Tramvajski prijevoz glavni je oblik javnog prijevoza u Zagrebu. Uveden je 1891. godine, kada su tramvajska kola vukli konji. Godine 1910. tramvajska je mreža elektrificirana, a konjski su tramvaji ukinuti. Danas tramvajsku mrežu čini 116,3 km pruga, a prijevoz se odvija na petnaest dnevnih i četiri noćne linije. Podružnica Zagrebački električni tramvaj (ZET) Zagrebačkog holdinga je javni prijevoznik koji organizira i održava uslugu javnog tramvajskog prijevoza.

Povijesni razvoj Konjski tramvaj mini|Replika zagrebačkog konjskog tramvaja u Tehničkom muzeju u Zagrebu Naglom urbanizacijom Zagreba potkraj 19. stoljeća javila se potreba za uvođenjem organiziranog javnog gradskog prijevoza. Iako su još 1844. uvedene prve konjske omnibusne linije, one su bile sezonske naravi i služile za prijevoz putnika do gradskih kupališta ili za potrebe prijevoza gostiju od željezničke stanice do ondašnjih zagrebačkih hotela. O potrebi uvođenja konjskog tramvaja, gradski su oci počeli raspravljati 1885. godine, a ideja je postala aktualna 1887., kad je francuski inženjer Raoul Pierre Alexandre Gautier predložio gradskom poglavarstvu uvođenje konjskog tramvaja od Zagreba do Samobora. Zbog nedostatka sredstava Gautier je promijenio plan i predložio gradnju pruge u Zagrebu. Koncesiju za gradnju pruge konačno je dobio 7. ožujka 1891., ali nije započeo njezinu gradnju, već je uz pristanak gradske općine prenio svoja prava i obveze na Društvo zagrebačkih građana. Gradnja jednokolosiječne tramvajske pruge počela je 11. svibnja 1891. godine.

Konjski tramvaj pušten je u promet 5. rujna 1891. godine. Širina kolosijeka iznosila je 760 mm, a ukupna prometna duljina pruga oko 8 km. Pruga je bila izgrađena od Mitnice u Vlaškoj ulici (današnji Kvaternikov trg), Vlaškom, Draškovićevom i Jurišićevom preko Jelačićeva trga, Ilicom do Vodovodne ulice (Pivovara) uz odvojak Kolodvorskom cestom (današnjom Ulicom Republike Austrije) do Južnog (današnjeg Zapadnog) kolodvora i uz odvojak Frankopanskom ulicom i Savskom cestom do Savskog mosta. Sljedeće je godine, izgradnjom novog kolodvora Državnih željeznica (današnjeg Glavnog kolodvora), sagrađen odvojak tramvajske pruge od Jelačićeva trga do novog kolodvora. Pruga je imala mimoilaznice na važnijim stajalištima.

Tramvajski je vozni park 1891. obuhvaćao 10 zatvorenih i šest otvorenih (ljetnih), a do 1910. broj kola porastao je na 38. Kola su bila izgrađena u tvornici Weitzer u Grazu, duga 5 m, široka 1,80 m i visoka 2,50 m. Prosječna brzina tramvajskih kola koje je vukao konj bila je 7,5 km/h. Remiza je, s konjskom stajom i upravnom zgradom, bila na mjestu današnjeg Tehničkog muzeja.

Konjski su tramvaji u to vrijeme nosili nadimke »konjka« i »filoksera«. Potonji se, prema navodima novinara Krešimira Kovačića, proširio i zadržao kao šaljivi naziv kojemu nije bilo poznato porijeklo.

Električni tramvaj Prijevoz na prvoj pruzi električnog tramvaja svečano je otvoren 18. kolovoza 1910. godine. Konjski se tramvaj zadržao još godinu dana, do potpunog dovršenja mreže električnog tramvaja. središte|mini|374x374px|Janko Holjac u prvom električnom tramvaju svečano puštenom u promet na Savskoj cesti, 18. kolovoza 1910.

Tramvajska mreža mini|Prikaz rasta zagrebačke tramvajske mreže kroz povijest mini|Zaslon na tramvajskoj stanici s najavom dolaska tramvaja. Početak uvođenja krajem 2007.Razvoj zagrebačke tramvajske mreže započet je 11. svibnja 1891., kad je započela izgradnja jednokolosiječne tramvajske pruge širine kolosijeka 760 mm. Pruga, kojom je 5. rujna 1891. pušten u promet konjski tramvaj, protezala se od današnjega Kvaternikovog trga (tadašnje Mitnice u Vlaškoj ulici), Vlaškom, Draškovićevom, Jurišićevom ulicom preko Jelačićeva trga te Ilicom do Južnoga (danas Zapadnog) kolodvora. Pruga je imala odvojak do Savskog mosta kroz Frankopansku i Savsku. Od tada do danas mreža se proširila na ukupno km po kojoj se tramvajski prijevoz redovno odvija. Od 1910. godine širina kolosijeka je 1000 mm. Mreža se u nekoliko navrata širila (posljednje je širenje bilo 2000. godine puštanjem u promet dionica Dubrava – Dubec i Jarun – Prečko), a neke su dionice pruga ukinute.

Tramvajski prsten u Novom Zagrebu izgradilo je hrvatsko građevinarsko poduzeće GRO Vladimir Gortan.Časopis Građevinar 54 (2002.) 4 Iz povijesti graditeljstva – Sjećanje na poduzeće koje je neslavno završilo (B. Nadilo)

Puštanje u promet pojedinih dionica pruga(do 1910. pruga za konjski tramvaj) 1891. Vodovodna / Zapadni kolodvor – Jelačićev Trg – Kvaternikov trg (prvotna širina kolosjeka 760 mm, od 1910. 1000 mm) Savski Most – Frankopanska / Ilica (prvotna širina kolosjeka 760 mm, od 1910. 1000 mm) 1892. Jelačićev Trg – Glavni kolodvor (kod hotela Esplanade) (prvotna širina kolosjeka 760 mm, od 1910. 1000 mm) Kvaternikov trg – Maksimir (prvotna širina kolosjeka 760 mm, od 1910. 1000 mm) 1910. Zapadni kolodvor – Draškovićeva (Klaićevom i Hebrangovom ulicom) Vodovodna – Črnomerec 1911. Jelačićev trg – Kaptol – Nova Ves – Gupčeva zvijezda – Mirogoj 1924. Draškovićeva – Branimirova 1926. Kvaternikov trg – Sajmište (Heinzelovom ulicom) 1928. Branimirova – Draškovićeva – Sigečica (Branimirovom ulicom) 1931. Vlaška – Draškovićeva – Ribnjak – Medveščak – Gupčeva zvijezda 1933. Gupčeva zvijezda – Jandrićeva1935. Draškovićeva – Harambašićeva (Zvonimirovom ulicom) Savska cesta – Ljubljanica (današnjom Tratinskom i Ozaljskom ulicom) 1942. Maksimir – Dubrava 1945. spojnica Glavni kolodvor – Savska cesta (Mihanovićevom i Vodnikovom ulicom) 1946. spojnica Draškovićeva – Trga žrtava fašizma (Mislavovom ulicom) 1947. spojnica Zapadni kolodvor – Savska cesta (Jagićevom i Jukićevom ulicom) 1948. Jandrićeva – Mihaljevac 1949. Savska cesta – Heinzelova (Vukovarskom ulicom) 1950. Mihaljevac – Dolje Heinzelova – Žitnjak 1961. Branimirova (Sigečica) – Kvaternikov Trg (Šubićevom ulicom) 1962. Branimirova (Sigečica) – Držićeva 1963. Harambašićeva – Borongaj 1979. Držićeva – Zapruđe – Sopot 1985. Savski most – Sopot (završetak tzv. novozagrebačkog prstena) 1987. Savski most – Jarun (Selskom i Horvaćanskom cestom) 1990. Žitnjak – Savišće 2000. Dubrava – Dubec Jarun – Prečko Ukinuće pojedinih pruga 1926. Zapadni kolodvor – Draškovićeva (promet obustavljen još 1924. zbog nerentabilnosti) 1931. Jelačićev trg – Kaptol – Nova Ves – Gupčeva zvijezda (nakon izgradnje dionice Vlaška – Ribnjak – Medveščak – Gupčeva zvijezda) 1954. Kvaternikov trg – Sajmište 1967. Gupčeva zvijezda – Mirogoj (nakon nesreće 31. listopada 1954. promet obustavljen do 1964., konačno prekinut 15. svibnja 1967.)

Razvojem tramvajske mreže bilo je potrebno urediti tramvajska okretišta na krajnjim odredištima. Danas se tramvajska okretišta nalaze na odredištima tramvajskih linija: +OkretišteLinijePeroniKolosijeci u okretištuOtvorenoBorongaj1 dolazni + 2 odlazna21963.Črnomerec1 dolazni + 2 odlazna21910.Dubec2 dolazno-odlazna22000.Dubrava2 dolazno-odlazna21942.Gračansko dolje1 dolazni + 1 odlazni11950.Heinzelova1 dolazni + 1 odlazni1 + 1 upleteni1949.Jarun – zapad1 dolazni + 1 odlazni + 2 u okretištu21987.Kvaternikov trg1 dolazno-odlazni1 + 1 mimoilazni1891.Ljubljanica2 dolazna + 1 odlazni11935.Mihaljevac2 dolazna + 3 odlazna21948.Park Maksimir1 dolazni + 1 odlazni11892.Prečko1 dolazni + 1 odlazni22000.Savišće1 dolazni + 1 odlazni21990.Savski gaj – rotor1 dolazni + 3 odlazna12020.Savski most1 dolazni + 2 odlazna21891.Sopot1 dolazni + 1 odlazni11979.Trg žrtava fašizma1 dolazno-odlazni11935.Zapadni kolodvor1 dolazni + 1 odlazni11891.Zapruđe2 dolazna + 2 odlazna11979.Žitnjak1 dolazni + 1 odlazni11950.

Tramvajska infrastruktura i signalizacija Širina kolosijeka je 1000 mm. Napon kontaktne mreže iznosi 600 V ⎓. Skretnica je u gradu 174, a tramvajskih stajališta 255.

Prometni znakovi U tramvajskom prometu postoje posebni prometni znakovi. 100px100px100pxOgraničenje brzinePrestanak važećeg ograničenja brzineNajava skretnice95px100px110pxSkretnički kontaktRasklopacPružna sklopka100pxObavezno kočenje motorom

Semafori Na raskrižjima s tramvajskim i cestovnim prometom, uz semafore za cestovni promet postavljeni su i posebni semafori za tramvajski promet koji vozaču tramvaja signaliziraju mogućnost prolaza raskrižjem. Tramvajski semafor ima najmanje dva svjetla, no može i više, ovisno o tome koliko je skretnica položeno u raskrižju.

Vozni park

Vozni park ZET-a sastoji se od 277 tramvajskih vozila (od čega 142 niskopodna).Vozni je park raznovrstan i obuhvaća više tipova tramvaja različitih proizvođača. Radnim je danom u prometu 187 tramvajskih motornih kola i 84 prikolice.

Tipovi tramvaja u ZagrebuNazivSlikaAktivan?Pušten u prometZanimljivostiGanz-Mavag T-50lijevo|130x130pxNE1910.Prvi električni tramvaj u Zagrebu. Kasnije su pregrađeni u prikolice tzv. PagodeGanz-Mavag T-70lijevo|130x130pxNE1911.M-22lijevo|130x130pxNEMotorna kola proizvedena u ZET-u, a projektirao ih je dipl. ing. Dragutin Mandl. Imala su drveni kostur.M-24130x130pxNEDanas su sačuvana dva tipa kola s prikolicom Pagodom. Kola 11 su eksponat Tehničkog muzeja, a kola 88 služe za turističke vožnje.TMK 100NEPrototip.TMK 101nadimak: Stojadin, Đuro130pxdo 2008.1951.Dvoosovinski tramvaji koje je proizvodio Đuro Đaković, a prva tri prototipa su proizvedena u ZET-ovoj radionici. Uvođenjem u promet niskopodnih tramvaja TMK 2200 postupno se povlače iz prometa.TMK 200do 1993.1966.Prototip zglobnog šestoosovinskog tramvaja, prvi takve vrste u Zagrebu.TMK 1Z (tip 201)nadimak: Bik130pxdo 2025.1973. – 1974.Četveroosovinski tramvaji koje je proizvodio Đuro Đaković. Tatra T4YU (tip 401)nadimak: Čeh130pxDA1976. – 1982.Proizvedeni u Čehoslovačkoj Tatra KT4YU (tip 301)nadimak: Katica130pxDA1985. – 1986.Zglobni tramvaji čehoslovačke proizvodnjeTatra KT4Dt (GB 351)inačicaDA1986.Inačica KT4 tramvaja s tiristorima TV3, postoji samo jedan primjerak u Zagrebu.JZT-1 (TMK 900)nadimak: Tenk130pxdo 2007.1990.Prototip tramvaja izrađen u tvornici Đuro Đaković 1990. godine. Povučen iz službe zbog teško nabavljivih dijelova.Düwag GT-6 (tip 901)nadimak: Genšer ili Švabo130pxNE1995. – 1996.Rabljeni tramvaji nabavljeni iz Mannheima.Düwag GT-6 Mannheimer (tip 941): inačica130pxNE1996. – 1997.Rabljeni tramvaji nabavljeni iz Mannheima.TMK 2100130pxDA1994. (prototip 2101) 1997. – 2002.Ukupno je proizvedeno 16 dvozglobnih osamosovinskih tramvaja. Proizvođači su Končar i TŽV Gredelj. Za izradu su korištene prikolice TP-4 i TP 1-Z i motorna kola TMK 201, od kojih su, između ostaloga, ugrađeni prenosnici snage i vučni motori.TMK 2200 nadimak: Zeko130pxDA2005. – 2007. (prva serija) 2008. – 2010. (druga serija)Niskopodni tramvaj konzorcija Crotram. Isporučeni u dvije serije po 70 vozila. Serije se razlikuju po rasporedu sjedala u putničkom prostoru.TMK 2200K (TMK 2300)nadimak: Shorty130pxDAkrajem 2009.Kraća inačica TMK 2200.Adtranz GT6M (tip 1001)181x181pxDAprosinac 2023. – danasRabljeni tramvaji iz Augsburga. Prvi od 11 tramvaja je došao u Zagreb u prosincu 2023., a do početka 2025. došlo je njih šest.TMK 2400130pxDAožujak 2025. – danasPrvi od 40 novih kraćih tramvaja došao je u ZET 4. veljače 2025.PrikoliceTP 591130pxdo 2008.1951.Prikolice za TMK 101 i TMK 201. Više ne voze.TP 701130pxdo 2025.1973. – 1974.Prikolice za TMK 101 i TMK 201. Više ne voze.Tatra B4YU (tip 801)130pxDA1976. – 1982.Prikolice za tip tramvaja Tatra T4.

Pomoćni tramvaji su: tramvaj brusilica Tip B2 (2) ralice (5) teretni tramvaj s prikolicama – prerađeni M-24 (2 + 7)

Tramvaji su smješteni u dva tramvajska pogona – Dubrava i Trešnjevka.

Prema planovima razvoja, tramvajski vozni park ZET-a za nekoliko će se godina povući stariji tipovi tramvaja. Vozni park bi trebala obuhvaćati kola tipa: TMK 2100, TMK 2200, TMK 2200-K i osuvremenjeni KT4.

14. rujna 2023. potpisan je ugovor o kupnji 11 rabljenih tramvaja tipa Adtranz GT6M iz Augsburga, uz nabavku novog tipa niskopodnog tramvaja TMK 2400 do 2025.

Tramvajske linije