Maglaj i Zavidovići u bošnjačko-hrvatskom sukobu prikazuju razvoj oružanih sukoba na području tih općina tijekom rata u Bosni i Hercegovini. Područje je bilo dio širega sjeverno-srednjobosanskog bojišta na kojem su se tijekom 1993. isprepletali sukobi između HVO-a i Armije BiH te pritisak VRS-a na pravce između Žepča, Maglaja, Zavidovića i Tešnja. U vojnoj literaturi taj je prostor opisan kao važan za održavanje komunikacija uz rijeku Bosnu, a ICTY je u predmetu Kordić i Čerkez zabilježio da su borbe u žepačkom sektoru bile dio širega bošnjačko-hrvatskog sukoba u središnjoj Bosni.
Maglaj Proljeće 1993. Na području Maglaja bojišnica se oblikovala uz rijeku Bosnu, gdje su hrvatska sela na lijevoj obali rijeke ostala odvojena od položaja na suprotnoj obali. U proljeće 1993. Armija BiH držala je Krsno Polje, a hrvatska su uporišta ostala u Tomićima, Fojnici na prilazima Maglaju prema Zavidovićima. Time je s obje strane utvrđena crta koja je povezivala maglajsko i zavidovićko područje s bojištem kod Žepča.
Ljeto 1993. Nakon izbijanja otvorenoga bošnjačko-hrvatskog sukoba u središnjoj Bosni, položaji oko Maglaja ostali su pod stalnim pritiskom. Bošnjačke su snage držale Krsno Polje i usmjeravale vatru prema hrvatskim selima na drugoj obali, dok je HVO branio Tomiće i Fojnicu te nastojao zadržati vezu s položajima prema Žepču.
U istom su razdoblju položaji oko Tomića i Fojnice ostali izloženi snajperskoj i topničkoj vatri, a kretanje između sela bilo je ograničeno. Maglaj je pritom ostao važna točka na pravcu prema Zavidovićima, pa su i manji pomaci na crti bojišnice imali širi učinak na obje strane.
Siječanj 1994. Početkom 1994. borbe su se ponovno zaoštrile na pravcu prema Novakovićima i uz lijevu obalu Bosne. U tom je razdoblju sukob ostao vezan uz hrvatska sela i položaje koje je HVO držao prema Maglaju i Zavidovićima, dok je Armija BiH nastojala zadržati i proširiti svoje položaje s druge strane rijeke.
Zavidovići Lipanj 1993. Sukob između HVO-a i Armije BiH na zavidovićkom području počeo je krajem lipnja 1993., kada je Armija BiH napala Gornju Lovnicu. Napad je bio usmjeren na hrvatska sela i točke na prometnici između Žepča i Zavidovića, a HVO je ondje branio položaje i pokušavao zadržati vezu prema zapadu.
Srpanj do rujna 1993. Nakon početnih borbi linija se stabilizirala, ali su položaji uz cestu Žepče – Zavidovići ostali pod stalnim pritiskom. Armija BiH nastavila je djelovati prema hrvatskim selima na tom pravcu, a HVO je zadržao Gornju Lovnicu i okolna uporišta. U vojnoj literaturi ta se dionica opisuje kao važna jer je povezivala žepačko i maglajsko bojište te određivala opskrbu i kretanje postrojbi na sjeveru središnje Bosne.
U rujnu 1993. Armija BiH napadala je i područje Vrbice, što je dodatno potvrdilo da se sukob proširio na niz sela koja su čuvala prilaze Zavidovićima. HVO je i dalje držao hrvatska uporišta južno i zapadno od grada, dok je bošnjačka strana pokušavala izgurati crtu prema hrvatskim položajima.
Studeni 1993. U studenom 1993. bojišnica je ostala na istim ključnim točkama, a borbe su se nastavile oko Viništa i područja prema Berićima. Taj je niz napada i protunapada pokazao da se zavidovićki sektor nije rješavao jednim prodorom, nego dugotrajnim iscrpljivanjem i kontrolom nad prometnicama i selima uz Bosnu.
Vidi također Bošnjačko-hrvatski sukob Bitka za Žepče Rat u Bosni i Hercegovini
Izvori
Literatura
Maglaj i Zavidovići