desno|mini|300px|Intenzitet izumiranja živih vrsta u zadnjih 540 milijuna godina Masovno izumiranje je pojam za oštro smanjenje broja živih vrsta (sisavci, ptice, gmazovi, vodozemci, ribe, beskralješnjaci) u relativno kratkom vremenskom razdoblju. Preko 97 % svih vrsta koje je ikada živjelo na našem planetu je danas izumrlo, no izumiranja se javljaju u nejednakim intervalima. Prema evidenciji fosila, rata izumiranja na Zemlji je oko dva do pet taksonomskih obitelji morskih beskralješnjaka i kralješnjaka svakih milijun godina.Raup, D. & Sepkoski, J. (1982). "Mass extinctions in the marine fossil record". Science 215: 1501–1503 Morski fosili se većinom koriste kako bi se izmjerila rata izumiranja jer su svestraniji i pokrivaju veći vremenski razmak od fosila kopnenih organizama.
Otkada je počeo život na Zemlji, bilo je nekoliko masovnih izumiranja koje je prekoračilo normu rate izumiranja. Nedavno je bilo na prijelazu Krede u Tercijar, prije 65 milijuna godina, koje je privuklo najviše pažnje te je najpoznatije zbog istrebljenja dinosaura. U zadnjih 540 milijuna godina bilo je 5 masovnih izumiranja gdje je odumrlo oko 50 % životinjskih vrsta, a najveće izumiranje u povijesti dogodilo se prije 251 milijun godina kada je prema procjenama fosiliziranih dokaza oko 96 % tadašnjeg života u moru izgubljeno, dok je na kopnu više od tri četvrtine svih živih bića izumrlo, čime uzrok izumiranja vjerojatno nije bio vezan isključivo za događaj na kopnu.Je li asteroid kriv za izumiranje vrsta prije 250 milijuna godina? Astronomija.net Vjerojatno je bilo i nekoliko izumiranja i u Arhaiku, no prije Fanerozoika nije bilo životinja s čvrstim dijelovima tijela koji bi ostavili tragove fosila.
Procjene o broju masovnih izumiranja u zadnjih 540 milijuna godina sežu od pet do više od dvadeset, ovisi o tome koji se kriteriji uzimaju kad se jedno izumiranje nazove “masovnim”.
Masovna izumiranja desno|mini|130px|Pregled masovnih izumiranja u prapovijesti Klasičnih „Velikih pet” masovnih izumiranja koje su 1982. utvrdili Jack Sepkoski i David M. Raup, znanstvenici općenito prihvaćaju kao najznačajnije: kraj ordovicija, kasni devon, kraj perma, kraj trijasa i kraj krede. To su sljedeći:Morell, V., and Lanting, F., 1999. "The Sixth Extintion," National Geographic Magazine, February.
Prije 488 milijuna godina – pri prijelazu iz kambrija u ordovicij dogodio se slijed masovnih izumiranja koja su eliminirale mnoge ramenonošce te smanjile broj trilobita. Prije 450 – 440 milijuna godina – pri prijelazu iz ordovicija u silur dogodila su se dva masovna izumiranja, koje zajedno neki znanstvenici svrstavaju kao drugo najveće u povijesti Zemlje prema postotku rodova koje je nestalo. Smatra se da je 27 % svih porodica i 57 % svih rodova izumrlo. Izumiranja su bila odvojena milijun godina jedno od drugogSole, R. V., and Newman, M., 2002. "Extinctions and Biodiversity in the Fossil Record - Volume Two, The earth system: biological and ecological dimensions of global environment change" pp. 297-391, Encyclopedia of Global Environmental Change John Wilely & Sons. i sav život se još nalazio u oceanima. Prije 360 – 375 milijuna godina – pri prijelazu iz devona u karbon dogodio se produžen niz izumiranja koje je istrijebilo oko 70 % svih živih vrsta. Događaj nije bio iznenadan, već je trajao oko 20 milijuna godina, a postoje i dokazi za slijed izumiranja unutar tog razdoblja. Znanstvenici smatraju da je 19 % svih porodica i 50 % svih rodova izumrlo. Između ostalog, tada su nestali svi fosili besčeljusnih riba. Prema nekim izvorima, u tom se razdoblju dogodilo čak sedam različitih izumiranja. Prije 251 milijun godina – pri prijelazu iz perma u trijas dogodilo se najveće izumiranje u povijesti Zemlje, koje je ubilo oko 53 % svih morskih porodica, 84 % morskih rodova, 96 % svih morskih vrsta te, prema procjeni, 70 % svih kopnenih vrsta (uključujući biljke, kralježnjake i, u jedinom zabilježenom slučaju u povijesti Zemlje, kukce). Teorije za uzrok tolikog izumiranja su različite, od pada meteora do globalnog zatopljenja.Meteor koji je pao kod Australije izazvao je najveće izumiranje vrsta u povijestiVijesti.netNew Evidence Says Earth’s Greatest Extinction Caused By Ancient MeteoriteScience DailyGreatest Extinction Probably Caused By Meteorite Or Comet ImpactSpace Daily „Veliko izumiranje” je imalo ogromno evolucijsko značenje: na kopnu je prekinulo dominaciju sinapsida i stvorilo mogućnost za arhosaure, a potom i dinosaure, koji su postali dominantni kralježnjaci. U morima je postotak životinja koje se ne mogu kretati smanjen sa 67 % na 50 %. Cijeli kasniji perm je bio težak i nemilosrdan, barem za morski život. Prije 205 – 199 milijuna godina – pri prijelazu iz trijasa u juru oko 20 % svih morskih vrsta, 48 % svih rodova, ali i mnogi arhosauri i većina terapsida su izumrli, a posljednji od velikih vodozemaca su nestali. Barem polovica poznatih vrsta koje su tada živjele na Zemlji je izumrlo, no dinosauri su uspjeli preživjeti i postati dominatna vrsta u juri. Prije 65 milijuna godina – pri prijelazu iz krede u paleogen oko 75 % svih živih vrsta i 17 % porodica je izumrlo. To je izumiranje od velikog značaja za ljude, jer je označilo kraj doba dinosaura i otvorilo put za razvoj sisavaca, koji su postali dominantni kralješnjaci na kopnu. U oceanima se broj morskih vrsta smanjio za oko 33 %. Izumiranje je bilo neravnomjerno – neki organizmi su nestali, neki su doživjeli teške gubitke, dok su drugi imali tek minimalne gubitke, poput krokodila. Današnje vrijeme – holocensko masovno izumiranje. Prema anketi Američkog muzeja prirodne povijesti, 70 % ispitanih biologa smatra da je suvremena era dio masovnog izumiranja, vjerojatno najbrža ikada. Neki, kao što su E. O. Wilson s Harvarda, predviđaju da bi ljudsko uništavanje biosfere moglo prouzročiti izumiranje polovice svih današnjih živih vrsta u sljedećih 100 godina. Istraživanja i aktivisti za očuvanje ugroženih vrsta slažu se da se nalazimo usred razdoblja izumiranja, iako neki predlažu puno optimističnije verzije procesa koje ne sadrže predviđanje apokalipse. Izumiranje mnoge megafaune pred kraj ledenog doba također se smatra dijelom izumiranja u Holocenu.Eldredge, Niles (June 2001). The Sixth Extinction. ActionBioscience.org Neki paleontolozi dovode u pitanje raspoloživost informacija kojima bismo mogli opravdati usporedbu s povijesnim izumiranjima.Regan, H.M.; Lupia, R & Drinnan, A.N. et al. (2001), "The Currency and Tempo of Extinction", The American Naturalist (University of Chicago Press) 157: 1–10, <http://www.journals.uchicago.edu/cgi-bin/resolve?id=doi:10.1086/317005&erFrom=-553768327590922063Guest>
Neki su predložili da su navodne varijacije bioraznolikosti morskog života zapravo samo tvorevina, s procjenama izobilja koje su izravno povezane s kvantitetom kamenja raspoloživog za uzorke kroz različita vremenska razdoblja.Smith, A.; A. McGowan (2005). "Cyclicity in the fossil record mirrors rock outcrop area". Biology Letters 1 (4): 443–445. doi:10.1098/rsbl.2005.0345. Ipak, mnogi dokazi ukazuju da su se masovna izumiranja doista dogodila.
Manja izumiranja Manji slučajevi izumiranja uključuju: Prekambrij Izumiranje u ediakariju, prije 542 milijuna godina Kambrij Prije 517 milijuna godina Prije 502 milijuna godina Prije 488 milijuna godina Silur Prije 428 milijuna godina Karbon Jura Prije 183 milijuna godina Kreda Prije 117 milijuna godina Paleogen Prijelaz eocena u oligocen, prije 33 milijuna godina Neogen Srednji miocen, prije 14,5 milijuna godina
Navodno smanjenje učestalosti izumiranja lijevo|mini|200px|Prijelaz iz perma u trijas označio je najveće izumiranje u povijesti Zemlje: fosil izumrle biljke Rhachyphyllum schenkii Dijagram izumiranja pokazuje da: Razmak između masovnih izumiranja postaje sve veći Prosječne pozadine za rate izumiranja se smanjuju Ideja da masovna izumiranja postaju sve rjeđa je prilično spekulativna – kroz perspektivu statistike primjerak od oko 10 događaja izumiranja je premalen da bi bio značajan znak za bilo kakav trend. Prosječne pozadinske rate se, međutim, oslanjaju na stotine primjeraka kroz period dug 550 milijuna godina, pa je očito da se treba objasniti smanjenje tih rata. Oba fenomena se mogu objasniti na više od jednog načina:MacLeod, Norman (6 Jan 2001). Extinction!. Dostatno potpuni fosili su jako rijetki, a većina izumrlih organizama je predstavljeno samo kroz nekoliko djelomičnih fosila, a potpuni fosili su najrjeđi među najstarijim kamenjem. Dakle neki paleontolozi su krivo stavili neke dijelove organizama u drugačiji rod koji su često definirani samo da objasne te pronalaske. Takav rizik je veći za starije fosile jer su netipični dijelovi za bilo kakav živi organizam.
R. E. Martin smatra da su oceani postali gostoprimljiviji za život u zadnjih 500 milijuna godina, a manje osjetljivi na masovna izumiranja; rastopljen kisik se proširio te penetrirao velike dubine; razvoj života na kopnu smanjio je hranjive tvari i rizik povećanja kemijskih tvari te iscrpljivanja kisika. Isto tako, morski ekosustav je postao više raznolik tako da su hranidbeni lanci postal stabilni i teže narušivi.Martin, R.E. (1995). "Cyclic and secular variation in microfossil biomineralization: clues to the biogeochemical evolution of Phanerozoic oceans". Global and Planetary Change 11 (1).Martin, R.E. (1996). "Secular increase in nutrient levels through the Phanerozoic: Implications for productivity, biomass, and diversity of the marine biosphere". Palaios 11: 209-219
Uzroci desno|mini|250px|Dinosauri su najpoznatija izumrla vrsta Znanstvenici imaju nekoliko teorija o uzrocima masovnih izumiranja. Macleod je sažeo odnos između masovnih izumiranja i događaja koji se često spominju kao uzroci tih izumiranja,MacLeod, N (6 Jan 2001). Extinction! upotrebljavajući podatke iz Courtillot i dr. (1996.),Courtillot, V., Jaeger, J-J., Yang, Z., Féraud, G., Hofmann, C. (1996). "The influence of continental flood basalts on mass extinctions: where do we stand?" in Ryder, G., Fastovsky, D., and Gartner, S, eds. "The Cretaceous-Tertiary event and other catastrophes in earth history". The Geological Society of America, Special Paper 307, 513-525 Hallam (1992.)Hallam, A. (1992). "Phanerozoic sea-level changes". New York; Columbia University Press i Grieve i dr. (1996.):Grieve, R., Rupert, J., Smith, J., Therriault, A. (1996). "The record of terrestrial impact cratering". GSA Today 5: 193-195 Bujica bazalta: 11 nalazišta, sva povezana sa značajnim izumiranjem, no Wignall je zaključio da se samo 5 od velikih izumiranja podudara s erupcijom bazalta, te da su glavne faze počele prije erupcija.Wignall, P.B. (2001), "Large igneous provinces and mass extinctions", Earth-Science Reviews vol. 53 issues 1-2 pp 1-33 Pad vodenih razina: 12, od kojih je 7 povezano sa značajnim izumiranjem. Pad asteroida koji su stvorili kratere veće od 100 km: 1, povezan s izumiranjem. Pad asteroida koji su stvorili kratere manje od 100 km: preko 50, velika većina pak nije povezana s velikim izumiranjima. Bujica bazalta Stvaranje velikih okolina magmatskih stijena od bujice bazalta moglo je: stvoriti prašinu i male čestice koje su zaustavile fotosintezu te tako prouzrokovale kolaps hranidbenog lanca izbaciti okside sumpora koje su stvorile kisele kiše i otrovale mnoge organizme izbaciti ugljikov dioksid koji je uzrokovao globalno zatopljenje koje ubilo velik broj organizama
Razni znanstvenici iznijeli su svoje mišljenje da su masovne erupcije vulkana mogle uzrokovati i pridonijeti tim izumiranjima pred kraj krede, perma, trijasa i jure. Pad razine mora