapskim izvorima iz 10. stoljeća poput Al-Masudija, Crno more je bilo zanimljivije istočnim trgovcima i Bizantskom Carstvu, a njegovo perzijsko ime "Tamno more" (axšaēna-) već je bilo dobro poznato. Drugi arapsko-perzijski izvori također opisuju veliku slavensku državu s gradom Hordab deset dana od Pečenega, kroz koji prolazi rijeka (Dnjestar) i omeđen je planinama (Karpati), što smješta Hrvate i Hrvatsku u Prikarpatje.
Iako se za Hrvate kaže da žive blizu Franaka na zapadu, tvrdi se da su bili izloženi stalnim napadima Pečenega, koji su živjeli daleko na istoku ovog teritorija. DAI tvrdi da su Pečenezi živjeli sjeverno od Mađara, a da su Hrvati graničili s Mađarima na jugu. Poznato je da su ova poglavlja bila utemeljena na nekoliko arhivskih izvora. Već su znanstvenici iz 19. stoljeća, a kasnije su i drugi poput Łowmiańskog, Sedova i Majorova zaključili da se DAI pogrešno odnosi na lokaciju i migraciju Hrvata u 7. stoljeću na temelju djelomičnih informacija o njihovoj lokaciji u 9. – 10. stoljeću, a informacije su potjecale iz različitih izvora kada je izvještaj sastavljen. Smatra se da je Konstantin VII. mislio na Češku iz 10. stoljeća koja je kontrolirala dijelove južne Poljske i zapadne Ukrajine, a najranije su mogli biti susjedi Franaka 846. ili 869. godine kada je Češka bila pod privremenom kontrolom Istočne Franačke, a Oton I. vladao je nad Česima tek od 950. godine, a Bijeli Hrvati također su bili dio češke države, barem od 929. godine. Francis Dvornik (1956.) smatrao je da su sredinom 6. stoljeća Hrvati živjeli u Bijeloj Hrvatskoj koja je uključivala teritorij između rijeka Dnjestar i Lužička Nisa, ali drugi znanstvenici zaključuju da Hrvati u 7. stoljeću još nisu živjeli blizu teritorija Češke, a Łowmiański je smatrao da je češki položaj i postojanje Hrvata sporno čak i u 10. stoljeću. Živković je naglasio da Bijela Hrvatska u 7. stoljeću nije mogla graničiti s Franačkom jer su "franačke granice bile daleko zapadnije", a franački izvori ne spominju i ne znaju ništa o Hrvatima, što implicira da su morali živjeti mnogo dalje na istoku. Łowmiański je kritizirao neke povjesničare koji se prvenstveno oslanjaju i koriste izvor s juga (DAI) umjesto mnogih drugih izvora sa sjevera koji su pouzdaniji za određivanje lokacije Hrvata i Hrvatske, a ti drugi izvori spominju Hrvate i Hrvatsku na Karpatima, a nikada oko rijeke Labe.
Ukrajinski i ruski znanstvenici su Hrvatima pripisivali velike i utjecajne teritorije na istoku, dok su poljski i češki znanstvenici umanjivali postojanje Hrvata u svojim zemljama. To je također povezano s trendovima u argumentaciji među poljskim i češkim povjesničarima, budući da su prvi negirali postojanje Hrvata u Poljskoj, a drugi nedvojbeno tvrdili da su postojali u blizini planina Sudeta u sjeveroistočnoj Češkoj. Jesu li Červenski gradovi (Przemyśl, Czermno i drugi) bili naseljeni Lenđanima ili Bijelim Hrvatima, te jesu li bili neovisni od Poljske i Kijevske Rusi, je dio šireg etnografskog spora između poljskih i ukrajinsko-ruskih povjesničara. Postoje i znanstvenici, uglavnom poljski, koji opovrgavaju tvrdnju da su Hrvati živjeli blizu Karpata, blizu poljsko-ukrajinske granice, te ih radije smještaju dalje na istok, u smjeru Vjatiča, dok Lenđane smještaju u Gornji San i Gornji Dnjestar ili cijelu zapadnu Ukrajinu, ali nije dobro argumentirano, poljska historiografija periodično u novim varijacijama koristi isti spor o lokalizaciji Lenđana kako bi utvrdila legitimnost poljskih zahtjeva za ukrajinsko pogranično područje sredinom 1940-ih, iako takvi politički zahtjevi više ne postoje. Položaj Hrvata u sjeveroistočnoj Češkoj i identifikacija sa Slavnikovićima povezana je s hipotezom o češkim plemenima, koja je do 21. stoljeća napuštena u češkoj historiografiji budući da su razmatranja o postojanju različitih plemena iz historiografskih i arheoloških dokaza neutemeljena i neuvjerljiva, kao i to da su Hrvati ikada živjeli u Češkoj.
Galerija
Izvori
Literatura
Povezano Podrijetlo Hrvata Dolazak Hrvata Pokrštenje Hrvata
Vanjske poveznice Hrvatski kraljevi – 7. ep. Podrijetlo, pradomovina, doseljenje i pokrštenje Hrvata (video, 36 min.)
Kategorija:Povijest Poljske Kategorija:Povijest Ukrajine Kategorija:Povijest Češke Kategorija:Povijest Slovačke Kategorija:Hrvatska i Hrvati prije seobe