Liège (francuski izgovor: [ljɛːʒ]; nizozemski: Luik, [lœyk]; valonski: Lidje; njemački: Lüttich; latinski: Leodium, do 1949. ime grada se pisalo „Liége”) je grad u belgijskoj regiji Valoniji, pokrajina Liège, čije je i administrativno središte. Grad je smješten u dolini rijeke Meuse u blizini istočne belgijske granice s Nizozemskom i Njemačkom, gdje se rijeka Meuse spaja s rijekom Ourthe. Grad ima nešto manje od 200.000 stanovnika, dok u njegovu aglomeracijskom području živi oko 600 000 stanovnika. Prema broju stanovnika, ovo je treće urbano područje u Belgiji, nakon Bruxellesa i Antwerpena, te četvrta po veličini belgijska općina, nakon Antwerpena, Genta i Charleroia.
Liège je glavno ekonomsko i kulturno središte Valonije. Grad se nalazi u industrijskoj dolini, koja je nekada bila glavni gospodarski pokretač Belgije.
Etimologija
Latinski naziv za Liège, Leodium, sadrži germansku riječ leod, u izvornom značenju "ljudi". Arhaični nizozemski oblike je lui(den), lieden ("ljudi"), staroengleski lēod (engleski lede "ljudi"), njemački Leute ("ljudi"), dijalektalni norveški lyd ("ljudi"). Istog korijena je i hrvatska riječ "ljudi", kao i na drugim slavenskim jezicima, te hindski loagh, također u značenju "ljudi".
Na druga dva službena jezika u Belgiji, grad se naziva Luik (nizozemski) i Lüttich (njemački). Lokalni valonski naziv na lieškom dijalektu je Lîdje.Jean Haust ortografija Lîdge u Dictionnaire Liégeois, Vaillant Carmanne, 1933, str. 368. Valonsko jezično i književno društvo (Société de Langue et Littérature Wallonnes) prihvaća kao aktualni oblik Lîdje.
Stanovnici grada na francuskom jeziku nazivaju se Liégeois (m) / Liégeoise (ž) (množina : Liégeois/Liégeoises). Ortografija s naglaskom aigu zadržana je u nazivu etnika ovog grada, iako je davno nestala u pisanju imena grada. Naziv za stanovnike ovog grada na lokalnom lieškom dijalektu valonskog je Lîdjwês / Lîdjwêse.Jean Haust, Dictionnaire Liégeois, str. 369, Vaillant-Carmanne, Liège, 1933 Arhaični oblik Lîdjeûs koristi se još u Namuru, Condrozu i Ardenima.
Povijest
mini|Ubojstvo sv. Lamberta Ranija povijest
Najraniji tragovi ljudske prisutnosti sežu još iz paleolitika,a pronađeni su na trgu Saint-Lambert i okolnim mjestima. Godine 1907., u samom središtu grada pronađeni su ostaci rimske vile iz 2. ili 3. stoljeća, također na trgu Saint-Lambert.
Prvi spomen ovog grada je iz 558., pod nazivom Vicus Leudicus. Oko godine 705. sv. Lambert iz Maastrichta završava pokrštavanje u ovom kraju, iz čega je vidljivo da je dotad u ovom području još postojalo prakticiranje drevnih religija. Zbog svog vjerskog uvjerenja sv. Lambert je na kraju i ubijen, te se danas smatra mučenikom. Nakon ubojstva, njegov nasljednik Sveti Hubert, uz dopuštenje pape prebacuje biskupiju iz Maastrichta u Liège, te postaje prvi biskup te biskupije. Bazilika koju je Hubert dao izgraditi postaje središte grada, a sam grad zahvaljujući sada statusu hodočasničkog odredišta počinje rasti. Nekoliko stoljeća kasnije Liège postaje biskupska kneževina što je status kojeg je imao 985. do 1794. godine. Prvi knez biskup bio je Notger koji je grad pretvorio u veliko intelektualno i crkveno središte u Srednjem vijeku. Papa Klement VI. pozvao je nekoliko glazbenika iz Liègea na papinski dvor u Avignonu. Grad je bio poznat po mnoštvu crkava, od kojih je ona najstarija iz 682. godine.
Kneževina Liège
Kneževina Liège osnovana je nedugo nakon dolaska Notgera na mjesto biskupa, prema odredbi cara Otona II. 972. godine. Biskup postaje jedini vladar svojih posjeda koji postaju biskupska kneževina, te posjeduju visoku autonomiju od krune. Zahvaljujući biskupima Éracleu, Notgeru i Wazonu, Liège postaje središte te moćne kneževine, te to ostaje do kraja 18. stoljeća. Uz mnoštvo crkava, u gradu postoje i dva benediktinska samostana: sv. Jakova i sv. Lovre. Liège vrlo rano postaje rudarsko središte, posebice zbog izvlačenja ugljena.
Strateški položaj Liègea često je privlačio razne vojske, te mnoge pobune tijekom stoljeća. Grad je rano utvrđen, a dvorac se nalazio na brdu sa zapadne strane grada. Godine 1345., građani su se pobunili protiv kneza biskupa Engelberta III. de la Marcka, koji je vladao u to vrijeme, te su ga porazili u bitki blizu grada. Ubrzo nakon toga uveden je jedinstveni politički sustav, koji su 32 gradska ceha dobili potpunu gradsku vlast. Svaka osoba registrirana u cehu mogla je sudjelovati u vlasti, a svaki ceh je imao jedan ravnopravan glas, čime je ovo bio najdemokratskiji sustav u tom dijelu Europe. Ovaj sustav proširio se i na Utrecht, te je uveo duh demokracije u Liège koji je opstao do danas.Henri Pirenne, Belgian Democracy, Its Early History, Translated by J.V. Saunders, The University press, Hull 1915, str. 140–141. Digitalna inačica: Belgian Democracy, Its Early History str. 72–73.
Nakon što su burgundski grofovi pokušali nametnuti svoju apsolutističku vlast nad ovim područjem,Oko 1390. Jean Lejeune je napisao, le pays de Liège a plié ses lois à [...] ses aspirations. Il ne dépend plus que de lui-même in Jean Lejeune, La principauté de Liège, Wahle, Liège, 1980, str. 97 Liège se pobunjuje i odbija ponudu Filipa Dobrog da postavi svog nećaka Luja Burbonskog na čelo države. Nakon nekoliko borbi, grad je iznenada napadnut i u potpunosti opljačkan i spaljen 3. studenog 1468. Samo nekoliko vjerskih spomenika je pošteđeno ove sudbine. Liège je tehnički još uvijek bio dio Svetog Rimskog Carstva. Nakon 1477. grad i područje dolaze pod habsburšku vlast, da bi nakon 1555. došli pod španjolsku vlast, iako je cijelo to vrijeme Liège ostao pod upravom kneza biskupa. Tijekom Protureformacije, Lieška biskupija je podijeljena, te ubrzo prestaje biti regionalna sila. U 17. stoljeću, kneževi biskupi počinju dolaziti iz bavarske dinastije Wittelsbach, koja je kontrolirala Köln, te ostale biskupije na sjeverozapadu carstva.
Od 18. stoljeća do Prvog svjetskog rata
Tijekom španjolskog rata za nasljedstvo, vojvoda od Marlborougha zajedno sa svojim francuskim saveznicima osvaja grad i oduzima ga bavarskim kneževima 1704. godine. Sredinom 18. stoljeća, nove revolucionarne ideje iz Francuske bivaju dobro primljene u Liègeu. Biskup de Velbruck podržava propagiranje ovih ideja, koje ubrzo bivaju ostvarene u Lieškoj revoluciji koja je 18. kolovoza 1789. buknula u ovom biskupskom gradu.
Tijekom Francuske revolucije, 1794. francuska vojska zauzima grad i uspostavlja protucrkveni režim, tijekom kojeg je uništena slavna katedrala sv. Lamberta. Potpuno uklanjanje biskupske kneževine potvrđeno je 1801. konkordatom između Napoleona i pape Pija VII. Francuska gubi grad Bečkim kongresom, te Liège biva ustupljen Ujedinjenom Kraljevstvu Nizozemske. Tijekom nizozemske vlasti izgrađeno je Sveučilište u Liègeu, te Kraljevska opera. Nizozemska vlast traje sve do 1830. kada izbiva Belgijska revolucija, kojom je osnovana Kraljevina Belgija kao neutralna i katolička država u čijem se sastavu nalazio i grad Liège.
Liège ubrzo prerasta u važan industrijski grad, te vodeći europski centar za proizvodnju čelika. Godine 1886., izbiva radnička pobunaThe New York Times koja se proširila cijelom okolnom industrijskom dolinom, te koja je na kraju ugušena vojnom intervencijom. U gradu je održano više međunarodnih izložbi, uključujući Svjetsku izložbu 1905., te Međunarodnu izložbu 1930., koja je održana za stogodišnjicu nezavisnosti. Potrebno je još spomenuti i izložbu vodne tehnike 1939. kojom se obilježavaju radovi na kanalu Albert, kojim je grad povezan s Antwerpenom. Gradska utvrđenja obnovio je Henri Alexis Brialmont u 1880-ima, te dodao zaštitni lanac sastavljen od dvanaest utvrda. Ovaj sustav bio je 1914. velika zapreka njemačkoj vojsci koja je prema strateškom Schlieffenovom planu trebala brzo proći kroz dolinu rijeke Meuse i Ardene na putu prema Francuskoj.
Njemački napad dogodio se 5. kolovoza 1914., a bitka za Liège je bila prva bitka Prvoga svjetskoga rata i početna bitka tijekom njemačke invazije na Belgiju. Grad je branila vojska od 30.000 vojnika pod vodstvom generala Gérarda Lemana, koja je na kraju popustila pred tri puta brojnijom njemačkom vojskom nakon petodnevnog bombardiranja. Zbog loše isplaniranog podzemnog sustava obrane u tunelima ispod glavne tvrđave, jedan topovski pogodak je izazvao veliko eksploziju koja je na kraju natjerala belgijske snage na predaju. Iako je belgijski otpor trajao vrlo kratko, dvanaestodnevno kašnjenje u izvedbi njemačkog vojnog plana je na kraju pridonijelo porazu Njemačke na francuskim bojištima. Njemačke snage su držale Liège pod okupacijom sve do kraja rata. Grad je zbog svog otpora dobio Legiju časti, kao i brojna druga odlikovanja drugih država uključujući i Medalju za hrabrost Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.
Od Drugog svjetskog rata do danas thumb|200px|La Violette, gradska vijećnica Njemačke snage 1940. napadaju grad i zauzimaju ga u roku od tri dana. Veći dio židovske populacije je spašen, jer su stanovnici grada pomogli sakrivati djecu i izbjeglice po samostanima. Njemačke okupacijske snage izbacuju Saveznici u rujnu 1944. Grad je za vrijeme rata bio meta zračnog bombardiranja, te je na njega ispaljeno više od 1500 raketa V-1 i V-2.
Nakon završetka rata izbila je monarhijska kriza, jer su mnogi smatrali belgijskog kralja Leopolda III. kao njemačkog kolaboracionista. U srpnju 1950., izbija opći štrajk saveza belgijskih sindikata pod vodstvom Andréa Renarda u kojem su štrajkaši preuzeli kontrolu nad gradom.Erik Jones, Economic Adjustment and Political Transformation in Small States,Oxford Press, 2008, str. 121 978-0-19-920833-3 Ovaj štrajk je na kraju doveo do abdikacije kralja Leopolda.
Grad je u drugoj polovici 20. stoljeća počeo osjećati posljedice pada industrijske proizvodnje, pogotovo one vezane s ugljenom, a kasnije i s čelikom. U ovom razdoblju nezaposlenost počinje naglo rasti, a njome i društvena napetost. Tijekom općeg štrajka u zimu 1960./1961. godine, nezadovoljni radnici su uništili glavni željeznički kolodvor Guillemins. Ovi nemiri bili su prilično velika razmjera, te je na kraju vojska poslana na zabarikadirane ulice. Najgori nemiri su bili 6. siječnja 1961., kada je u nekoliko sati u uličnim borbama ozlijeđeno 75 osoba.Political History of Belgium: From 1830 Onwards, Academic and Scentific Publishers, Brussels, 2009, str. 278.
Liège je tradicionalno sicijalističko uporište. Godine 1991., visoki politički dužnosnik iz Socijalističke partije André Cools ubijen je ispred stana svoje djevojke. Opće mišljenje bilo je da je ubojstvo povezano s korupcijskim skandalom koji je potresao Socijalističku partiju i općenito saveznu vlast. Zbog ovog ubojstva 2004. dvoje muškaraca osuđeno je na dvadesetogodišnju zatvorsku kaznu.
S otvaranjem granica unutar Europske unije, te rastom cijena čelika i učinkovitijom upravom, gospodarska situacija grada se lagano oporavlja.
Stanovništvo
200px|left|Karta pokrajine Liège Područje grada Liègea (označen crvenom bojom na slici) okuplja teritorij starih općina Angleur, Bressoux, Chênée, Glain, Grivegnée, Jupille, Liège, Rocourt, Wandre (kao i četvrt Sclessin bivše općine Ougrée i nekoliko ulica naselja Ans, Saint-Nicolas i Vottem). Sve te općine integrirane su 1977. u grad Liège, nakon političke odluke o spajanju općina.
Aglomerizacija Liègea pokriva teritorij od 275,75 km². Općine Seraing, Saint-Nicolas, Ans, Herstal, Beyne-Heusay, Fléron, Chaudfontaine, Grâce-Hollogne, Esneux i Flémalle (na karti označene narančastom bojom) čine dio ove urbane zone.
Grad Liège
Godine 1977., općina Liège spojena je s okolnim općinama u novu upravnu cjelinu. Ovo je podjela stanovništva prema starim općinama :
Naziv Br. stanovnika(2008.) Liège Angleur Bressoux Chênée Glain Grivegnée Jupille-sur-Meuse Rocourt Wandre Ukupno