Stjepan Bojničić (Zagreb, 6. veljače 1884. – Zagreb, 27. veljače 1927.), hrvatski glumac iz plemićke obitelji Bojničića Kninskih.
Životopis
Rodio se u plemićkoj obitelji oca, dr. Ivana Bojničića, poznatog povjesničara i arhiviste i Franjice Hirling. Imao je sestru Vjeru Bojničić, slikaricu i grafičarku te brata Ivana Ljudevita. Studirao je fiilozofiju u Zagrebu i Beču, ali studij prekida 1907. godine i posvećuje se kazalištu. Bio je član HNK u Zagrebu.Stjepan Bojničić – Hrvatski biografski leksikon Poslije ostvarenih uloga u operetama i lakšim izvedbama, umjetnički je napredovao i pokazao zrelost u tumačenju psihološki izraženih likova, osobito karakternih komičnih uloga.Stjepan Bojničić – Hrvatska enciklopedija
Igrao je komične i karakterne uloge: Polonije, Tobija i Antonijo (W. Shakespeare) Timotije (N. Machiavelli, "Mandragola"), Kajgana (Gogolj, "Ženidba"), Vuk (I. Gundulić, "Dubravka").
Nastupao je u prvim hrvatskim nijemim igranim filmovima: "Brcko u Zagrebu" (1917.) i "Jeftina košta" (1919.) i "Grička vještica" (1920.).Stjepan Bojničić – Filmska enciklopedija
Izvori
Vanjske poveznice
Stjepan Bojničić – Hrvatska enciklopedija Stjepan Bojničić – Hrvatski biografski leksikon Stjepan Bojničić – Filmska enciklopedija
Kategorija:Hrvatski kazališni glumci Kategorija:Hrvatski filmski glumci Kategorija:Životopisi, Zagreb Kategorija:Hrvatski slobodni zidari (do 1940.) Kategorija:Hrvatsko plemstvo Kategorija:Bojničići