Đakovačko-osječka nadbiskupija (do 18. lipnja 2008. Đakovačka i Srijemska biskupija; punog imena Đakovačka ili Bosanska i Srijemska biskupija) je upravna jedinica Katoličke Crkve u istočnoj Hrvatskoj. Ujedno je i metropolija kojoj su podložne Požeška i Srijemska biskupija. Prvostolnica je đakovačka Katedrala sv. Petra, dok je u Osijeku Konkatedrala sv. Petra i Pavla.
Zemljopisni smještaj Uokviruju ju rijeke Sava, Drava i Dunav, bez dijela koji pripada Vojvodini i Srbiji. Na zapadu, granica je crta koja ide od posavskih mjesta Šumeća i Slobodnice (kod Slavonskog Broda), mjestâ koja su uz Savu, do, uključivo, Viljeva (mjesto nedaleko od obale rijeke Drave i grada Donjeg Miholjca). Područje Baranje također pripada ovoj nadbiskupiji.
Do 18. lipnja 2008. Đakovačkoj i Srijemskoj biskupiji pripradao je cijeli Srijem, što znači i župe izvan Autonomne pokrajine Vojvodine: Zemun i Novi Beograd. Grad Petrovaradin pripadao je ovoj biskupiji, za razliku od Novog Sada, koji pripada Subotičkoj biskupiji.
Povijest
Nastala je sjedinjenjem starih biskupija, Bosanske i Srijemske. To je učinjeno bulom pape Klementa XIV. Universi orbis Ecclesiis od 9. srpnja 1773., i otad je nosila ime Srijemska biskupija.
Biskupija je 18. studenog 1963. promijenila ime u Đakovačka ili Bosanska i Srijemska biskupija, često skraćeno nazivana Đakovačka i Srijemska ili Đakovačko-srijemskom biskupijom.
Dne 18. lipnja 2008. odlukom pape Benedikta XVI. ponovno je uspostavljena Srijemska biskupija,Ponovno uspostavljena Srijemska biskupija Radio-Subotica, objavljeno 19. lipnja 2008. a ostali dio Đakovačke i Srijemske biskupije podignut je na razinu nadbiskupije-metropolije i preimenovan u 'Đakovačko-osječku nadbiskupiju, sa sufraganskom Požeškom i Srijemskom biskupijom.
Nadbiskupija je bila domaćin V. Nacionalnoga susreta hrvatskih katoličkih obitelji 19. i 20. rujna 2026. u Osijeku i Svetištu Gospe od Utočišta u Aljmašu.5. Susret hrvatskih katoličkih obitelji ika.hkm.hr, Informativna katolička agencija
Ustroj
Nadbiskupija je podijeljena na sljedeće dekanate:Dekanati, djos.hr, pristupljeno 22. rujna 2026.
Baranjski; Čepinski; Donjomiholjački; Drenovački; Đakovački, Garćinski; Osječki istočni; Osječki zapadni; Otočki; Sibinjski; Slavonskobrodski; Valpovački; Velikokopanički; Vinkovački; Vukovarski; Županjski.
Popis Đakovačko-osječkih biskupa i nadbiskupa Vladislav (1141.) Milovan (1151.) Radogost (1171.) Dragonja (oko 1202.) Bratoslav (oko 1210.) Vladimir (oko 1223. – 1233.?) Ivan Teutonac (1233. – 1235.) Ponsa (Povša) (1239. – 1271.) Roland (1272. – 1289.) Toma I. de Szentmagocs (1289. – 1298.) Nikola (1298. – 1307.) Grgur (1308. – 1313.) Guiscard iz Troyesa (1314. – 1317.) Benedikt (1317.) Petar I. (1317. – 1334.) Lovro Lorandi (1336. – 1347.) Ivan Boniohalles (1348. – 1349.) Peregrin Saksonac (1349. – 1356.) Petar II. (1356. – 1375.) Dominik (1376. – 1381.) Juraj II. (1382. – 1385.) Ivan II. Lisco (1386. – 1408.) Benedikt II. de Benedictis (1410. – 1426.) Dionizije de Palocz (1427. – 1428.) Josip de Bezza (1428. – 1443.) Rafael Herczog de Zekchew (1441. – 1450.) Mihajlo (1451. – 1452.) Filip Gathal (1452. – 1456.) Pavao I. (1457. – 1463.) Benedikt III. (1466. – 1484.) Matija Varda (1486. – 1488.) Stjepan I. Crispo Nagy-Lucsei (1489. – 1490.) Luka (1490. – 1493.) Gabrijel Polnar (1491. – 1502.) Mihajlo II. Keserić (Kesserew) (1502. – 1524.) Juraj II. de Palina (1525. – 1526.) pogiba u Mohačkoj bitci Bernard Gentilis (1533.) 1536. godine Đakovo osvaja Arnaud Mehmed-beg (Memi-beg) Blaž Kovačić (1544. – 1545.) Toma II. Skorojević (1560. – 1564.) Antun Matković (1573. – 1583.) Nikola II. Ugrinović (1584. – 1588.) Franjo I. Baličević (1588. – 1615.) Anto Matić Požežanin (1615. – 1625.) Petar III. Zlojutrić Soljanin (1601. – 1623.) Ljudevit Ujlaky (1602. – 1603.) Franjo II. Erghelius (1605. – 1607.) Ivan IV. Telegdi (1610. – 1613.) Toma III. Balasfy (1613. – 1621.) Stjepan II. Sennyey (1621. – 1622.) Ladislav Deáky (1623. – ?) Ivan V. Posgay (1625. – 1631.) Toma IV. Ivković (1625. – 1631.) Ivan VI. Tonko Mrnjavić (1631. – 1635.) Jeronim Lučić (1634. – 1639.) Toma V. Mrnjavić (1639. – 1644.) Marijan II. Maravić (1645. – 1660.) Marin Ibrišimović (1647. – 1648.) Pavao II. Posilović (1648. – 1650.) Mato Benlić (1651. – 1660.)
1687. godine ulazak carske vojske u Đakovo
Nikola III. Ogramić Olovčić (1669. – 1701.) Juraj III. Patačić (1703. – 1716.) Petar IV. Bakić (1716. – 1749.) Franjo III. Thauszy (1749. – 1751.) Josip Antun Ćolnić (1751. – 1773.)
Bosansko-srijemska biskupija sa sjedištem u Đakovu Matej Franjo Krtica (1773. – 1805.) Antun Mandić (1806. – 1815.) Mirko (Emerik) Raffay (1816. – 1830.) Matija Pavao Sučić od Pačira (Pavao Matija Sučić de Pecser) (1831. – 1834.) Josip Kuković (1834. – 1849.) Josip Juraj Strossmayer (1849. – 1905.) Ivan Krapac (1910. – 1916.) Antun Akšamović (1920. – 1951.) Stjepan Bauerlein (1951. – 1973.)
Đakovačka ili Bosanska i Srijemska biskupija Ćiril Kos (1974. – 1997.) Marin Srakić (1997. – 2008.)
Đakovačko-osječka nadbiskupija Marin Srakić (2008. – 2013.) Đuro Hranić (2013. – danas)
Poznati svećenici Poznati svećenici koji su djelovali u ovoj biskupiji, bilo po svom svećenićkom radu, bilo po inim područjima ljudskog djelovanja (znanost, prosvjeta, politika...).
Josip Juraj Strossmayer, biskup, mecena Đuro Patačić, biskup Petar Bakić, biskup Miroljub Ante Evetović, narodni preporoditelj bačkih Hrvata Matija Pavić, veliki prepozit, povjesničar Josip Gunčević, profesor teologije, ubijen 1945. Mato Topalović, ilirac Emerik Gašić, povjesničar Jeronim Andrić, pisac prve knjige pastoralne teologije u Hrvata Pero Ivanišić Crnkovački, crkveni glazbenik i skladatelj Stjepan Lovrić, crkveni glazbenik i skladatelj Ilija Okrugić, hrv. pjesnik Mitar Dragutinac, hrv. pjesnik
Također pogledajte Katolička upravna podjela Republike Hrvatske Crkva sv. Mateja u Štitaru
Bilješke Mažuran, Ive. 1995. „Đakovo i Bosansko-đakovačka biskupija od 1293. do 1536.” Diacovensia 1/1995.
Vanjske poveznice Đakovačko-osječka nadbiskupija
Kategorija:Đakovo