Ranko Marinković (Vis, 22. veljače 1913. – Zagreb, 28. siječnja 2001.) bio je hrvatski književnik i akademik.

Životopis Mladost i obrazovanje Ranko Marinković rođen je u Visu gdje je završio pučku školu, a potom nastavlja gimnaziju u Splitu i Zagrebu. U Zagrebu je na Filozofskom fakultetu od 1931. do 1935. godine studirao romanistiku gdje ju je i diplomirao 1935. godine.Marinković, Ranko, Višnja Rogošić, Leksikon Marina Držića, leksikon.muzej-marindrzic.eu, pristupljeno 13. listopada 2017.

Književni i pedagoški rad Tijekom Drugoga svjetskog rata u Splitu je uhićen od Talijana, te je interniran u logor Ferramonte (Kalabrija). Nakon pada Italije 1943. godine odlazi u Bari, i prebacuje se u sinajski zbjeg El Shatt. Nakon Drugoga svjetskog rata radi u Nakladnom zavodu Hrvatske. Potom postaje direktor Drame zagrebačkoga HNK, gdje službuje između 1946. i 1950. godine. Godinu poslije, 1951. godine, postaje profesorom na zagrebačkoj Akademiji za kazališnu umjetnost, gdje radi do umirovljenja. 1983. godine postaje redovni član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (današnjeg HAZU).

Političko djelovanje Devedesetih godina 20. stoljeća bio je istaknuti podržavatelj nacionalne politike prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana. Pri kraju života bio je zastupnik HDZ-a u Skupštini Grada Zagreba. Bio je jednim od aktivnih intelektualaca koji su podržavali detitoizaciju. Kao gradski zastupnik zalagao se za promjenu imena tadašnjeg trga Maršala Tita.Dražen Budiša: Mediji prešućuju, a ugledni Ranko Marinković bio je promjenu imena Trga maršala Tita, Maxportal.hr, 2. srpnja 2017., pristupljeno 10. ožujka 2018.

Umro je u Zagrebu 2001. godine. Pokopan je u Komiži 2. veljače 2001. godine.Bogoljub Mitraković, Vis i Hrvatska slave otočnog Voltairea, Slobodna Dalmacija, 23. veljače 2013., pristupljeno 13. listopada 2017.

Djela Albatros (1939.), drama Proze (1948.), prozna zbirka Ni braća ni rođaci (1949.), prozna zbirka Oko Božje (1949.), prozna zbirka Geste i grimase (1951.), zbirka kritika i eseja Pod balkonima (1953.), prozna zbirka Ruke (1953.), prozna zbirkaOva zbirka, u različitim izdanjima, sadrži pripovijetke Suknja, Prah, Anđeo, Koštane zvijezde, Benito Floda von Reltih, Ruke, Zagrljaj, Karneval, Mrtve duše, U znaku vage i Samotni život tvoj. Glorija (1955.), dramski mirakulM.L., Glorija, lektire.hr, pristupljeno 13. listopada 2017. Poniženje Sokrata (1959.), prozna zbirka Karneval i druge priopovijetke (1964.), prozna zbirka Kiklop (1965.), roman Politeia ili Inspektorove spletke (1977.), dramski vodvilj Zajednička kupka (1980.), romanRanko Marinković - Zajednička kupka - interpretacija lektira, lektire.me, pristupljeno 13. listopada 2017. Pustinja (1982.), drama Nevesele oči klauna (1986.), zbirka kritika, eseja i intervjuaOva zbirka sadrži dio kritika i eseja već objavljenih u kjizi Geste i grimase i dopunjena je autorovim intervjuima Never more (1993.), roman

Bibliografija Objavljena su mu sabrana djela (1982., 1988., 2008. – 2009.), izabrana djela (1981., 2002. – 2004.) te kraći izbori (Tri drame, 1977., U znaku vage, Zagreb, 1995., Izbor iz djela, Vinkovci, 2000.).Marinković, Ranko , Tea Rogić Musa i Filip Hameršak (2016.), Hrvatski biografski leksikon, hbl.lzmk.hr, pristupljeno 13. listopada 2017.

Značaj Književnom opusu Ranka Marinkovića po vrijednosti pripada mjesto na vrhu hrvatske književnosti druge polovice dvadesetog stoljeća.

Citati "Nemojte me hvaliti jer bih se na nebu mogao postidjeti", govorio je prije smrti Marinković.Pajo Bilinović, O Marinkoviću samo komiški iskreno, vecernji.hr, 16. rujna 2002., pristupljeno 13. listopada 2017.

Nagrade, odličja i priznanja 1965.: NIN-ova nagrada za roman Kiklop 1965.: Nagrada Ivan Goran Kovačić za roman Kiklop 1965.: Nagrada Vladimir Nazor za književnost 1975.: Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo 1980.: Nagrada AVNOJ-a 1988.: Nagrada Fonda Miroslav Krleža 1993.: Nagrada Ivan Goran Kovačić za roman Never more 1995.: Velered kralja Dmitra Zvonimira s lentom i Danicom 1995.: Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića 1998.: Plaketa Dobrojutro, more, s pjesničkih susreta u PodstraniPjesnički susreti u Podstrani. Dr. Ivanu Golubu uručeno priznanje "za osobit doprinos hrvatskoj književnosti", ika.hr, pristupljeno 16. rujna 2017. Nagrada Grada Zagreba

Spomen Nagrada Ranko Marinković, nagrada Večernjega lista za najbolju kratku priču od 2001. godine nosi njegovo ime Dani Ranka Marinkovića, bijenalna manifestacija koja se od 2002. godine održava u Komiži Gradska knjižnica "Ranko Marinković" u Komiži od 2002. godine nosi njegovo ime Memorijalna zbirka Ranko Marinković u Visu, osnovana 2008. godine sa svrhom očuvanja uspomene na njegovo životno djelo Poštanska marka s likom Ranka Marinkovića u seriji Znameniti Hrvati Hrvatske pošte, izdana 2013. godine povodom 100. obljetnice njegova rođenjaZnameniti Hrvati 2013. - Ranko Marinković, epostshop.hr, pristupljeno 13. listopada 2017.

Izvori Bilješke i literatura

Vanjske poveznice

Mrežna mjesta Ranko Marinković, Ruke, Svjetlost, Sarajevo, 1964. Tema II (Ranko Marinković) , Vijenac, tema broja 453/2011. Ranko Marinković na portalu www.lektire.hr Ranko Marinković na portalu www.lektire.me

Kategorija:Hrvatski književnici Kategorija:Hrvatski romanopisci Kategorija:Hrvatski dramatici Kategorija:Hrvatski esejisti Kategorija:Hrvatski profesori Kategorija:Dobitnici Nagrade Vladimir Nazor za književnostKategorija:Dobitnici Nagrade Ivan Goran Kovačić Kategorija:Nositelji Velereda kralja Dmitra Zvonimira s lentom i Danicom Kategorija:Nositelji Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića Kategorija:Životopisi, Vis