220px|desno|mini|Tudorska ruža crvene boje zbog rodbinske veze s Lancasterima Dinastija Tudor, velška velikaška obitelj i engleska kraljevska dinastija čiji su članovi, poznati kao Tudori, Engleskom vladali od 1485. do 1603. godine, ujedinivši zemlju nakon Rata dviju ruža (1455. – 1485.), uzrokovanih dinastijskom krizom i sukobom između nasljednika dinastije Anjou-Plantagenet, Lancastera i Yorka. Tudori su nasljednici Lancastera te su se u ratu borili na njihovoj strani, a potom su se brakom vezali i uz dinastiju York i time ujedinili te dvije suparničke obitelji i kraljevstvo i preuzeli prijestolje.
Podrijetlo
Owen Tudor
Tudori su bili velška plemićka obitelji čije se podrijetlo može pratiti od 13. stoljeća, ali dinastijsku moć izgradio je Owen Tudor (o. 1400. – 1461.), koji se borio na strani Lancastera u Ratovima dviju ruža. Rodbinski se vezao uz dinastiju, oženivši udovicu kralja Henrika V., Katarinu Valois s kojom je imao sina Edmunda (o. 1430. – 1456.), koji se vjenčao s plemkinjom Margaret Beaufort, članicom pobočnog ogranka dinastije Lancaster preko Ivana od Gaunta, sina kralja Eduarda III., na temelju čega su Tudori polagali svoje baštinsko pravo na kraljevsku krunu.Dinastija Tudor - Britannica Online
Ratovi dviju ruža
Margareta Beaufort mini|Bitka kod Towtona, 29. ožujka 1461. Dotadašnje najveće krvoproliće u Engleskoj. Margareta je s trinaest godina rodila sina Henryja Tudora tri mjeseca nakon očeve smrti. Za Margaretu to je bilo iznimno traumatično iskustvo te kroz ostale brakove nikada više nije rodila nijedno dijete. U trenutku njezinih trudova, anarhija je vlada Engleskom.
Henry se rodio početkom 1457. godine. Dolaskom Yorkovaca na vlast na čelu s kraljem Eduardom IV. poslije bitke kod Towtona 1461., petogodišnji Henry završava u skrbi Eduardovog pristaše kao te ga se tretira kao plemić. Ipak su i Edmund Tudor, Henryjev otac, i Jasper Tudor, Henryjev stric, bili polubraća nekadašnjeg kralja Henrika VI. Eduard IV. nije imao velike želje za ubijanjem, pa je pokušao biti milosrdan i osigurati mir i blagostanje u Engleskoj. mini|Margareta Beaufort, majka Henrika VII. Margareta je bila iznimno bogata kao jedini potomak obitelji Beaufort te se dobrim brakovima uvijek mogla domoći pozicije na kraljevskom dvoru, bez obzira na to koji je kralj bio na vlasti. Njezina uloga u Ratovima dviju ruža se podcjenjuje. Svojim lukavim promišljanjem pokušavala je pasti u milost kralja Eduarda kako bi vratilu svu imovinu i titule svojem sinu. Sve do pojave Rikarda III. nema jasnih dokaza da je Margareta planirala postaviti svog sina na englesko prijestolje.
Nakon što je kralj Rikard svoje nećake, djecu Eduarda IV. i Elizabete Woodville, pred parlamentom proglasio nezakonitim nasljednicima za prijestolje, Margareta je stupila u kontakt s Elizabetom Woodville. Dogovorile su zaruke između njezine najstarije kćeri, Elizabete od Yorka, i Henryja Tudora. Svrha tog braka je bilo ujedinjenje dinastija i ujedinjenje Engleske. Nakon smrti njezinih sinova, udova kraljica Elizabeta nije imala puno izbora nego pristati na Margaretin prijedlog. Također, Margareta je znala da, budući da se Henryjeve veze s kraljevskom lozom utvrđuju samo po majčinoj liniji - koja je u to doba bezvrijedna - treba imati snažnu družicu koja će moći osigurati muške nasljednike koji će u sebi imati Yorkovu krv.
Henry Tudor mini|Elizabeta od Yorka, kći Eduarda IV. i Elizabete Woodville. mini|Henrik VII., utemeljitelj dinastije Tudor. Smrću posljednjih Lancasterovaca, kralja Henrika VI. i njegova sina Eduarda od Westminstera 1471. godine, Henrik je postao glavni pretendent klana Lancaster na englesko prijestolje. Nakon neuspješne invazije na Englesku uz pomoć bretanskog Franje II., prebjegao je u Francusku, odakle je 1485. godine prešao u Englesku i uz pomoć vojske francuskog kralja Karla VIII. Valoisa i pojačan trupama lancasterskih pristaša teško porazio i ubio kralja Rikarda III. u bitci na Bosworthskom polju. Time je Rikard posljednji engleski kralj koji je umro na bojištu. Također, završio je građanski rat. Elizabeta od Yorka - za koju se govorkalo da je bila potajno zaljubljena u svog strica, Rikarda - znala je da će pobjednik te bitke biti njezin budući suprug. Time je zaustavio vladavinu dinastije Plantagenet od 331 godine nad Engleskom.
Henrik VII. Henrik VII. je na početku bio - u najmanju ruku - dvojben nasljednik engleske krune te izrazito nepopularan u brojnim krajevima Engleske. Veći dio svog života proveo je u inozemstvu te ga druga kraljevstva nisu doživljavala kao istinskog kralja. Ostatak Europe je bio dobro upoznat s engleskom sklonošću za dinastijskim borbama. Elizabeta od Yorka je učvrstila njegov položaj, kao voljena kraljevina i kći veličanstvenoga Eduarda IV. Bila je izuzetno elegantna, omiljena i lijepa. Također je bila žilava karaktera. Ljepotu je naslijedila od majke koja je bila poznata kao "najljepša žena na Britanskom otočju".
Usprkos Henrikovoj reputaciji kao škrt i hladan vladar, Elizabeta je u njemu pronašla odanog muža koji nije imao nijednu ljubavnicu tijekom njihovog braka (što je bila izuzetna rijetkost za tadašnje vladare). Odlučili su osigurati opstanak svoje dinastije, tako da su nazvali svog prvog sina Artur, po legendarnom kralju Arturu i njegovom Camelotu. Kako bi naglasio ujedinjenje obiju ogranaka dinastije Plantageneta, tudorski amblem je imao obje ruže: i bijelu (York) i crvenu (Lancaster). Time je Henrik postao osnivačem kraljevske dinastije Tudor.
Odnos sa Španjolskom Znali su da će im trebati dobre međunarodne veze kako bi ojačali osiromašenu zemlju trgovinskim vezama, tako da su, kada je princ Artur napunio dvije godine, poslali izaslanstvo na dvor Izabele I. Kastiljske i Ferdinanda Aragonskoga, kako bi dogovorili zaruke između Artura i njihove najmlađe kćeri, Katarine Aragonske, koja je dobila ime po svojoj engleskoj prabaki, Katarini od Lancastera. U tom je trenutku, 1488. godine, Španjolska proživjela procvat te je bila najveća sila u Europi. Pored Španjolske razvijala se i Francuska kojoj nisu bili skloni zbog gotovo 200-godišnjeg ratovanja s njima u prošlosti.
Ferdinand i Izabela predstavljali su sve što se Henriku VII. činilo poželjnim: bili su nasljednici starih monarhija, imali su jak položaj te su uživali veličanstven ugled kao katolički kraljevi. Kad bi se dali nagovoriti na bračni savez između njihove djece, tada bi dinastija Tudor bila mnogo sigurnija nego prije. Dapače, Španjolska i Francuska bile su zakleti neprijatelji pa bi pakt između Engleske i Španjolske bio obostrano koristan.
Međutim, zbog promjenjivosti vladarskih dinastija u Engleskoj, španjolskim se vladarima nije žurilo s ugovaranjem tog braka sve dok se ne osigura prijestolje za princa Artura. Izabela nije htjela riskirati život svoje najmlađe kćeri budući da je izgubila mnoštvo djece kroz život.
Katarina Aragonska i Artur, princ od Walesa Godine 1501. mlada španjolska princeza službeno ulazi u London, dva dana prije vjenčanja s princom Arturom. Tada ju je prvi put ugledao Thomas More koji je opisivao "silne ovacije" kojima je narod dočekao Katarinu:"Oduševila je sve. Imala je sve što lijepa djevojka mora imati. Svi su je hvalili." mini|Katarina Aragonska, pozira kao Marija Magdalena Katarina i Artur među sobom su razgovarali na latinskom jeziku. Katarini je bilo jasno da je njezina glavna zadaća kao kraljica na dvoru Tudora bilo rađanje djece, prvenstveno muške nasljednike.
Na vjenčanju ju je mladi Henrik otpratio na oltar do svog brata. Na svadbenoj gozbi bilo je veselo. Dok je Katarina plesala na vrlo dostojanstven način, princ Henrik razodjenuo se i zavrtio svoju sestru Margaretu po podiju. Kralja i kraljicu je to zabavljalo. Oduševila ih je i Katarina svojom gracioznošću.
Artur je samog sebe opisivao kao "istinski zaljubljen suprug". Kada su ih dvorjani otpratili u spavaonicu, počela je jedna od najkontroverznijih prvih bračnih noći u povijesti. Prema Katarini, njihov brak nikada nije bio konzumiran. Arturu je u to doba bilo petnaest godina i bio je prilično slabe tjelesne građe. Bilo je dvojbi o tome može li spolno općiti. Na temelju kasnijih izvještaja, jutro poslije se hvalio govoreći "da je bio u Španjolskoj" te tvrdio da je brak "naporan posao", što se može odbaciti kao hvalisanje samodopadnog dječaka koji nije uspio ispuniti svoju dužnost koji se trudio prikriti to na svaki način.
Međutim, kada je Katarina ostala udovica, odmah je rekla kako je i dalje djevica te da je sa svojim suprugom dijelila samo postelju, i to samo šest ili sedam noći. Nakon Arturove smrti Katarinina budućnost je postala upitna. Elizabeta od Yorka igrala je ulogu njezine majke sve dok se nije donijela odluka o njezinoj budućnosti.
Princ Henrik, vojvoda od Yorka mini|Erazmo Roterdamski posjećuje djecu Henrika VII. Princ Henrik, koji još nije navršio dvanaest godina, od početka je prema Katarini pokazivao ljubav i poštovanje. Katarina je u dječaku odgajanu prema viteškim pravilima potaknula plemenite instinkte. On je već bio pokazivao privlačnost i šarm kojima će s vremenom privlačiti k sebi ljude obaju spolova. Uskoro je i Katarina, unatoč razlikama u godinama, i sama bila očarana njime. Imala je snažan majčinski instinkt te će ga ohrabrivati i tješiti.
Unatoč prinčevoj naklonosti, Katarina se bojala svoje neizvjesne budućnosti. Njezin i njegov otac su se stalno natezali i predomišljali se. Nakon Izabeline smrti, Katarina je izgubila svoju glavnu zaštitnicu i pola svoje "vrijednosti" na bračnom tržištu. Godine su tekle, pa je tako i otkucavao njezin biološki sat.
Katarini je također bilo teško prilagoditi se na englesku klimu koja je bila suprotna španjolskoj, tako da je često podlegla bolestima. U nekim trenutcima joj je kralj uskraćivao džeparac te nije mogla platiti svoju služinčad niti odjeću. Bila je u sve većoj tjeskobi te očajnički molila oca za pomoć koji ju je u konačnici učinio španjolskim veleposlanikom na neodređeno vrijeme. To je bio neobičan posao za ženu, ali time je zadobila bolji položaj na dvoru. mini|Elizabeta od Yorka, kraljice Engleske
Vladavina Do 1499. godine je učvrstio svoju vlast nakon dviju pobuna. Započeo je reforme čiji je cilj bila modernizacija vlade. Na međunarodnom planu, dobio je priznanje pape Inocenta VIII. te se povezao rodbinskim vezama i sa Škotskom. Uspostavio je dobre odnose u konačnici i sa Svetim Rimskim Carstvom. Njegova je majka, Margareta Beaufort, uživala velike povlastice i politički utjecaj. Bila je pokroviteljica brojnih religijskih ustanova i sveučilišta.
Elizabeta od Yorka mu je, uz Artura, rodila još troje djece: Margaretu (koja će kasnije postati kraljicom Škotske), Henrika i Mariju (koja će nakratko postati kraljicom Francuske). Nakon Arturove smrti je iznenada - nakon poroda mrtvorođene djevojčice - Elizabeta je iznenada umrla. Henrik je pao u depresiju tugujući za svojom suprugom. Nagađa se da je rani gubitak voljene majke utjecalo i na psihu i kasniji razvitak princa Henrika.
Godine 1507. Henrik VII. je bacio oko na kastiljsku kraljicu Juanu, Katarininu sestru, za koju se govorilo da nije bila psihički stabilna. Tu je namjeru prvo otkrio Katarini rekavši joj da mu Juanin poremećaj ne smeta. Sam se uvjerio u njezinu senzualnu ljepotu i znao je da je sposobna roditi zdravu djecu. Međutim, brzo je od toga odustao.
Smrt Henrik VII. je umro u teškim bolovima od tuberkuloze 22. travnja 1509. godine. Na samrtnoj postelji priznao je svom sinu da ga muči savjest zbog toga što se loše podnio prema Katarini Aragonskoj. Naredio je mladom Henriku da postupi časno i oženi se njome. To je bilo prilično u skladu s prinčevim namjerama.