Sinjska alka hrvatska je viteška igra. Održava se svake godine u nedjelju prve trećine kolovoza u Sinju, na godišnjicu pobjede nad turskim osvajačima 14. kolovoza kojom je okončana opsada grada 1715. godine. Na taj je dan 700 hrvatskih vojnika iz Sinja uspjelo odbiti navalu vojske turskoga seraskera Mehmed-paše Čelića. Alku organizira Viteško alkarsko društvo Sinj.
Sinjska je alka 15. studenoga 2010. upisana na UNESCO-ov popis nematerijalne svjetske baštine u Europi.Opis nematerijalne svjetske baštine na službenim stranicama UNESCO-a Tri nova hrvatska fenomena na UNESCO-ovoj listi nematerijalne baštine Objavljeno 16. studenoga 2010. U Sinju se nalazi i Muzej Sinjske alke, koji izlaže alkarske odore, opremu i oružje uz multimedijske instalacije, filmove i slično.
Povijest alke Alka je nastala početkom 18. stoljeća kao nastavak viteških nadmetanja koja su se održavala diljem mletačke Dalmacije: u Zadru, Imotskom i Makarskoj, a najstariji pisani spomen su tri soneta i oda koje je na talijanskom jeziku ispjevao Julije Bajamonti 1784. godine. Najstariji službeni spis je pismo grofa Rajmunda Thurna, prvog austrijskog komesara za novozaposjednute krajeve od 10. veljače 1798. tadašnjem zapovjedniku Sinja Jakovu Grabovcu. U tom pismu ga obavještava da je Dvorska komisija odobrila daljnje održavanje alke u Sinjskoj krajini, kako je do tada bilo uobičajeno, na posljednji dan karnevala.Povijest Alke Pristupljeno 12. svibnja 2013. Riječ „alka” dolazi od turske riječi „halka” (koja potječe od arapske riječi „halqa” = kolut, karika, obruč).Belamarić, J. (2015.) Sinjska alka. Sinj: Viteško alkarsko društvo
Alka se u starini trčala u različito vrijeme nego danas, a prigodice i po dva puta na godinu. Tako se dva puta trčala 1798. (posljednji dan karnevala i 9. svibnja), 1818. (15. svibnja i 6. srpnja). Godine 1834. se trčala 9. veljače, 1838. godine 19. travnja, a 1855. je zbog kolere odgođena je na 4. listopada. Tek od 1849. redovito se trči 18. kolovoza, na rođendan cara Franje Josipa, što je utvrđeno i Statutom iz 1902. Od tada se alka stalno trči u kolovozu (i po novim pravilima), u prvoj trećini toga mjeseca, tako da se bara, čoja i alka održe u istom mjesecu.
mini|Alkari na mimohodu za 60. obljetnicu vladanja cara Franje Josipa I. u Beču 1908. Godine 1818. na putu po Dalmaciji, Sinj je posjetio car i kralj Franjo II. U čast njemu mještani su priredili svečanu alku. Car je dobitnika nagradio briljantnim prstenom vrijednim 800 forinti. Od te je, za Sinjsku alku vrlo značajne godine, Beč slavodobitnika nagrađivao nagradom od 100 forinti. To je vjerojatno bio glavni poticaj daljnjem očuvanju te viteške igre. Dolaskom na vlast cara Franje Josipa I. (1848.) utvrđena je nagrada Društva u iznosu od 100 forinta, i to do 1901. Od 1902. do 1914. nagrada je iznosila 4000 kruna, a od 1914. do 1918. iznosila je 600 kruna.
Alka je u više navrata održavana prigodom posjeta vladara ili važnih osoba. Tako je 28. ožujka 1842. održana u čast austrijskoga nadvojvode Albrechta koji je posjetio Sinj, a iste godine 22. listopada u čast nadvojvode austrijskoga Franje Karla, koji je također tada posjetio Sinj. Prigodom boravka u Sinju cara i kralja Franje Josipa I., 18. svibnja 1875. je održana izvanredna svečana alka. Tadašnjega slavodobitnika Matu Bonića car je nagradio zlatnim prstenom. Alku su do sada gledala dva cara, četiri kralja i pet predsjednika.Carevi kraljevi i predsjednici na alci alka.hr Preuzeto 7. kolovoza 2025. Za vrijeme dok je predsjednik Hrvatske bio Stipe Mesić, on nije dolazio na Sinjsku alku dugi niz godina zbog toga što je alkarski vojvoda bio Mirko Norac i zbog incidenta 2001. godine kada su odbijeni njegovi darovi kao pokrovitelja Sinjske alke i zvižduka upućenih njemu.Alka i Mesić dw.com Preuzeto 9. kolovoza 2025. Dolazio je na Sinjsku alku od 2006. godine kada je došlo do pomirbe.
Titula „alkarski vojvoda“ koristi se od 1921. godine za vrijeme poznatog alkarskog vojvode Vicka Grabovca. Prije toga se koristio izraz „alkarski vođa”.Sinjska alka i Karađorđevići – odanost i poštovanje p-portal.net Preuzeto 8. kolovoza 2025. A još stariji nazivi bili su: „mastro di campo” i „starješina” do konačnog „vojvoda”.Veočić, Ariana: Sinjska alka - najprepoznatljiviji brend grada Sinja zir.nsk.hr Preuzeto 9. kolovoza 2025.
Za vrijeme Sinjske alke u kolovozu 1935. u sukobu žandarmerije i pristaša Hrvatske seljačke stranke bilo je ozlijeđenih i jedna poginula osobaNeredi na Sinjskoj alci 1935. godine Časopis za suvremenu povijest, Vol. 38 No. 3, 2006..
Povijesno na desnoj strani trkališta bila je smještena loža za suce, alkarskog vojvodu i gradsku vlast, a lijevo za crkvene vlasti. Alkar je prema opisu iz 1906. godine na glavi imao kalpak od kunovine s bijelom perjanicom od ždralova pera visok do 30 cm. Na nogama su čižme obrubljene pri otvoru zlatnim ili srebrnim nakitom i s oštrim mamuzama. Dolama i odijelo su od čohe. Koplje je od najtvrđeg drveta dugo do dva metra i 80 cm s komadom oštrog željeza na vrhu.[379,%22panX%22:0.479,%22panY%22:0.351,%22view%22:%22info%22,%22zoom%22:1} Sinjska alka] Sokol : glasilo za tjelovježbu / izdavaju i uredjuju Andrija Hajdanek i Franjo Hochman. 15. svibnja 1906.
Izvan Sinja, alka se trčala četiri puta: 1832. u Splitu, 1922. u Beogradu, 1946. u Zagrebu i 2017. u Vukovaru. Vicko Grabovac bio je najdugovječniji alkarski vojvoda s 28 zapovijedanja alkarskom feštom (1908. − 1936.). Bruno Vuletić bio je vojvoda 21 put (1964. − 1985.), Ivan Vuletić 17 puta (1872. − 1894.).
Bila je privremeno odgođena četiri puta. Prvi put je 1976. godine odgođena za tjedan dana, 1988. zbog gripe konja, 1995. godine zbog Operacije Oluja za dva tjedna kasnije i 2025. odgođena je za tjedan dana kasnije zbog olujnoga nevremena.Jako nevrijeme odgodilo 310. Alku, odlučeno o novom datumu: „Ovo je tek četvrti put da se otkazuje...” dnevnik.hr Preuzeto 9. kolovoza 2025.
Pravila Sinjske alke mini|Alkar na konjumini|Alkarski momak s puškom kremenjačom na lijevom ramenu, a na glavi zapeškirena crvena kapa urešena kitamamini|Oko pasa alkarskoga momka crveni je pojas i pripašnjača s ukrašenim fišeklijama. U pripašnjaču su zadjeveni dugi handžar ili jatagan i dvije kubure. Alka je pojedinačno viteško nadmetanje u kome može sudjelovati najmanje 11 i najviše 17 alkara. Alkar, jahač na konju, u punom trku mora proći trkalištem dužine , (tolerira se vrijeme do 12 sekundi) te pokušava kopljem pogoditi središte malog željeznog kruga koji se zove alka. Visina alke je , mjerena od njezinog središta do zemlje. O postavljanju i točnoj visini brinu »namještač alke« i njegov pomoćnik: namještač alke štapom dužine umiruje alku i istovremeno kontolira njezinu visinu, dok pomoćnik zateže uže o koje je alka obješena.
Sama alka kolut je od kovanog željeza, sačinjen od dva obruča: manjega, promjera , i većega, promjera . Obruči su međusobno spojeni s tri kraka koji vanjsku kružnicu dijele na tri jednaka polja. Obruči i krakovi alke su debeli te imaju oštar rub s one strane s koje se gađa u alku. Petlja za vješanje alke nalazi se na polovici jednog od tri jednaka luka većeg kruga alke. Cilj igre je skupiti što više bodova u tri pokušaja. Za vrijeme trka alkara na konju do alke, na konju i alkaru se nalazi sva oprema i niti jedan komad opreme ne smije otpasti. Ako se to ipak dogodi, a sam alkar to ne primijeti, uz dozvolu alkarskog vojvode može (a i ne mora) dobiti ponovno pravo trkati trku. Ako alkar primijeti da mu je otpao dio opreme dužan je protrkati trkalištem bez gađanja alke, to jest sa »spuštenim kopljem«.
Bodovanje mini|lijevo|Shematski prikaz alke Vrijednost pojedinih polja je različita te gornje polje iznad malog kruga vrijedi 2 boda (pûnta), dok donja polja lijevo i desno donose po 1 bod (punat). Pogodak u mali krug donosi tri boda. Kako su polja različite vrijednosti iz lokalnog narječja proizašli su i posebni nazivi za njih. Pogodak u donja dva polja velikog kruga naziva se u jedan, pogodak u gornje polje velikog kruga naziva se u dva, dok se pogodak u mali krug naziva u sridu. No ako se i ne pogodi alka, ako je alkar kopljem dodirnuo alku, kaže se u ništa, a ako alka ostane netaknuta, kaže se promašio. Postoji i presedan za slučaj da alkar kopljem odbije alku s držača i uhvati je u letu i nabije na koplje pripisuje mu se broj pogođenih bodova plus još tri boda. Ako je alkar kopljem nabio alku na kariku držača alke smatra se da je pogodio u ništa.
U svome putopisu objavljenom 1849. godine, britanski diplomat A. A. Paton opisao je bodovanje pogodaka u jedan i u dva na obratan način – donja dva polja su vrijedila dva boda, a gornje polje jedan. Uz taj opis stoji skica alke sa horizontalnim prečkama, čime su donja dva polja upola manja nego gornje.
Svaki pogodak u sridu uz samog alkara koji je pogodio slavi i cjelokupno gledateljstvo, jer smisao samog nadmetanja nije samo pobijediti ostale takmace, već zbog same težine zadatka, pogoditi što veći broj srida uopće, što iziskuje veliku vještinu i umijeće alkara u rukovanju kopljem, upravljanju konjem i oštrom oku. Svaki pogodak u sridu slavi se oglašavanjem limene glazbe, te pucnjima iz »mačkula«, starinskog topa.
Trče se tri trke i bodovi se zbrajaju. Alkar s naviše osvojenih bodova postaje slavodobitnik. Ako nakon tri utrke dva ili više natjecatelja postignu isti broj bodova, oni međusobno nastavljaju natjecanje u dijelu koji se naziva »pripetavanje« dok jedan od njih ne postane pobjednik.
Po završetku alkarskog natjecanja vojvodin ađutant obavještava vojvodu o alkaru s najviše punata i po naredbi ga dovodi pred ložu, gdje vojvoda slavodobitnika proglašava uz postavljanje hrvatske trobojnice na koplje uz zvuke mačkula sa Staroga grada. Zlatnu alku dobiva slavodobitnik, a njegovu momku pripada srebrna, dok se njihova imena trajno upisuju u svečane spise za buduće naraštaje. Istim putem kojim su nastupali svi sudionici alkarske povorke napuštaju trkalište, prolaze preko glavnog trga pratiti najprije vojvodu do Alkarskih dvora, zatim slavodobitnika i alajčauša te se konačno razilaze.Sve što ste željeli znati o Sinjskoj alci na jednom mjestu maxportal.hr Preuzeto 9. kolovoza 2025.
Alka kao meta se rabila u 17. i 18. stoljeću kao vojnička vježba za konjicu koja su nosila koplja, slične igre održavaju se i u drugim krajevima Hrvatske (poznata je »Trka na prstenac«) i Europe gdje postoji konjanička tradicija.
Alkarska odora Alkari nose starinsku vitešku odoru koja uključuje čojanu dolamu i hlače od plave čoje bogato vezene srebrnim ukrasom, brokatni prsluk s ukrasnom dugmadi, pamučnu košulju i šareni svileni pas. Na nogama imaju jahaće čizme s mamuzama ukrašene zlatnom vrpcom, a na glavi kalpak od kunovine s čelenkom od čapljina perja. Naoružani su kopljem i sabljom.Zbirka odora alka.hr Preuzeto 7. kolovoza 2025.
Alkarski vojvoda nosi smeđu odoru raskošno ukrašenu zlatovezom i zlatnom dugmadi, što je razlikuje od plave alkarske.
Trubači, bubnjari i namještač alke nose jednostavniju narodnu nošnju s crvenom kapom, dok alkarski momak nosi pušku kremenjaču i crvenu kapu.15 stvari koje morate znati o Sinjskoj alci croexpress.eu Preuzeto 7. kolovoza 2025.
Alkarsko oružje