Juno je američka humoristična drama iz 2007. godine redatelja Jasona Reitmana. Elliot Page glumi Juno, samosvjesnu tinejdžericu koja se suočava s neplaniranom trudnoćom i kasnijim događajima koji stvaraju pritisak odraslima koji je okružuju. U filmu glume i Michael Cera, Jennifer Garner i Jason Bateman. Snimanje se rasteglo od početka veljače do ožujka 2007., a odvijalo se u Vancouveru Britanskoj Kolumbiji. Film je premijerno prikazan 8. rujna 2007. na Međunarodnom Film Festivalu u Torontu gdje je popraćen burnim ovacijama.
Film je osvojio Oscara za najbolji originalni scenarij, a bio je nominiran u još tri kategorije, uključujući najbolji film i najbolju glumicu za Page. Soundtrack filma, uz nekoliko pjesama Kimyje Dawson i njezinih sastava Antsy Pants i The Moldy Peaches, bio je prvi najprodavaniji soundtrack album od onog za film Komadi iz snova i prvi najprodavaniji soundtrack 20th Century Foxa od Titanica. Juno je u dvadeset dana vratio 6,5 milijuna dolara uloženih u produkciju; tijekom prvih devetnaest dana film je prikazivan u ograničenom broju kina. Na kraju je zaradio 35 puta više od budžeta, postavši najunosniji film u povijesti svoga distributera, Fox Searchlight Picturesa.
Juno je dobio brojne pozitivne kritike, a mnogi kritičari su naveli film na svojim ljestvicama deset najboljih filmova godine. Film je zaradio i mnoge pohvale i kritike od skupina koje se protive pobačaju i onih koje se zalažu za pravo izbora.
Radnja
Šesnaestogodišnja srednjoškolka Juno MacGuff (Elliot Page) iz Minnesote otkriva da je trudna: otac je njezin prijatelj Paulie Bleeker (Michael Cera). Iako isprva odluči napraviti pobačaj, predomisli se i odluči smisliti plan za djetetovo posvojenje. Uz pomoć svoje prijateljice Leah (Olivia Thirlby), Juno počne pretraživati oglase u Pennysaveru i pronalazi par za koji misli da će djetetu pružiti akedvatnu skrb. Zajedno sa svojim ocem, Macom (J.K. Simmons), Juno upoznaje par, Marka i Vanessu Loring (Jason Bateman i Jennifer Garner), u njihovom otmjenom domu i izrazi želju da njih dvoje posvoje njezino dijete.
Vanessa se počne ponašati nervozno što dodatno oteža njezin odnos s Juno. No, Juno i Leah ugledaju Vanessu u trgovačkom centru kako se ne snalazi s djetetom svoje sestre. Juno ohrabri Vanessu da porazgovara s djetetom u svojoj utrobi koje se počelo ritati. S druge strane, Juno se odmah sprijateljuje s Markom, s kojim dijeli ljubav prema punk rock glazbi i horor filmovima. Mark, koji je zapostavio svoj rock sastav iz mladosti (koji živi jedino na slikama u jednoj sobi u kući za koju mu je Vanessa dala dopuštenje), radi kući skladajući džinglove za reklame. Juno nekoliko puta svraća kod Marka, ignorirajući upozorenje njene maćehe Bren (Allison Janney) da ne bi trebala provoditi toliko vremena s oženjenim čovjekom.
Kako trudnoća sve više odmiče, Juno se muči s osjećajima koje gaji prema djetetovu ocu, Paulieju, koji je očito - iako pasivno - zaljubljen u Juno. Juno nastavlja sa svojim naizgled indiferentnim stavom prema Paulieju, ali nakon što je saznala da je on pozvao drugu djevojku na maturalnu večer, ona biva povrijeđena i posvađa se s njim. Paulie podsjeti Juno da je ona sama tražila da ostanu udaljeni i prizna da mu je slomila srce. Natukne i da ona gaji neke osjećaje prema njemu koje nije spremna priznati.
Malo prije samog poroda, Juno ponovno posjeti Marka, a njihov odnos postaje izrazito emocionalan. Mark joj kaže da napušta Vanessu. Vanessa stiže kući i, na njezin šok, Mark joj kaže da se ne osjeća spremnim postati ocem te da još postoje stvari koje bi volio ostvariti - snovi koje Vanessa nije spremna dijeliti. Juno gleda kako se brak Loringovih raspada, odlazi autom i rasplače se pokraj ceste prije no što je donijela odluku. Vrativši se Loringovima, ostavlja ceduljicu.
Nakon srdačnog razgovora s ocem, Juno shvati da voli Paulieja. Odlazi Paulieju i kaže mu da ga voli, a ovaj joj jasno daje do znanja da su osjećaji obostrani. Na utrci, Paulie primijeti da Juno nije na tribini i shvati da je sigurno na porodu; otrči do bolnice kako bi bio s njom (ona mu nije rekla kako ne propustio utrku). On stiže u bolnicu i shvati da je Juno rodila te je utješi nakon što se ona rasplakala. Vanessa dolazi u bolnicu gdje puna sreće uzima dječaka kao samohrana majka. Na zidu djetetove nove sobe, Vanessa je objesila uokvirenu Junoinu poruku - upućenu samo njoj - na kojoj piše: "Vanessa: Ako si još zainteresirana, i ja sam. - Juno." Film završava s Juno i Pauliejem kako sviraju gitaru i pjevaju zajedno, nakon čega slijedi poljubac.
Teme
Zajedno s još dva filma iz 2007. o ženama koje se suočavaju s neplaniranom trudnoćom, Zalomilo se i Recept za život, neki su kritičari interpretirali kako se Juno protivi pobačaju. Ann Hulbert iz časopisa Slate smatrala je Juno "purizmom koji brani obje strane, i one koji se protive pobačaju i one koji se zalažu za mogućnost izbora", dok je Jeff Dawson iz The Sunsay Timesa napisao kako je film neminovno smješten u "podžanr neželjene trudnoće" zajedno sa Zalomilo se i Receptom za život zbog slične teme, ali je dodao kako je konzervativna interpretacija filma ("za život") samo "zamutila vodu". Hadley Freeman iz The Guardiana kritizirao je Juno zbog "kompletiranja hat-tricka američkih komedija u posljednjih 12 mjeseci koje predstavljaju pobačaj nerazumnim, ili čak nezamislivim", iako je naglasila, "Ne vjerujem da je ijedan od ovih filmova svjesno osmišljen kao anti-pobačaj propaganda." A.O. Scott iz The New York Timesa složio se kako Juno ima "podtemu, poruku koja se ne protivi pobačaju nego se više obraća odraslima." Ellen Page je komentirala, "Najviše me iritira kad ljudi film nazovu pro-životnim, što je apsurdno... Najvažnija stvar je da postoji izbor, a film to u potpunosti demonstrira." I Cody i Page su otvoreno izjavile da su za izbor po pitanju pobačaja; Reitman je rekao kako je "fantastično" da i konzervativnije i liberalnije skupine prihvaćaju film. Rekao je da se "Juno čini kao zrcalo, a ljudi [s obje strane] se gledaju u njemu."
Drugi kritičari označili su film feminističkim zbog netipičnog prikaza Juno kao samopouzdane i inteligentne tinejdžerice. Antifeminist Phyllis Schlaffy je napisao da tema filma "nije ljubav, romansa ili poštovanje života, nego trijumf feminističke ideologije, nevažnosti muškaraca, pogotovo očeva." Wesley Morris iz The Boston Globea je naglasio da "Juno prikazuje opuštene, inteligentne djevojke koje se rijetko mogu vidjeti na filmu." Cody je komentirala pisanje scenarija riječima, "Žene su pametne, žene su duhovite, žene su bistre, a htjela sam pokazati da su ove djevojke od krvi i mesa, a ne sterotipne tinejdžerke koje često viđamo u medijima" i "U prošlosti je nedostajalo autentičnih likova tinejdžerica ... Pisanje ovog scenarija vidjela sam kao priliku da stvorim žensku ikonu." Page je hvalila film zbog pozitivnog prikaza tinejdžerki, opisujući lik Juno kao "osvježavajuću i otvorenu za nove mogućnosti onoga što mlade žene mogu biti" i "iskrenu, ali originalnu, potpuno pošteđenu svih stereotipa", iako je naglasila da "Djevojke prije nisu imale takav tip junakinje. Mi nemamo svog Lovca u žitu." Kritizirala je medijsku percepciju svog lika kao "snažne žene", naglašavajući da je Juno kojim slučajem muški lik, "snaga" lika ne bi bila toliko upečatljiva.
Produkcija
Razvoj mini|desno|Diablo Cody Diablo Cody je za pisanje scenarija prvo kontaktirao filmski producent Mason Novick, koji je prethodno ponudio Cody ugovor za knjigu za njezine memoare, Candy Girl: A Year in the Life of an Unlikely Stripper, nakon što je otkrio njezin blog o striptizu. Nagovorio ju je da adaptira knjigu za film, ali i predložio da prvo napiše scenaristički primjer koji bi se pokazao filmskim studijima, a taj primjer je postao Juno. Nakon što je odlučila adaptirati priču, Cody je prikupila priče svojih bioloških roditelja i posvojitelja, uključujući one njenog tadašnjeg muža, svojedobno posvojenog djeteta koji je pronašao svoje biološke roditelje nakon što je ona napisala scenarij. Inspiraciju je pronašla i u priči bliske prijateljice koja je ostala trudna u srednjoj školi, a iskoristila je i neke njene detalje u filmu, kao što je svađa s tehničarkom ultrazvuka. Većina filma je, međutim, temeljena na Codynim stvarnim srednjoškolskim iskustvima: hodala je s dečkom koji je volio tic-tac kao Paulie, bila je najbolja prijateljica s navijačicom kao što je Leah, a i koristila je hamburger telefon identičan onome koji se pojavljuje u filmu. Nakon što je napisala scenarij u sedam tjedana na odjelu Starbucksa centra Target u Minneapolisu u državi Minnesota, Cody je usporedila pisanje s disanjem, vidjevši Juno kao produžetak same sebe.
Novick je poslao Codyn scenarij svom prijatelju Jasonu Reitmanu; kad je Reitman pročitao tek pola scenarija, pomislio je, da ne režira film, žalio bi tu odluku do kraja života. Reitman isprva nije znao hoće li dobiti posao redatelja, jer njegov prvi film, Hvala što pušite, još nije bio objavljen, pa nije imao potpisa na dugometražnom filmu. Drugi redatelji, uključujući Bretta Simona, također su bili u konkurenciji za redateljsku stolicu, ali je Reitman izabran što je poremetilo rad na njegovom vlastitom scenariju. Cody kaže kako je pri pisanju scenarija imala ciničan stav ("Nikad nisam ni pomislila kako bi film mogao biti produciran"), a film je uistinu kasnio zbog financijskih problema. Nakon što je njegova kontroverzna priroda uplašila većinu velikih studija, produkciju je preuzela produkcijska kompanija Johna Malkovicha, Mr. Mudd. Kasnije ju je preuzela kompanija Mandate Pictures koproducenta Jima Millera.
Casting mini|desno|Elliot Page Nakon što mu se prethodno svidjela njena izvedba u filmu Gorki slatkiš, Reitman je za glavnu ulogu izabrao Elliot Page, rekavši kako ga je još tijekom čitanja scenarija zamišljao u ulozi naslovnog junaka. Posjetio ju je na setu filma na kojem je radila i ponudio joj ulogu. Odnio je scenarij i J.K. Simmonsu, koji je nastupio i u njegovu prethodnom filmu, Hvala što pušite, ne rekavši mu kako bi trebao glumiti Maca. Simmons je rekao kako je nakon čitanja scenarija bio zadovoljan i ulogom srednjoškolskog profesora koji nije imao govornu ulogu. Drugi glumci koje je Reitman "imao u vidu još od početka" bili su Olivia Thirlby - koja se originalno neuspješno prijavila za ulogu Juno - i Michael Cera. Odveo ih je zajedno s Page i Simmonsom u studio Panavision u Kaliforniji i snimio 45 stranica scenarija s kamerom od 35 milimetara na crnoj podlozi. Prezentirao je materijal Fox Searchlightu s prvotnom glumačkom ekipom. Naglasio je važnost proba umjesto individualnih audicija, rekavši "Ovo je film koji govori o odnosima i ideja audicije glumaca odvojenih jedni od drugih nije imala smisla."
Jennifer Garner, koja je prihvatila manji honorar od običnog kako bi film ostao u okviru zacrtanog budžeta, potvrđena je od strane Reitmana kako je potpisala za projekt u siječnju 2007. Nakon što je radila s Batemanom na Kraljevstvu, Garner ga je preporučila Reitmanu kad su se prvi put susreli, a Bateman je dobio ulogu Marka, kao zadnji angažirani glumac. Lucas McFadden, poznatiji kao Cut Chemist, DJ i glazbeni producent, pojavljuje se u cameo ulozi profesora kemije Juno i Paulieja. McFadden je radio glazbu za Reitmana kad je dobio scenarij za Juno, a redatelj ga je pozvao da se pojavi u filmu.
Snimanje mini|Srednja škola Eric Hamber zamijenila je izmišljenu Srednju plesnu školu Elk Uz budžet od 6,5 milijuna dolara, Juno je sniman u i oko Vancouvera u provinciji Britanska Kolumbija, iako radnjom smješten u Minnesotu, gdje se produkcija originalno trebala odvijati. Iako se filmovi često snimaju na kanadskim lokacijama koje zamjenjuju američke zbog financijskih razloga, Reitman je inzistirao da radi u Vancouveru, a studio mu nije ni savjetovao da štedi novac.