Rab je otok na istočnoj strani Jadranskog mora, u Republici Hrvatskoj. Nalazi se južnije od otoka Krka, te istočnije od otoka Cresa.
Administrativno otok pripada Primorsko-goranskoj županiji.
Povijest Rab se prvi put spominje u putopisu grčkog geografa Pseudo-Skilaka koji otoke Rab i Pag spominje pod zajedničkim imenom “Mentorides”.
Jedan od najpoznatijih Rabljana je sveti Marin, osnivač državice San Marino.
Zemljopis Otok Rab sa susjednim otočićima čini rapsku otočnu skupinu koja se, smještena na kvarnerskom prostoru, nalazi na izuzetno povoljnom geografsko-prometnom i geografsko-turističkom položaju u odnosu na europsko i domaće turističko tržište.
Otok Rab se pruža u smjeru sjeverozapad-jugoistok, paralelno s kopnom podvelebitskog primorja.
Za otok su specifičane geomorfološke karakteristike koje čine grebeni i udoline koje se pružaju smjerom SZ-JI. mini|250px|lijevo|Podjela otoka Raba. Najveća zračna dužina otoka Raba, od rta Gavranić do rta Sorinj, iznosi 22 km. Zahvaljujući svom nepravilnom obliku, širina je otoka različita. Tako je najuži na južnom dijelu od rta Krkland do zaseoka Perčinić u Barbatu 3 km, dok je najširi, i to 10 km, u svom sjevernom dijelu od rta Šilp u Loparu do rta Kristofor na sjeverozapadu otoka.
Povoljne mikroklimatske prilike karakterizira srednja godišnja temperatura od 14,9 °C te godišnja količina oborina od 1108,8 mm, što je karakteristika prijelazne klime između sredozemne i kontinentalne.
Prosječno godišnje trajanje sunca na otoku Rabu je 2417 sati.
Uz bogatstvo flore, na Rabu susrećamo i raznolik životinjski svijet, kako na kopnu, tako i u moru. mini|250px|lijevo|Grad Rab. Na sjeverozapadnom dijelu otoka, uz duboku uvalu, smjestilo se naselje Supetarska Draga. Ime sela izvedeno je iz naziva samostana sv. Petra u Drazi. U sredini prostrane plodne doline 1059. godine osnovana je benediktinska opatija sv. Petra u Drazi.
Barbat, najjužnije selo otoka, proteže se morskim pojasom duž Barbatskog kanala. Sudeći prema ostacima nekadašnjih građevina, na ovom su području postojala vrlo stara naselja. Na uzvišenju sv. Damijan vide se ostaci stare gradine i crkvice sv. Damijana, koja se spominje u XIV. stoljeću. Ove ruševine potječu još iz doba grčkih naseobina i vrlo je vjerojatno da se radilo o grčkoj vojnoj koloniji osnovanoj u IV. stoljeća prije Krista. Pretpostavlja se da bi ruševine na brdu sv. Damijan mogle biti ostaci antičkog grada Ptolomejeve Kolente. U podnožju brda, kod zaselka Perčinić, za vrijeme oseke u moru se primjećuju ostaci zidina grada što su ga osnovali bjegunci sklanjajući se na Rab u bijegu pred Atilom.
Pri kraju uvale Eufemija, na maloj uzvisini uz more, smješten je samostan sv. Eufemije. Crkvica sv. Eufemije spominje se već u XIII. stoljeću i prema njoj je samostan dobio ime. U samostanu se čuva i jedna od najbogatijih starih knjižnica. U Kronici samostana bilježeni su svi važniji događaji u životu otoka Raba u posljednjih sedam stoljeća.
Stanovništvo mini|250px|Jedan pogled na otok Rab. Za razliku od ostalih kvarnerskih otoka, koje karakterizira relativno veliki broj naselja, otok Rab ima relativno mali broj naselja. Na otoku ih ima 8: Banjol, Barbat na Rabu, Kampor, Lopar, Mundanije, Palit, Rab i Supetarska Draga.
Izuzimajući Mundanije sva su ostala rapska naselja locirana u blizini mora. Zbog toga se tretiraju kao turistička naselja.
Na položaj naselja u rapskoj općini utjecali su klima i sastav podloge. Sva su rapska naselja nastala u prostorima zaštićenim od bure. Taj je utjecaj toliko velik tako da su sva naselja okrenuta na jugozapad.
Veoma značajna karakteristika naselja na otoku Rabu jest to da su vezana uz flišne zone što ukazuje na veliku ulogu poljoprivrednog iskorištavanja u prošlosti.
Rab je među onim malobrojnim jadranskim otocima koji ne bilježe pad broja stanovnika. Štoviše, broj stanovnika stalno se povećava. No ipak, broj stanovnika oscilira prema godišnjem dobu. Tijekom ljeta broj raste dok zimi pada zbog sezonskog rada i oslanjanja na turizam sezonskog tipa. mini|250px|Jedrenjaci u Supetarskoj Drazi. Nagli turistički razvitak iz korijena je promijenio način života, tako da sada gotovo sve stanovništvo otoka posredno ili neposredno živi od turizma.
Gospodarstvo Prirodno bogatstvo, bogata prošlost i kulturno-povijesno naslijeđe osnove su turističke djelatnosti, koja je glavna gospodarska grana sa stoljetnom tradicijom.
Razvojem turizma, na otoku je smanjen udio poljoprivrednog stanovništva, a povećan udio aktivnog stanovništva u tercijarnim djelatnostima. Nove mogućnosti zapošljavanja u tercijarnim djelatnostima, te dopunske zarade od kućne radinosti koje je omogućio turizam zadržale su ljude na otoku. Zbog toga Rab spada među rijetke otoke na kojima od polovice 19. stoljeća broj stanovnika ne opada.
Šumska vegetacija otoka Raba Čak 40 % površine otoka Raba je pokriveno šumom. Na Rabu se nalazi najveći nasad hrasta crnike (Quercus ilex L.) na Jadranu. Makija i druge vrste zelenila, također, zauzimaju ukupno više od 40 % ukupne površine otoka Raba.
Najznačajnija šuma na Rabu je Kalifront. Površina joj je 1267 ha, od čega su 1161 ha gospodarske šume, dok 106 ha otpada na šumu Dundo koja je od 1949. godine pod stalnom zaštitom države, a danas je u kategoriji posebnog rezervata šumske vegetacije. Jedna je od rijetkih očuvanih šuma hrasta crnike na Mediteranu. Prostire se od uzvisine Dundo (84 m nad morem), udaljene 5 km od mjesta Raba, te pada prema zapadu do uvale Sv. Kristofor. U njoj su zabilježene sljedeće zajednice: - Fraxino orni-Quercetum ilicis tipicum (Horvatić 1958.)...tipična šuma hrasta crnike - Fraxino orni-Quercetum ilicis ericetosum (Rauš 1974.)...šuma hrasta crnike s velikim vrijesom Facijes: Quercus pubescens...šuma hrsta crnike s velikim vrijesom i meduncem
Kao najčešća pionirska vrsta dolazi alepski bor (Pinus halepensis), u manjoj brojnosti javlja se crni bor (Pinus nigra), najviše na području poluotoka Lopar gdje danas nalazimo velike komplekse crnog bora. U manjoj količini dolazi i primorski bor (Pinus pinaster), te u malim grupicama ili kao pojedinačno stablo pinija (Pinus pinea).
Osim posebnog rezervata šumske vegetacije-šume Dundo, nalaze se još neka područja pod kategorijom zaštite. Park-šuma Komrčar proglašena je zaštićenom 1965. godine. Površina parka iznosi 10 ha koji se nadovezuje neposredno na stari grad Rab. Područje na kojem se danas nalazi park nekad je bilo pusto pašnjačko polje, koje je 1890. godine počeo pošumljavati rapski nadšumar Pravdoje Belija. Osim borova, vrlo brzo uvodi i autohtonu vegetaciju. Tako se danas na području parka nalaze sve vrste karakteristične za vegetaciju otoka Raba, uz pokoju unesenu vrstu četinjača i listača. Park šuma Komrčar uređena je brojnim stazama i ima veliko rekreacijsko i turističko značenje za otok, stoga je neophodna njena zaštita i revitalizacija.
Značajni krajobraz sjeveroistočni dio poluotoka Lopar proglašen je zaštićenim 1969. godine. Granice zaštićenog područja su od hridi Kaštelina kraj uvale Crnika do plićine Vela sika na sjeverozapadu poluotoka. Površina zaštićenog područja iznosi 100 ha. Posebnost ovog područja je u neuobičajenoj morfologiji, a uzrok tome je sastav stijena od kojih je građen (lapori i pješčenjaci).
Znamenitosti Izvan gradskih zidina nalaze se iduće znamenitosti.