Agesilaj II, (grčki: Ἀγησίλαος ) spartanski kralj iz loze Euripontida, (444. – 360. pr. Kr.) sin je Arhidama II. i njegove druge žene Eupolije. Na prijestolje dolazi 401. pr. Kr. godine naslijedivši svog polubrata Agisa II. i tamo ostao punu 41. godinu što ga uvrštava u najdugovječnije spartanske vladare. Upravo to razdoblje bilo je od velike važnosti za Spartu i ona unutar njega dosiže svoj vrhunac ali i konačno slabljenje.
Agoga - odgoj u Sparti mini|desno|180px|Spartanski vojnik Agesilaj po rođenju nije bio predviđen za kralja, tu dužnost nasljednom linijom dobio je njegov stariji polubrat Agis. Tako je Agesilaj krenuo uobičajenim putem spartanskog odgoja i pohodio tzv. agogu - rigorozni spartanski odgoj namijenjen stvaranju poslušnih i odanih građana. Ovakav odgoj uključivao je odvajanje od obitelji u sedmoj godini života, život u vojnoj zajednici i podvrgavanje najstrožoj disciplini. U takvom okružju spartanci su učili o vojnoj taktici, subordinaciji, lovu ali i o plesu i društvenom odgoju. Prema nekim povjesničarima (Ksenofont, Plutarh) upravo ga je odgoj učinio različitim od dotadašnjih vladara - iako je bio obučavan za zapovijedanje, također je znao i slušati.
Važno je spomenuti da su Spartom oduvijek vladala istovremeno dva kralja. U miru bi imali jednake ovlasti, a u slučaju rata jedan bi odlazio u pohod, dok bi se drugi brinuo o prilikama u državi. No, u doba Agesilaja stvarna moć bila je u rukama efora koji su na smrtnu kaznu mogli osuditi i same kraljeve. Ovdje je vidljiva Agesilajeva spremnost na poslušnost i kompromis, jer iako je brzo postao izuzetno cijenjen i mogao osobnu moć iskoristiti za obračun s eforima, do kraja se života suzdržavao otvorenog sukoba. Slušao je njihova naređenja, ali pri tome provodio i vlastite zamisli. Takvo taktiziranje omogućilo mu je da u drugom dijelu vladavine umnogome suvereno odlučuje o potezima Sparte.
Izgledom i nastupom nije bio impozantan. Štoviše, izgleda da niti sam do vanjštine nije držao ili je se čak sramio. Za života odbijao je izradu vlastitih portreta ili kipova, a posebno je zabranio da se tako nešto čini poslije njegove smrti. Plutarh iznosi da je prilikom rasprave o spomenicima rekao: "Ako je netko napravio časno djelo to će biti dovoljno za pamćenje, ako nije svi kipovi ovog svijeta neće biti dovoljni da ga se upamti". Danas o njemu znamo tek nekoliko detalja iz opisa suvremenika i povjesničara. Bio je hrom što ga je gotovo stajalo izbora za kralja, a zabilježeno je i to da je bio niskog rasta. Ipak, povjesničari tvrde da je zbog vedrine duha i energičnosti uvijek bio prihvaćen u društvu. To mu je donijelo za prijatelja Lisandra, koji je bio utjecajan i cijenjen vojskovođa, a prema Ksenofontu bili su i ljubavnici.
Izbor za kralja Nakon smrti kralja Agisa prijestol je trebao naslijediti njegov sin Leotihida. No, Agesilaj uz svesrdnu podršku Lisandra, koristi priču o sumnjivom Leotihidinom porijeklu kako bi preuzeo vlast. Naime, pričalo se da nije Agisov sin, već sin atenskog vojskovođe Alkibijada. Ovaj je neko vrijeme kao izbjeglica živio u Sparti i prema glasinama postao ljubavnikom Agisove žene. Postoji priča da je viđen prilikom potresa kako bježi iz njene kuće. Sumnjama u Leotihidino porijeklo doprinio je i sam Agis jer ga je za nasljednika priznao tek na samrtnoj postelji.
Upravo ovakvim sumnjama poslužio se Lisandar kako bi doveo Agesilaja na prijestol. S druge strane protivnici Agesilajevi su ukazivali na proročanstvo koje je govorilo: "Neka se Sparta čuva hromog kraljevanja". Lisandar u govoru pred skupštinom rječito je iznio tvrdnju da će prije hromo kraljevanje biti zbog vladavine atenskog potomka, a ne zbog zdravlja kraljevih nogu.
Perzijski pohod (396. – 395. pr. Kr.) mini|350px|desno|Perzijsko Carstvo oko 400. pr. Kr. Negdje po ustoličenju, Agesilaj se suočava s prvim izazovom. Doznaje da perzijski kralj Artakserkso II. okuplja velik broj brodova (trirema) i želi ostvariti prevlast na moru. Također, Perzijanci preuzimaju vlast po Jonskim gradovima na sredozemnoj obali. Lisandar se nudi za pratioca, već prije je po Maloj Aziji sređivao prilike za Spartu i po tamošnjim gradovima postavljao je lojalne dekarhije (oligarhijske vlade desetorice). Agesilaj prihvaća Lisandrovu pomoć i s trideset Spartijata (punopravni građani Sparte), dvije tisuće neodamoda (novograđani, oslobođeni državni robovi heloti) i šest tisuća savezničkih vojnika kreće prema Aziji. Dolazi u Efez gdje se susreće s Tisafernom, perzijskim vojskovođom i satrapom Lidije i Karije. Ovaj mu nudi primirje ali isključivo da dobije na vremenu i sačeka vojnu pomoć od perzijskog kralja.
Za vrijeme primirja na vidjelo dolazi jedna od Agesilajevih osobina, iako skroman prema materijalnom, ne odupire se častohleplju. Kada je uvidio da njegovom prijatelju Lisandru prilaze ondašnji stanovnici, a ovaj je otprije bio poznat kao vojskovođa i utjecajan Spartanac, te mu poklanjaju prvenstvo kod traženja usluga i pomoći, okrenuo se protiv njega. Nije ništa izravno poduzimao, ali je odbio svaki zahtjev kojem je Lisandar bio sklon i obrnuto prihvatio one kojima se Lisandar protivio. Vrlo brzo postalo je jasno da svatko tko Lisandru ukazuje pažnju i poštovanje ne može računati na bilo kakav probitak ili uslugu Spartanaca. Čak bi im se kod suđenja uvijek određivalo krivo, bez obzira na eventualnu ispravnost. Lisandar mu se naposljetku požalio porukom: "Kralju, doista znaš uniziti svoje prijatelje", na što mu je Agesilaj odvratio: "Doista, one koji žele biti moćniji od mene". Nakon ovakva odgovora Lisandar se pokorava i dobrovoljno odstupa iz Male Azije. Odlazi na Bospor gdje se bavi poslovima u interesu Sparte.
Naposljetku Tisafernu stiže Artakserksovo pojačanje i odmah krši primirje. Postavlja ultimatum Grcima - ili odlaze iz Azije ili slijedi rat. Ovakav stav uznemirio je Grke i njihove saveznike jer ih je brojem vojnika Tisafern uvelike nadmašivao. No, Agesilaj radosno prihvaća objavu rata i po glasnicima uzvraća da ga veseli što će do sukoba doći. Smatra da Tisafern vjerolomno krši zavjet te da će ga sustići božja kazna u vidu Grčke odmazde. Zapravo u zazivanju božje kazne krio se ratni trik, s jedne strane podiže moral trupama, a s druge učvršćuje Tisafernovo uvjerenje kako će poći na njega u Kariju. Preuzima i druge korake, šalje glasnike u područja prema Kariji i traži od tamošnjih gradova da se pripreme za prihvat trupa u pohodu. Naposljetku, kada je došao trenutak pohoda, Agesilaj svoje trupe vodi na suprotnu stranu u bogatu Frigiju i nesmetano je pljačka dok Tisafern čeka utvrđen čeka u Kariji.
Nekoliko mjeseci nakon prvog pohoda, Agesilaj ponovno naviješta prodor. Ovaj puta do Sarda. Perzijanci poučeni prošlom varkom raspoređuju trupe ovog puta i u Frigiju. No, Grci odlaze kamo je i rečeno te velikom brzinom prodiru u dubinu neprijateljskog teritorija. Ipak treći dan sustiže ih perzijska konjica. Dolazi do bitke u čijem početku Perzijanci uspijevaju zadati gubitke savezničkim trupama - saveznici Spartanaca bili su raštrkani i zauzeti pljačkanjem okolnih sela. No ubrzo se okupljaju spartanski hopliti i preuzimaju inicijativu. Perzijanci ohrabreni početnim uspjehom navale na njihove redove ali u žestokom srazu pretrpe velike gubitke. Ubrzo panično bježe, a za sobom ostavljaju cijeli prateći logor s opskrbom i dragocjenostima. Ovdje su se Agesilajeve trupe domogle izuzetno bogata plijena koji se procjenjuje na sedamdeset talenata srebra.
Nakon ova dva Tisafernova neuspjeha, perzijski vladar Artakserkso II. posumnja u njegovu lojalnost te ga osudi za izdaju. Šalje Titrausta za novog satrapa, a ovaj trikom namami Tisaferna u grad Kanu gdje ga zarobljava i pogubljuje.
Korintski rat - povratak u Grčku Nakon dvije godine boravka u Aziji i mnogih uspjeha, Agesilaju stiže glasnik iz Sparte s porukom o novom sukobu - Korintskom ratu (395. – 387. pr. Kr.). Tebanci, Atenjani, Argivci i njihovi saveznici udružili su se kako bi spriječili daljnje širenje spartanske moći. Ovakav razvoj događaja uništio je Agesilajeve planove da iskoristi dotadašnje vojne uspjehe i poduzme konačan pohod protiv samog perzijskog kralja. Mnogi se povjesničari slažu da je ovime propuštena šansa za učvršćenje Grčke pozicije u Europi i Aziji, a neki smatraju se da je rat protiv Spartanaca bio potaknut i tajnom novčanom pomoću samog Artakserksa.
Iako svjestan svoje moći u Aziji, Agesilaj se u skladu sa spartanskom poslušnošću vraća u domovinu. U brzom pohodu nazad Spartanci ostavljaju svoje saveznike u Aziji kao i brodovlje kojem na čelo stavljaju Spartanca Pisandra. Pisandrova flota imala je zadatak štititi savezničke gradove i održavati stečeni utjecaj ali brzo je po Agesilajevom odlasku poražena.
Agesilaju se u povratku suprotstavljaju Tralijci, borben narod s obitavalištem oko Dardanela. O njihovom vojnom ugledu najbolje govori to što su im i sami Perzijanci davali darove za savezništvo. Tako u trenutku nailaska Agesilajevih trupa, po glasnicima za prolaz traže odštetu u većoj količini srebra. Agsilaj u Leonidinom stilu odvraća; "A zašto nisu odmah došli da ga uzmu?" Nedugo potom sukobljava se i pobjeđuje ih nanijevši im znatne gubitke. Nakon toga slijedi prolaz kroz Makedoniju gdje makedonski kralj poručuje kako će razmisliti o propuštanju Spartanaca. Agesilaj je jednostavno produžio rekavši; "Neka, dakle, razmišlja, a mi u međuvremenu idemo dalje". Makedonci su naknadno dopustili prijelaz.
Bitka kod Koroneje (394. pr. Kr.) Kada je dospio u blizinu Spartanskog teritorija, efori su mu poručili neka napadne Tebance u njihovoj Beotiji. Šalju mu pojačanje od pedeset odabranih dobrovoljaca, dvije regularne pješačke čete, a pridružili su mu se i Orhomenjani kao saveznici. U takvom sastavu dolazi do Koroneje gdje nailazi na Tebance udružene s Argivcima. Na početku je Agesilaj razvrstao Orhomenjane na lijevo krilo nasuprot Tebancima, a spartanske snage na desno nasuprot Argivcima. Prvi dio bitke bio je kratak - obje strane potukle su suparničko lijevo krilo i protjerale ga s bojišta. Tada se sukobe sami Tebanci i Spartanci. Prema Ksenofontu, Agesilaj je bio u poziciji da manevrom propuštanja lako potuče Tebance bez većih gubitaka ali tu je priliku namjerno propustio. Poradi veće časti odlučio se na frontalni sraz i pri tome naišao na neočekivano jak otpor. Tebanci su na svim dijelovima bojišta borili vrlo spretno i uspijevali su dobiti i inicijativu u pojedinim trenucima. Agesilaj se borio na ključnom mjestu sukoba okružen pedesetoricom odabranih i pri tom je višestruko ranjen. Izgleda da ga je od pogibije tada spasila samo iznimna odlučnost suboraca. Naposljetku Spartanci izvedu manevar koji su do tada izbjegavali i propuštaju Tebance kroz svoje redove. Sada ih napadaju s bokova i straga, no Tebanci se ne predaju već se povlače na obližnje brdo i tu se utvrđuju. Ovime bitka završava, a Agesilaj je proglašava dobivenom nakon što su Tebanci od njega zatražili dopuštenje za prikupljanje svojih žrtava.
Povratak u Spartu Po povratku kući uživao je veliki ugled kod sugrađana ne samo zbog uspjeha u vođenju bitaka već i zbog skromnosti koju je zadržao nakon svih uspjeha.