Carl Ferdinand Cori (Prag, 5. prosinca 1896. – Cambridge, Massachusetts, 20. listopada 1984.), češki biokemičar i farmakolog. Rođen je u Pragu, tada teritoriju Austrougarske Monarhije. Zajedno sa svojom suprugom Gerty Cori i argentinskim fiziologom Bernardom Houssayjem, dobio je Nobelovu nagradu 1947. godine za otkriće procesa razgradnje i ponovne sinteze glikogena i njegove uloge kao izvora i skladištenja energije. Godine 2004. oboje su uvršteni u popis programa National Historic Chemical Landmarks kao priznanje njihovom istraživanju u spoznaji metabolizma ugljenikohidrata.Carl Ferdinand Cori — Biographical Memoirs of the National Academy of SciencesIhde, A.J. Cori, Carl Ferdinand, and Gerty Theresa Radnitz Cori. American National Biography Online Feb 2000. Carl and Gerti Cori and Carbohydrate Metabolism from American Chemical Society National Historic Chemical Landmarks
Rani život i obrazovanje Carl je sin Carla Isidora Corija (1865. – 1954.), zoologa i Marie rođ. Lippich (1870. – 1922.).Dolezal, Helmut, "Cori, Carl Isidor" in: Neue Deutsche Biographie 3 (1957), str. 360. Odrastao je u Trstu, gdje je njegov otac radio kao ravnatelj pomorske biološke stanice. U kasnoj 1914. obitelj Cori seli se u Prag i Carl se upisuje na medicinski fakultet Karlovog sveučilišta u Pragu. Za vrijeme studija upoznaje Gerty Theresu Radnitz. Služio je i u Austrougarskoj vojsci u skijaškim odredima, ali kasnije je prebačen u sanitet gdje je osnovao i laboratorij u Trstu. Krajem rata Carl završava studije i diplomira medicinu zajedno s Gerty 1920. godine. Carl i Gerty vjenčaju se iste godine i rade zajedno u klinici u Beču.
Karijera Carl je pozvan u Graz kako bi radio s Ottom Loewijem na izučavanju učinaka vagusnog živca na rad srca (Loewi će za ovaj rad dobiti Nobelovu nagradu za fiziologiju i medicinu 1936.). Dok je Carl radio u Grazu, Gerty je ostala u Beču. Godinu dana kasnije Carlu je ponuđeno mjesto na Državnom institutu studije malignih bolesti (danas Roswell Park Cancer Institute) u Buffalu, te cijela obitelj Corijevih seli u Buffalo. Godine 1928. postaju državljani Sjedinjenih Američkih Država.
U Institutu u Buffalu, istraživanja Corijevih usredotočila su se na metabolizam ugljikohidrata što je rezultiralo konačnim otkrivanjem Corijevog ciklusa 1929. Godine 1931. Carl prihvaća mjesto na medicinskom fakultetu Sveučilišta Washington u St. Louisu. Započinje kao profesor farmakologije, a 1942. postaje profesorom biokemije. U St. Louisu Corijevi nastavljaju sa svojim istraživanjima na glikogenu i glukozi i opisuju proces glikogenolize, te identificiraju i sintetiziraju važan enzim glikogen fosforilazu. Za svoja istraživanja dobivaju Nobelovu nagradu za fiziologiju i medicinu 1947. godine.
Gerty umire 1957. a Carl se ponovo vjenča s Anne Fitz-Gerald Jones 1960. Ostaje na Sveučilištu Washington do 1966., kad se povlači s katedre u institutu za biokemiju. Postavljen je za gostujućeg profesora biološke kemije na Sveučilištu Harward, ali je zadržao laboratorij u Massachusetts General Hospitalu gdje je nastavio svoja istraživanja na području genetike. Od 1968. do 1983. surađivao je s poznatom genetičarkom Salomé Glüecksohn-Waelsch iz Albert Einstein College of Medicine u New Yorku do 1980-ih kad ga je bolest spriječila u daljem radu. Godine 1976. Carl je nagrađen s laurea honoris causa u medicini na Sveučilištu u u Trstu. Carl dijeli zvijezdu s Gerty na St. Louis Walk of Fame.
Nagrade i priznanja Osim što je osvojio Nobelovu nagradu, Cori je 1946. osvojio Nagradu Alberta Laskera za temeljna medicinska istraživanja, a 1959. Austrijski znak časti za znanost i umjetnost. Godine 1950. izabran je za stranog člana Kraljevskog društva (ForMemRS), a u njegovu čast nazvana je dotirana profesura Carla Corija na Sveučilištu Washington, koju trenutno drži Colin Nichols.Colin G. Nichols named Carl F. Cori Professor , Washington University in St. Louis, 21. 2. 2007.
Izvori
Vanjske poveznice Nobelova nagrada životopis
Kategorija:Dobitnici Nobelove nagrade za fiziologiju ili medicinu Kategorija:Američki biokemičari Kategorija:Češki znanstvenici Kategorija:Biokemičari