Josip (Joza) Pašić (Monoštor, 29. prosinca 1913. – Zagreb, 22. svibnja 2010.) je hrvatski književnik iz Bačke u Vojvodini. Pisao je prozu: pripovijetke i romane.
O Pašiću
Stvarateljstvo mu je u prvim poratnim godinama u klasičnim, tradicionalno-realističkim okvirima.
Piše o tematici i problematici iz društvenog i obiteljskog života bačkih Bunjevaca i Šokaca, na ponekim mjestima s istaknutom vjerskom inspiracijom.
Jedan je od pisaca proze koji su ranije pošli tragom socijalne literature.Klasje naših ravni Lazar Razora: Suvremena književnost Hrvata u Vojvodini - gledana iz još jednog počela, br.1-2/2002.
Opredijelio se za teme rata i poraća, interpretira svoje ratne dogodovštine i poratna zbivanja.
Svojim djelima je ušao u antologiju proze bunjevačkih Hrvata iz 1971., sastavljača Geze Kikića, u izdanju Matice hrvatske.
Pisanjem se bavio od gimnazijskih dana. Gimnaziju je pohađao u Somboru i Travniku. Bogoslovni fakultet završio u Zagrebu. Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1939. u Subotici. Bio je župnik na župama u Vojvodini i Hrvatskoj. Poseban trag ostavio je u Pakracu gdje je bio župnik od 1955. Kao pakrački župnik umirovljen je 1983. i od tada je živio u Zagrebu i bio katedralni ispovjednik.
Umro je 22. svibnja 2010. u Zagrebu, a pokopan 26. svibnja 2010. na mjesnom groblju u Pakracu.
Djela Krv se suši, Subotica, 1946. Tuđe suze, Zagreb, 1977. Najobičniji muškarac, Zagreb, 1977. Dida Fenjer i druge priče koje je život ispričao, Zagreb, 1981.
Izvori Geza Kikić, Antologija proze bunjevačkih Hrvata, Matica Hrvatska, Zagreb, 1971. Milovan Miković, Roman u književnosti Hrvata u Vojvodini, Književna revija Osijek, 3. – 4., 2008, 3. – 474.
Vanjske poveznice Antologija proze bunjevačkih Hrvata Hrvatska riječ Roman u književnosti vojvođanskih Hrvata, 13. veljače 2009.
Kategorija:Životopisi, Bačka Kategorija:Hrvatski romanopisci iz Vojvodine