Josip Sopta (Njive-Rasno, Široki Brijeg, 3. prosinca 1952.), hrvatski je svećenik, teolog i povjesničar.
Životopis Osnovnu školu polazi od 1959. do 1963., na Dužicama. Peti razred pohađa u Grudama, a ostala tri razreda osmogodišnje škole na Kočerinu. U Sjemenište na Poljudu u Splitu odlazi 1967. godine i pohađa klasičnu gimnaziju.
U Franjevačku provinciju sv. Jeronima sa sjedištem u Zadru stupio je nakon sjemeništa u Splitu 1971. Za svećenika je zaređen 1978. u crkvi sv. Križa u Splitu. Na sveučilištu u Freiburgu (Njemačka) postigao je doktorat iz teologije. Djelovao je kao predavač u Biskupijskoj klasičnoj gimnaziji Ruđera Boškovića u Dubrovniku te na Katehetskom institutu u Dubrovniku i Zadru.
Generalna uprava Reda manje braće u Rimu, imenovala ga je 1996. godine generalnim vizitatorom, predsjednikom Provincijskoga kapitula i Kapitulskoga kongresa za Franjevačku provinciju Presvetoga Otkupitelja - Split.
Od 1987. do 2000. živio je i radio u samostanu Male braće u Dubrovniku i u više navrata bio gvardijanom toga samostana, a od 1997. do 2006. bio je vikar Provincije sv. Jeronima. Od 2000. godine do 2006. bio je gvardijan Franjevačkog samostana i župnik župe Velike Gospe u Rožatu kraj Dubrovnika.
Godine 2006. izabran je na službu provincijala Franjevačke provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri u Zadru koju je vršio do 2012. godine. Od te godine ponovno je bio predstojnik samostana i župnik župe Velike Gospe - Rožat sve do kolovoza 2022. kada je postao gvardijanom Franjevačkog samostana Male braće u Dubrovniku i tu službu vršio do 2025. godine.Nova imenovanja i primopredaja crkvenih službi Službene stranice Dubrovačke biskupije (objavljeno 1. rujna 2022., pristupljeno 5. rujna 2022.) U tom razdoblju bio je i član uprave (definitor) Provincije sv. Jeronima.
Dosada je djelovao kao župni vikar i župnik u Rijeci i Rožatu ( u Rožatu u dva mandata), student u Freiburgu, gvardijan u Dubrovniku (u više mandata) i Rožatu (u više mandata) te kao provincijal u Zadru. Kao župni upravitelj obavlja crkvenu službu u Velom Grablju i istodobno kao predstojnik (poglavar) samostana vrši redovničku službu u Hvaru na otoku Hvaru. Više desetljeća je bibliotekar i arhivist Franjevačke provincije sv. Jeronima (sada Franjevačke kustodije sv. Jeronima - Zadar). Istaknuo je obnovom napuštenih ili porušenih samostana (Badija, Cavtat, Nerezine, Lopud, Pridvorje, Rožat).
U srpnju 2026. godine, imenovan je predstojnikom Franjevačkoga samostana Gospe od Milosti u Hvaru, a hvarski biskup mons. Ranko Vidović, imenovao ga je upraviteljem župe sv. Kuzme i Damjana - Velo Grablje na otoku Hvaru.
Djela Objavio je brojne radove iz povijesti Crkve i Franjevačkog reda u više časopisa i zbornika.
Franjevački samostan Mala braća – U ratu 1991. – 1992. (Dubrovnik, 1992.), Daksa – povijest franjevačkog samostana (Dubrovnik, 1998.), Pod zaštitom svetoga Jeronima (Dubrovnik, 1999.), Znali su zašto umiru (Zadar, 1999.), Rasno – Dužice – župa Rasno (Široki Brijeg, 1999.), Samostan Male braće Dubrovnik (Zagreb, 2004.), Spisi Franjevačke provincije u Dubrovniku – analitički inventar (Dubrovnik, 2006.), Nekrologij Provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri (Dubrovnik, 2006.), Milost susreta (Zadar, 2010.), Franjevačka gimnazija na Poljudu 1963. – 1974. (Dubrovnik, 2015.), Fra Blago (Mostar – Široki Brijeg, 2020.), Martin Rusić i njegov ep o slavnom narodu (Dubrovnik, 2022.).
Izvori
Kategorija:Hrvatski katolički svećenici